Traži

Nova era televizije ili kako smo dobili kvalitetne ženske serije

Nova era televizije ili kako smo dobili kvalitetne ženske serije

"Broad City", "Jane the Virgin", "How to Get Away With Murder"...

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: screenshot,
Facebook,
PR

Početak jeseni označava i nove sezone većine televizijskih serija, pa tako i omiljenih serija koje donose novu perspektivu prikaza ženskih likova

Čini se da smo svakim danom sve bliže tome da televizijske serije i službeno postanu popularnije od filmova, što je do unazad samo nekoliko godina bilo potpuno nezamislivo. I dok su nekad najveća glumačka imena imala tek rijetke izlete u serije, najčešće onda kada bi im karijera krenula nizbrdo, danas ih imamo prilike svakodnevno gledati u raznim televizijskim žanrovima. Upravo jer su serije postale toliko popularne i gledane, važno je da prikazuju kvalitetan sadržaj s kojim se ljudi mogu poistovjetiti, o kojem mogu razmišljati, i možda najvažnije, koji ih može navesti da propitkuju neke ustaljene društvene norme. Jedno od takvih, bitnih društvenih pitanja, je i ono žensko. Koliko god to žalosno bilo, činjenica je da masovni mediji i show business industrija oblikuju sliku ženskog tijela i žena općenito, a to se posebno odnosi na djevojčice u fazi pred pubertetom ili u pubertetu.


Prizori koje smo navikli gledati uglavnom uključuju gola ženska tijela koja se prikazuju u najrazličitije marketinške svrhe ili pak pokazuju drugu krajnost, odnosno ženu u ulozi domaćice kojoj je imanentna svrha života imati čisto i opeglano rublje. Iako će se uvijek naći oni koji će s gnušanjem odbaciti ovakav pesimistični pogled na dominantni prikaz žena u medijima, savjetujem im da pogledaju koju reklamu za sredstvo za pranje rublja ili posuđa, omekšivač  ili čak neku stariju romantičnu komediju.


Promjenu u prikazu ženskih likova prvi je donio legendarni "Seks i grad". Sličnih pokušaja je bilo i prije, ali ova serija je doživjela planetarnu popularnost i istinski utjecala na percepciju javnosti o uspješnim ženama u tridesetima. Carrie, Samantha, Miranda i Charlotte su, svaka na svoj način, predstavljale različite tipove samosvjesnih žena koje o svom životu odlučuju same i koje svoje postupke ne moraju pravdati okolini. Upravo su njihovi likovi, po prvi puta, uvele dozvoljeno problematiziranje seksualnih preferencija i seksualnih života općenito. Prije "Seks i grada" su žene na televiziji uglavnom razgovarale o problemima vezanim za obitelj, posao ili neuspjeli pokušaj priprave svekrvinog božićnog recepta. Gledajući iz današnje perspektive, i "Seks i gradu" bi se moglo prigovarati iz feminističke pozicije. Preciznije rečeno, koliko god bile uspješne i samostalne, život im se uvelike vrti upravo oko trenutnog muškaraca s kojim se nalaze, i naglasak se najčešće stavlja upravo na situacije povezane s muškarcima. Također, predstavljene su samo dobrostojeće žene koje tisuće dolara potroše u jednoj kupovini. Ipak, cjelokupni pozitivan utjecaj ove serije je neporeciv, i zauvijek ga se treba pamtiti kao projekt koji je utabao put svim ostalim serijama sa snažnim ženskim likovima koje su naknadno uslijedile.

Jedna od takvih serija, i serija koje se (neopravdano) najavljivala kao "Seks i grad za cure u dvadesetima" jest i "Girls". Osoba koja je osmislila, režirala i glumila u cijelom projektu, Lena Dunham, fenomen je za sebe. Iako često napadana od strane različitih kritičara, činjenica je da je prije svoje tridesete ostvarila uspjeh na svjetskoj razini i otvorila neke od najkompleksnijih društvenih pitanja. Netko je rekao da su "Girls" napravile više za prihvaćanje ženskog tijela (takvog kakvog je) nego sve body acceptance reklamne zajedno, i to je istina. Jedna je stvar vidjeti skup žena s oblinama u lijepom donjem rublju na jumbo plakatima, a potpuno druga iz sezone u sezonu gledati lik Hanne Horvath koja, unatoč višku kilograma, nosi majice do pupka i ne razmišlja o sljedećem obroku. I ostali glavni likovi ove serije su upečatljivi, i svaki sa sobom donosi niz nesavršenosti, ali i emancipacijsku poruku. Ipak, "Girls" je specifična serija, osebujnog ritma i narativa te samim time se ne sviđa svakome.

I to je sasvim u redu, jer televizijske kuće nude još cijeli niz kvalitetnih i zanimljivih naslova. Jedan od njih je i "How to Get Away with Murder", tipičnu serije Shonde Rhimes ("Grey's Anatomy", "Scandal") koja obiluje bizarnim prevratima i nevjerojatnom količine intrige, ali i solidno napisanih ženskih likova. Maestralna Viola Davis tumači Annalise Keating, izvana uspješnu odvjetnicu koja izaziva strahopoštovanje, a iznutra duboko nesretnu osobu. Lik Annalise Keating je posebno bitan za Afroamerikanke, koje se rijetko nalaze u naslovnim ulogama, a još su rjeđe biseksualne, strahovito uspješne u svom poslu, neovisne o muškarcima, i naposljetku, prikazne bez perika duge ravne kose.

Sličan lik donosi i Gillian Anderson u kriminalističkoj seriji "The Fall", gdje glumi detektivku Stellu Gibsona koja pokušava stati na kraj serijskom ubojici mladih žena. Uz to, ona je i feministkinja koja objašnjava svojim radoznalim kolegama da seks za jednu noć s njenim kolegom može biti samo seks, i pita ih zašto se muškarcima takva pitanja ne postavljaju. Serija obiluje snažnim citatima, i svakom epizodom sve više podiže svijest o položaju žena u društvu. Primjerice, nakon jednog od ubojstva, policajci slažu izjavu za medije i žrtvu opisuju kao nevinu mladu ženu, dok će Stella apelirati na izbacivanje tog pridjeva, budući da žrtva sljedeći put može biti prostitutka ili neka druga "nedolična" žena, a njen životni stil ne može implicirati da je zaslužila nasilnu smrt.

Još jedan odličan naslov je "Transparent", rijetka serija koja tematizira pitanje transrodnosti, i cijelog drugog niza najrazličitijih seksualnih i inih identiteta, a Jeffrey Tambor u ulozi Maure Pfefferman naprosto briljira. "Orange Is The New Black" je još jedna sjajna serija i to smještena u zatvoru. U takvom okruženju smo do sada gledali muškarce, dok je ovdje fokus na kompleksnim ženskim odnosima, ali i rasnim i klasnim pitanjima američkog društva. Muških likova je vrlo malo, a seriju u potpunosti nose žene kakve nismo naviknuli gledati na TV ekranima.


Kako dobre ženske serije ne moraju uvijek biti dramske i ozbiljne, potvrđuje i sljedećih nekoliko naslova. "Broad City" jedna je od onih serija koje ćete ili voljeti ili mrziti, zbog specifičnog humora i profila ljudi koje prikazuju. Radnja prati Illanu i Abbie, dvije najbolje prijateljice koje dane provode radeći nebitne poslove, konzumirajući lake droge i obilazeći razne društvene događaje u New Yorku. "Broad City" je savršen argument protiv svih onih koji tvrde da humoristične serije bolje nose muškarci, jer su žene bolje u dramskim ulogama.

"Jane the Virgin" također donosi urnebesnu priču, svojevrsnu parodiju na TV sapunice, u kojoj djevica Jane (Gina Rodriguez) bude slučajno umjetno oplođena i nosi dijete bogatog nasljednika. Sama radnja je bizarna, a likovi pisani kao za pravu sapunicu, no tim više iznenađuje feministički ton kojim ova serija obiluje. Predstavljene su tri generacije samohranih majki, i Jane, koja ni u kojem trenutku ne pomišlja na prihvaćanje novca bogatog Rafaela. I nakon što rodi, ma koliko obožavala svog sina, serija će cijelo vrijeme naglašavati njene napore da se školuje i gradi uspješnu karijeru nastavnice i spisateljice. Uz to, serija na jednostavan način tematizira složena pitanja poput imigracije u SAD-u i privilegija koje se stječu rođenjem, a uvjetuju nam cijele živote.

Za kraj, ostaje spomenuti još jedan izvrstan naslov, "Crazy Ex-Girlfriend", u kojoj komičarka Rachel Bloom tumači uspješnu odvjetnicu opsjednutu svojim dečkom iz srednje škole, zbog kojeg se seli na drugi kraj države i napušta perspektivan posao. Iako ne zvuči kao zaplet priče koji bi feministkinje prigrlile, treba joj samo pružiti šansu, i čekati da vas, potpuno neočekivano, uslijed neke od glazbenih parodija kojima obiluje, upozori na to da su žene manje plaćene za iste pozicije nego što su to muškarci. Ili da vam prikaže kako posao koji su vam roditelji namijenili (i koji ide u dobrom smjeru) ne mora biti najvažnija stvar u vašem životu, a podsjetit će vas i na važnost održavanja mentalnog zdravlja.

Naravno, svi navedeni naslovi se mogu gledati i bez opisane perspektive, i služiti kao čista relaksacija. Ipak, ne zaboravite da Bechdelov test (koji mjeri postoje li dva ili više ženskih likova u seriji ili filmu koji razgovaraju o temi koja nisu muškarci) nije uveden bez razloga, i možemo biti sretni da pomalo izlazi iz upotrebe. Sjetite se da je oskarovka Jennifer Lawrence, kojoj novac nikada neće biti problem, potvrdila kako su njeni kolege daleko više plaćeni za glavnu ulogu nego što bi ona bila, i da je to problem koji zahvaća sve sektore. Baš iz takvih i sličnih razloga, bitno je da su kvalitetne ženske serije prisutne. I ono što posebno veseli,  takve se serije gledaju i publika ih traži, jer se u suprotnom ne bi prikazivale, ma koliko kvalitetne bile.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više