Search

Nemamo vremena sjediti na dosadnim kavama s dosadnim ljudima

Tekst: Staša Koprivica


Pilot epizoda skoro svakog novog sitcoma je po pravilu dosadna i neduhovita, a i cijela prva sezona je, uglavnom - naporna. Ne morate se sad prisjećati početaka svojih omiljenih humorističnih serija kako biste me demantirali, sigurno sam da su bezveze.

Polako, bez naglih pokreta. Ne tvrdim da su te serije loše, samo to da je teško da komedija bude istinski smiješna odmah na početku. Evo, otvorite novi tab, pronađite prve epizode nečeg što vam je bilo urnebesno prije mnogo godina (dobro znate na što aludiram, ne pravite se ludi) i odgledajte ih nepristrano. Je l' da da je - onako?

Zašto je to tako? Jednostavno: najbolji humor nastaje iz dramske ironije. To je ono kada mi kao publika znamo mnogo više nego likovi u priči. Upoznati smo s tim tko su i što su bolje od njih samih, saznali smo gdje su griješili, a što su napravili kako treba, jasno vidimo sve ono što bi oni morali naučiti, a nikako da se opamete, naslućujemo kako će nastradati. Oni, pak, blaženo nesvjesni svega toga, srljaju u neizbježne neugodnosti. Što se više bore, to dublje tonu. Njima je strašno i teško, nama koji to gledamo sa strane je baš nekako... Smiješno. Ali i dirljivo.

Za tako slojevit odnos između nas i junaka priče je potrebno vrijeme. Treba nam dovoljno epizoda da likove dobro upoznamo, zavolimo ih i počnemo primjećivati sve one uvrnute male osobine koje ih čine posebnima. Čak i međusobni odnosi aktera zahtijevaju trajanje kako bi, u nekom trenutku, jedna puka razmjena pogleda od pola sekunde postala histerično smiješan geg. Isto toliko vremena treba i autorima da stvore održiv svijet; dragi, mali, izmišljeni prostor kojeg ćemo se zauvijek sjećati i u koji ćemo se uvijek željeti vratiti.

Nemamo vremena sjediti na dosadnim kavama s dosadnim ljudima (фото 1)

Ukratko, piloti su prvi dejt, pozne sezone su godišnjice braka. Od nekih serija se razvedemo već oko prvih Mladenaca, s nekima živimo do njihove smrti.

Hajde da obrnemo ovu analogiju naopačke. Zamislite da je svaka osoba sitcom za sebe. Kada primijetimo novu ličnost u svom okruženju mi vidimo samo trailer ili kratku najavu - sve je brzo montirano, napucano foricama, izgleda uzbudljivo, svježe, primamljivo. Nestrpljivi smo da dočekamo prvu epizodu. I onda, lagano, čim krene detaljno upoznavanje, počinju i opća mjesta, isfurani punchlineovi, prenemaganje i jeftini obrati. Dobivamo ono što kreatori serije misle da želimo, umjesto onoga što jest suština priče.

Tu mnogi odustanu. Previše dosadnih scena, previše ponavljanja istih rečenica, stalno popunjavanje viškova prostora besmislenim sadržajem. Takozvana kupovina vremena. Od najvećeg broja ljudi otklikćemo već poslije tri epizode, kao i oni od nas. Koliko puta smo samo čuli ono čuveno: "Izdrži samo prve tri sezone, poslije postaje baš, baš dobro!"? A koliko često smo na to odgovorili: "Čuj, nemam ja ni vremena, a ni volje da gledam milijun epizoda dok ne postane baš, baš dobro'!"?

Ponekad nam, usprkos dosadi, bude važno da ipak nastavimo. Da li zbog neke nerazjašnjene misterije koja nas kopka (ima ih ponekad i u sitcomima, a u ljudima apsolutno uvijek), da li zbog stila režije koji nam prija čak i kada ispod svega nema ničeg osim tog stila, da li zato što je glavni junak, naprosto, lijep, tek - eto, mi gledamo dalje. Vezujemo se polako. Prihvatimo rupe u scenariju i opraštamo zbrljanu B liniju zapleta. Uskoro zatičemo sebe kako nekom bliskom prijatelju izgovoramo, s puno žara: "On je tako divan, samo ga moraš malo bolje upoznati!"

Danas, srećom, postoje načini da se dosadni dijelovi zaobiđu. Mislim na serije, naravno. Pročačkamo IMDB i Wikipediju, pročitamo što se događa u starijim epizodama, odgledamo montaže najboljih trenutaka na YouTubeu, prečešljamo nizove koje pišu fanovi na Redditu. U krajnjem slučaju, epizode se mogu gledati ubrzane nekoliko puta, pa tako čak i najtvrđe drame postaju komedije. Ali, što je s ljudima? Kako njih da ubrzamo? Kako se tu preskaču naporne produžene ekspozicije i odmah dolazi do uzbudljivih dijelova?

Nemamo vremena sjediti na dosadnim kavama s dosadnim ljudima (фото 2)

Kako izbingeati osobu?

Ako ima profile na društvenim mrežama - veoma lako. Sve je tu. Pažljivim proučavanjem (neću reći "stalkanjem", nipošto to neću reći) nečijeg profila vidjet ćemo odjednom i lice i naličje: i ono što osoba želi da mislimo o njoj, ali i ono što ona zaista jest. Sve je tu, ama baš sve, prostrto je na izvolte. Izaberemo li da nastavimo dalje od pilota - profilne fotke, kratke biografije i statusa veze, prelazimo na hrabri upad u privatne poruke, premotavanje susreta uživo trostrukom brzinom. Kao kada čitamo sinopsis sezone, brojni oblačići chata štede dragocjeno vrijeme nas razmaženih gledalaca i pripremaju nas za finale sezone - "IRL" odnos. Da li je osoba od krvi i mesa zabavnija uživo nakon dugih, dugih online razgovora?

Tvrdim da je.

Garantiram vam svime što sam naučila u dvadeset i nešto godina u online svijetu da ćete imati najčvršći i najdugovječniji odnos s onima koje ste prvo dobro i detaljno upoznali u hodnicima Interneta. Baš kao što je mogućnost maratonskog gledanja serija inicirala početak zlatnog doba serija kao formata i učinila ih važnijim nego što su to nekada bili filmovi, tako su i društvene mreže podigle veoma visoko cijenu svakog ljudskog odnosa u analognoj stvarnosti. Nemamo vremena pratiti dosadne priče. Nemamo vremena sjediti na dosadnim kavama s dosadnim ljudima. To nije otuđenje, to je porast standarda!

Uostalom, postoji jedna prelijepa i dragocjena stvar koja čini svaki sitcom, ali i svaki odnos u životu nezaboravno dobrim, a to su - interne fore. A za nastanak kvalitetne interne fore treba... Tako je. Treba vremena.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više