Traži

Olga Pakalović - melankolična bluzerica i istinska glumačka kraljica

Olga Pakalović - melankolična bluzerica i istinska glumačka kraljica

Zrinka Šamija u razgovoru s poznatom glumicom


Fotografija: John Pavlish

Ovu frčkavu ljepoticu ćete sresti samo u kazalištu, na filmskom platnu ili u parku. Ako snima serije kao sada "Novine" ili nedavno "Mamuticu", onda će to biti top top level kao da gledate BBC

Ona je potpuno neobična, brutalno talentirana i samo svoja. Made in Olga Pakalović. Glumački je u stanju preuzeti svaku dušu i taman kad pomislite da ju negdje tipski svrstate zbog ženstvenog i krhkog izgleda, njezin će vas glumački habitus i presnažan glas tako ošamariti da vam više neće pasti napamet trpati je u bilo koju ladicu. Privatna dijagnoza je kronična akutna samozatajnost, ali i zarazna šašavost, blesavost i veselje ako baš imate tu privilegiju da je poznajete pa vam to servira pri svakom susretu.

Intervju s Olgom Pakalović izgledao je poput seta popularne serije "Allo, Allo" na kojoj smo svi odrastaliČekanje pred ulazom ispred njezinog predivnog stana koji je sama uredila. Šifre sms-om da se ne zvoni na portafon. Ona otvara vrata s rudarskom lampicom uz pomoć koje čita u krevetu. Ja sam bila Mimi Labonq, a ona bojnica Helga Gerhart. Samo što Olga nije skidala odjeću bez ikakvog razloga tako otkrivajući svoje erotsko donje rublje, već me dočekala u veeeelikoooj cool crvenoj kućnoj pletenoj vesti koja je (još uvijek imam osjećaj) veća od nje same. A crvena joj boja stoji najbolje, to već dugo znam. I nije bilo neodoljivog Renea u blizini, nego mi je pri ulasku u stan, poznavajući decibele koje koristim čak pri šaptanju, ugurala prigušivač u usta da ne probudimo njezinu preslatku trogodišnju kćer Galu koja je čista reinkarnacija živahne Pipi Duge Čarape. I da se Gala probudila, mi bismo zasigurno tražili konja u dvorištu ili skakali po stropu jer s Galom nema šale. A pred nama je bio ozbiljan zadatak. U dva sata odraditi intervju. I onda je krenulo sve osim ozbiljnog i konstruktivnog razgovora.

Olga Pakalović

Prije svega onaj ženski ludi nekontrolirani smijeh jer se nismo dugo vidjele, a znamo se još od srednje škole. Iz dramskog studija ZKM-a u koji smo obje bile zaljubljene. To nam je na neki način predstavljalo smisao života. Tada sam (priznajem iskreno) bila patološki ljubomorna na nju jer je bila apsolutno najtalentiranija i po hodnicima se šaputalo kako je to već formirana glumica. Još je k tome išla u baletnu osnovnu školu. I izgledala kao ljepša sestra od Snjeguljice. Sigurna sam kako se moj jad u ovom slučaju mora razumjeti. No, ta se ljubomora uskoro otopila poput jeftinog sladoleda na plaži jer toliko predivno biće kao što je Olga jednostavno nisam mogla ne voljeti.

Da odradimo i taj nužni formalni uvod. Iako mislim da sve znate. Olga je prvakinja HNK-a, istinska kazališna glumica ovjenčana s tri Zlatne arene i 20-ak drugih nagrada, što je impresivan broj strukovnih priznanja za ženu miljama udaljenu od klimakterija. "Fine mrtve djevojke" Dalibora Matanića na neki je način bila njezina velika inicijacija u svijet filma, a tu ulogu još uvijek pamtimo jer ju je odradila izvrsno. Kad sam je nakon nekoliko godina gledala u "Haliminom putu" hipnotizirano sam buljila u platno ponosna na glumačku zrelost i snagu kojom je zračila. U rijetkim pauzama od mahnitog plakanja, jer se doista radi o dirljivom i kvalitetnom filmu.
Onda sam je ovo ljeto gledala u Puli na premijeri odličnog filma "Ministarstvo ljubavi" koji je režirao Pavo MarinkovićPriča ovog filma je inspirirana hrvatskim obiteljskim zakonom, koji udovicama hrvatskih branitelja omogućuje primanje novčanih naknada, ali zabranjuje nove ljubavi. Puno smijeha, klasičnih filmskih zavrzlama i neočekivanih obrata, a Olga je opet briljirala u ulozi ambiciozne supruge koja više ne može podnijeti inertnog muža pa odlazi i pronalazi ljubavnika. I tad sam pomislila: - Olga is back! Gala je narasla, majčinstvo ulazi u neku novu fazu u kojoj se počinje nadzirati sloboda i prostor za nju. Ne znajući naivna u tom trenutku da prava bomba tek stiže. S "Novinama" me dokrajčila. Ne samo što javno odajem počast čitavoj seriji koja je osvojila državu i kojoj mane mogu tražiti samo patološki ljubomorni neostvareni ljudi (jer to je level najjačih skandinavskih kriminalističkih serijala) već me Olga oduševljava iz epizode u epizodu. A televiziju ne gledam od vremena "Boljeg života" i "Dinastije". E, pa sad je nedjeljom palim. Olga je pretalentirana u svakom smislu. I to mi svi znamo. I cijenimo je u svoj njezinoj istinskoj suptilnosti i tajanstvenosti kojom zrači. Olga je top level i nju zasigurno nećete nikad, ali nikad gledati u sapunici ili lošem sitcomu. Nije riječ o suludom statementu, riječ je o tome da joj takve situacije ne ulaze u eter. Niti je ona njima privlačna na bilo koji način. Iako u duši nosi i potpunu komičarku u paleti. Ali to je rezervirano za privatna druženja i tek treba izaći na vidjelo. Sigurno i hoće.

Olga Pakalović

"Ja sam toootalni introvert. Tipski svemirac, bluzer i melankolik. Nisam glasna i riječi nisu moj adut. Ja sam promatračica. Pristojni voajer. U vanjskom svijetu kao da ni nisam glumica. Toliko se neprirodno osjećam u bilo kojim popratnim pojavama kazališta ili filma. Na premijerama imam lagane napadaje tjeskobe jer ne znam što bih sa sobom i naprosto odem doma. Iako sam u duši boemčina. I da su te situacije imalo prirodne, prva bih plesala na stolu sa Ciganima. I ostala zadnja." Slušam je kako govori. I govori nekako drugačije. Arhaično. Gusto. Slasno. Upotrebljava kazališno filmske metafore i sočne epitete koji prirodno izlijeću iz nje.

"Mene život voli. Ja to znam. I ja volim njega. I on to zna. Zato mi je podario snagu. Otkad nemam potrebu za vanjskim potvrdama, sve mi je tečnije i lakše. Iako sam suštinski drama queen, sad u ovoj nekoj novoj fazi zrelosti (za što je zaslužna Gala koja je odabrala doći upravo k meni i učiniti me majkom) i to jenjava. Ili se tome smijem. I promatram kad me počne obuzimati. Prve tri godine majčinstva te uzemlje. Ma, majčinstvo te uzemlji općenito. Jako se mijenjam. I super sam si ta nova."

Olga je samohrana majka i to joj je prirodno stanje u kojem neizmjerno uživa Olga i Gala doista su neodoljive kad ih sretnete. Svojom zaraznom pozitivnom energijom zauzmu čitavu ulicu. Kako Galin otac živi daleko izvan Hrvatske, njezina mama, prijateljice, dadilja i sestra uspješan su tim koji pomaže kad Olga ima snimanja, probe i predstave. Iako strastvena u ljubavi, sad je u fazi zaljubljenosti u sebe samu. I to joj najbolje ide. Sljedećeg partnera ćemo joj naći preko agencije. Tako smo se dogovorile. Jer inače će se sigurno zaljubiti u neki čehovljanski slučaj u kojem će izgarati i ona i on, a to nema više smisla u ovim našim kasnim tridesetima. Ona inzistira da tip bude umjetnik jer su do sada svi bili i uopće ne može zamisliti da razgovara o softverima ili stanju burze, ali ja ću ipak inzistirati na beskrupuloznom bogatašu kojem je umjetnost hobi i koji obožava kazalište.

Olga Pakalović

"U djetinjstvu sam bila nevjerojatno znatiželjna, živa, dečkasta i prava istraživačica. Već u vrtiću sam bila izdvojena kao glumstvena i uronjena u neki svoj introspektivni svijet. I onda me odgoj nekako stišao. Prilagodio. Pomalo eutanazirao taj moj unutrašnji vulkan. I od tada stalno balansiram između tog divljeg i pitomog u sebi. Snažno se izmjenjuju te dvije vatre sa mnom vječnom propitkivačicom. Kao srednjoškolka sam već potpuno uronila u ulogu te društveno prihvatljive, fine, pristojne i odgojene djevojke. Osim u teatru. On mi je ostavio sav prostor za vatreno ludilo prikliješteno u meni. Jedini je to podnio. Dozvolio mi je da ulazim u tuđe duše. To je bilo moje doma. Kazalište i gluma. Oduvijek. Tako je i sad."

Pitam je otkad je u ljubavi s glumom i kazalištem. Kako glumi?

Valjda već od 11. godine kad sam krenula na dramske radionice osjećam glumu kao nepresušnu potrebu. Obožavam probe. Tankoćutnost kazališnog procesa. Miris kazališta koje ne trpi diplomatsku notu. Kad me pitaju kako i iz čega glumim nekako mi uvijek dolazi misao: ili si istinit ili nisi. Na to se svodi stanje iz kojeg glumim i ulazim u role jer je ta kategorija neprepričljiva. Postoje glume primarno iz mentala, ili iz tijela, ali mene najviše zanima unutrašnje stanje. Gluma je svjedok mojeg najbudnijeg stanja. Imala sam priliku raditi s mnogim velikim redateljima, a najdublje procese i najdivnija iskustva uvijek imam s onima koji me vide. Baš vide. To sam im onda u stanju debelo vratiti na sceni. Kad izvade iz mene sve. Bez glume bih uvenula. To mogu reći koliko god patetično zvučalo.

Olga Pakalović

A iskustva s filmom i snimanjima serija?
Film volim. Na neki potpuno drugačiji način. Iskustvo "Novina" mi je divno. Došlo je u pravom trenutku. Jedno vrijeme sam taj svijet doživljavala kao medij za prehranjivanje (smijeh). Film i moja brzina, konkretnost i praktičnost se naprosto ljube. Tu mi ponekad nedostaje intimnost s publikom. Drugačiji su to uvjeti, brzina i tehničke mogućnosti koje ti ne ostavljaju dovoljno vremena za pripremu. To je svakodnevni angažman od jutra do mraka koji može biti vrlo iscrpljujuć. Ipak sve su to uvjeti u kojima možeš preispitati svoju inteligenciju i praktičnost. Ali opet ima nešto u tom adrenalinu filmaškom koji ne podnosi grešku, koji daje malo šansi i koji odlazi u povijest s tim trenutkom koji jest. Uvijek širom otvorenih očiju upijam i proučavam atmosferu na snimanjima. To je neko potpuno drugo stanje i ritam u kojem nema prostora za analiziranje i sanjarenje. Britkost i fokusiranost.

I tako dok me šarmira s tim svojim mudrim očima razmišljam koliko je za glumca važno njegovati taj svoj unutrašnji svijet. Hraniti ga kroz čitanje, gledanje predstava, proučavanje i seciranje okoline. I kroz rad na sebi. Jer talent je kao mumija. Uvijek se može zamrznuti. I nestati: "Obožavam proučavati ljude oko sebe. Obožavam rituale svakodnevnog života. Ulazak u tramvaj. Dinamiku ljudi. Zamišljam kako žive i što u svakom trenutku osjećaju. Proučavam blagajnice i tete u dućanima. Kako rade, kako dišu, kako postoje. Preuzimam njihova srca na trenutke. To su te neke moje glumačke meditacije koje se događaju spontano. Ja sam ti neka stara duša. Jako stara. I stalno imam osjećaj da se unutar te svoje duše ponovno rađam kao nova, kroz ta silna iskustva koja mi život nanosi. Ma to je pravo bogatstvo. I ako ikad prestanem glumiti idem na neke hridi roniti. Nevjerojatno me privlači ta dubina bez teksta. Mogla bih biti ronilac. Ili neka dobra dizajnerica interijera. Zanima me ples. I psihologija. Iako je kazalište i dalje moja stalno prisutna i praktična ljubav. Proživjela sam ga punim plućima do danas."

Olga Pakalović

Taman kad sam pomislila kako je Zagreb Olgin grad snova u kojem je prošla sve, odlučno me demantirala, što mi se i svidjelo.

"Hrvatska mi je nekako preuska. Maštam o nekoj zemlji u kojoj te nitko neće osuditi pogledom zbog modne kombinacije ili boje kose. Druge teme da i ne spominjem jer me uhvati tuga neizmjerna od silnih strašnih inih fobija oko nas. Od cenzura. I još jačih autocenzura. Od straha u ljudima. Od manipulacija. Sebe bih mogla nazvati kronično apolitičnom pacifisticom. Da baš biram zemlju, rekla bih da sam nekakav francusko - španjolski tip. To su zemlje koje vežem uz sebe kao da karakterno posjedujem nešto od svake od njih. Samo da nije Zagreb. Ne želim biti uvjetovana ničim. To što jesam - to da živim!"

Nakon razgovora s Olgom u meni se pokrenulo tisuću procesa i razmišljanja pa sam zaneseno buljila u njezin vrt, a ona me zvonko izvadila iz tih fantazija.
"Gle stara, imam ja i ideju za genijalni biznis. Ulična masaža stopala. Postavimo prave tajlandske masere i maserke na tisuću punktova po gradu i ljudi koji ionako umiru od stresa svake sekunde, dođu i nekoliko minuta im se izmasiraju stopala. To bi ih vraćalo u život, vjeruj mi. Kao stari obrti čišćenja cipela i prodaje vezica, samo se malo preusmjere u masažna mjesta. To bi bio hit, vjeruj mi. Nemoj nikome govoriti, još nisam stigla zaštititi ideju." E, to je ta šašavost njezina o kojoj vam pričam! A najviše me nasmijala vizualizacijom vlastite starosti.

"Ja ću biti ona za koju svi govore: - Vidi kako se dobro drži baba. Vražja je. Bolja je sad nego u mladosti. Taj period bit će zlatni sukus svih mojih znanja, sve moje mudrosti, svih iskustava... Bit ću uronjena u razumni luksuz i omotana u svilene šalove, one prave, a ne kupljene u Zari kao sada. Bit ću luksuzna i prosvijetljena. Prezgodna, samo s bijelom kosom plavičaste nijanse. Unuci će dolaziti k meni po životne savjete. Učit ću španjolski i svakog mjeseca putovati na neku egzotičnu destinaciju. Naučit ću kuhati sve svjetske kuhinje i pozivati svoje razularene prijateljice penzionerke na tulume prepune smijeha. Bit će to najdivniji period ikad. I bit ću zaljubljena, naravno. I u život, i u sebe, i u unuke, i u njega koji će popravljati našu ladanjsku kuću i saditi egzotične biljke dok se ja cerekam na plaži uz knjigu, nezaobilaznu rudarsku lampicu i ovaj puta predivne naočale s jako debelom i visokom dioptrijom. Nisam li kraljica imaginacije? To su godine dramskih improvizacija učinile svoje. "
Uskoro ćemo je gledati i u kazališnom komadu "Ljudi od voska" po tekstu Mate Matišića u režiji Janusza Kice u matičnom kazalištu. Riječ je o trilogiji, a Olga u zadnjem dijelu igra jednu intrigantnu guvernantu dvjema djevojčicama. A imam neki osjećaj da ćemo ovu malu još svugdje vidjeti.

Save

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor