Traži

Marina Abramović ili kako je umjetnica iskoristila svoje tijelo kao alat za izazivanje šoka

Marina Abramović ili kako je umjetnica iskoristila svoje tijelo kao alat za izazivanje šoka

Jedna od najutjecajnijih umjetnica današnjice

Tekst: E.B.


Fotografija: buro247 arhiva,
Getty Images,
Instagram

Umjetnica koja još od 70-ih godina reformira percepciju umjetnosti, danas je jednako aktualna kao što je bila i tada te nastavlja šokirati javnost svojim performansima. Najnoviji će se održati u Royal Academy of Arts u Londonu i već je toliko uznemirujuć da cijeli svijet opet priča o Marini Abramović...

Kada su krajem 1950-ih godina umjetnici počeli napuštati apstraktnu umjetnost kao moderni koncept izraza, počeli su se okretati mahom umjetnosti izvedbe, odnosno performansima. On je bio jedan od oblika umjetnosti koji se razvio unutar avangardnog pokreta još 1910. godine, no u novije doba performans je preuzeo onaj pravi cilj moderne generacije umjetnika, a to je da izbjegnu tradicionalne umjetničke materijale, poput boje i platna, i smanje udaljenost koja postoji između umjetnika i publike kojoj su njihova djela namijenjena.

Jedna umjetnica je u potpuno iskoristila sve potencijale ovog umjetničkog izraza i dovela ga do razine o kojoj neki umjetnici nikad nisu ni maštali. Naravno, riječ je o srpskoj umjetnici Marini Abramović, koja se već godinama smatra jednom od najutjecajnijih osoba u svijetu umjetnosti. Iako ima 71 godinu, ona i dalje stvara umjetnost koja je aktualna i koja uspijeva šokirati javnost i globalni umjetnički svijet te se čini kako joj se nikada ne može dati previše medijskog prostora. 

Marina Abramović ili kako je umjetnica iskoristila svoje tijelo kao alat za izazivanje šoka (фото 1)

Njezin rad oduvijek je obilježavala ritualna poetika koja je bila tipična za izvedbenu umjetnost 60-ih godina. Međutim, činjenica je da su njezini umjetnički performansi uvijek plijenili pažnju javnosti jer je ova umjetnica sebe uvijek dovodila u neposrednu opasnost kada ih je izvodila. Svatko tko je i malo upoznat s likom i djelom Marine Abramović zna za njezine performanse koji su nerijetko uključivali neku vrstu samoozljeđivanja - rezanje, opekline, gušenja, samo su neke od ozljeda koje je zadala svome tijelu u ime umjetnosti. Ona svoju umjetnost vidi kao žrtveni ili vjerski obred koji izvodi za svoju publiku. Neki mogu reći da je njezin rad radikalan, a i jest. Ali, upravo je ona jedna od najvećih proizvođača dojmova kod publike koja je došla "upiti" neko umjetničko djelo. Fizičke presude koje ona vrši nad svojim tijelom služe kao osnova za istraživanje tema kao što su povjerenje, izdržljivost, iscrpljenost, ali i sami odlazak

Neki od njezinih performansa uključuju onaj u kojem je uzimala lijekove za liječenje shizofrenije (Rythm 2, 1974), a jednom je čak pozvala publiku da prijeti njezinom tijelu raznovrsnim predmetima, od kojih je jedan bio napunjeni pištolj (Rythm 0, 1974). Odlazila je u ekstreme pa je tako u jednoj izvedbi razrezala svoj trbuh britvicom, bičevala se i ležala na bloku od leda (Thomas Lips, 1975). Uvijek je naglašavala kako je inspiraciju za svu agresivnost i bol u svojoj umjetnosti crpila iz iskustava koje je proživjela odrastajući u komunističkom režimu i iz odnosa sa svojom majkom. Sva su ta djela označavala pobunu protiv režima i u početku je bila neprepoznati pionir performansa. No, sve se mijenja kada 1975. odlazi u Amsterdam i upoznaje njemačkog umjetnika Franka Uwea Laysiepena, poznatijeg pod imenom Ulay. U tom trenutku odselila se od roditelja i započela ljubavnu i umjetničku vezu s njim.

Marina Abramović ili kako je umjetnica iskoristila svoje tijelo kao alat za izazivanje šoka (фото 2)

U narednih dvanaest godina Abramović je s Ulayem provela vrijeme putujući po cijelom svijetu, pa su tako živjeli s Aboridžinima, tibetanskim budistima te istraživali pustinje Saharu, Thar i Gobi i to sve u svrhu traženja inspiracije za daljnje umjetničko stvaranje. Performansi koje je dvojac izvodio, nisu bili ništa manje provokativni. Pa su se tako jednom prilikom gotovo ugušili jer su udisali naizmjenično zrak jedno drugom iz usta (Breathing In/ Breathing Out, 1977). U izvedbi "Light/Dark" iz iste godine su pljuskali jedan drugog po licu. Ne mora se posebno naglašavati da je njihova umjetnost privlačila mnogobrojnu pažnju. Međutim, 1988. odlučili su završiti svaki oblik svojega odnosa. Svoj prekid su iskoristili za posljednji zajednički performans: oboje su krenuli s jednog kraja Kineskog zida, hodali su tri mjeseca da bi se našli na njegovoj sredini i rekli si konačno zbogom

Abramović je nastavila sa svojim individualnim izvedbama i za svoja mnogobrojna djela je dobila visoka priznanja i duboko promijenila pogled na alate umjetnosti, budući da je njezino tijelo bilo uvijek najefektivniji alat. Svoje performanse je izvodila u prestižnim muzejima svijeta kao što su Guggenheim Museum, Metropolitan Museum of Art, a MoMA je čak održala retrospektivu njezinih radova u kojoj je ona, naravno, i sama održala performans. Osim toga predavala je na najboljim fakultetima umjetnosti Europe, gdje je mlade generacije upoznala s novim oblicima umjetničkog izraza te nekim formirala vlastiti izričaj. Jedna je od rijetkih izvedbenih umjetnika koji nije dozvolio da se njezini radovi na bilo kakav način zabilježi. Objasnila je kako smatra da je svako njezino djelo napravljeno za trenutak u kojem se izvodi i da u tome trenutku treba i ostati. A ako i treba doći do njegovog ponovnog izvođenja, onda bi ga ona trebala ponovo izvoditi uživo.

Marina Abramović ili kako je umjetnica iskoristila svoje tijelo kao alat za izazivanje šoka (фото 3)

Za razliku od većine umjetnika koji se bave ovakvim umjetničkim izrazom - Marina Abramović i danas u 71. godini umjetnički djeluje i redefinira poglede na svijet koji nas okružuje. Jednako je provokativna kao što je bila i na početku svoga stvaranja, a tome u dokaz ide činjenica da će 2020. godine u Royal Academy of Arts u Londonu održati performans u kojem će kroz svoje tijelo propustiti čak milijun volti, kako bi mogla ugasiti svijeću samo time što će usmjeriti prst prema njoj. Fascinacija svijeta njezinim djelom pokazuje i činjenica da je njezina autobiografija "Walk Through Walls" jedna od najprodavanijih nekog umjetnika uopće. Sudjeluje u brojnim suradnjama s drugim umjetnicima, pa je tako s Jeffom Koonsom testirala virtualnu realnost, a i ilustrirala je bajku "Ružno pače" Hansa Christiana Andersena u sklopu Muzeja moderne umjetnosti Louisisana. Također, u Muzeju savremene umetnosti na Ušću će biti organizirana njezina retrospektivna izložba koja će trajati od rujna 2019. do siječnja 2020.godine. Marina Abramović i dalje stvara, šokira i testira ljudsko tijelo i um te se čini kako će njezin pristup ljudskoj patnji i unutarnjim demonima uvijek biti aktualan i za današnje, ali i za nadolazeća društva.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više