Traži

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice?

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice?

Dvije hrvatske glumice koje imaju puno toga za reći što bi vas moglo zanimati

Tekst: Latica Martinis Filković


Fotografija: Denis Butorac

Ako se pitate što im je zajedničko osim toga što su obje hrvatske glumice morat ćete pročitati ovaj intervju (smijeh). I dok smo Petru Kurtelu (36) imali prilike nedavno gledati u ulozi Trnoružice u istoimenoj dječjoj predstavi, Ana Vučak Veljača (32) utjelovila je pak negativku Miškaricu, mišju kraljicu u dječjoj verziji "Orašara". Da, ove dvije mlade i ambiciozne dame obje glume u cijenjenom zagrebačkom dječjem Kazalištu Trešnja za koje i Petra i Ana kažu kako je riječ o spletu okolnosti i da je sve skupa bilo vrlo spontano kada govorimo o njihovom trenutnom angažmanu. 

I iako obje iza sebe imaju i filmskih/tv uloga, trenutno se primarno vežu uz kazalište, ali se na moje pitanje što im je draže, kazalište ili film, jednostavno nisu mogle odlučiti. Kažu mi kako je sve nekako u balansu. Što su mi još sve otkrile i koliko su prema njihovom iskustvu dječje predstave, kao i dječja publika zahtjevniji u odnosu na predstave za odrasle i je li im bitno kakvu poruku šalje predstava u kojoj glume, otkrijte u nastavku… 


Petra i Ana, obje glumite u predstavama u Kazalištu Trešnja, riječ je o zagrebačkom kazalištu za djecu... kako se to i kada dogodilo? To je nešto što ste silno željele ili je bilo spontano?

Ana: Ja sam već dvije godine članica ansambla Kazališta Trešnja, zapravo sam se preko noći zaposlila odmah nakon završetka studija glume, bilo je dosta spontano i neplanski, a ispalo je super. Za mlade glumce izvrsno je imati stalni kontinuitet igranja i izlaženja na scenu, a mi radimo punom parom. Trešnja je respektabilno kazalište s izvrsnim ansamblom i drago mi je da sam počela kazališnu karijeru upravo ovdje.

Petra: Ono što sam silno željela jest da se nakon porodiljnog što prije vratim kazalištu. Uletio je projekt "Trnoružica" u Trešnji i na tome sam silno zahvalna. Iza sebe imam puno više večernjih, nego dječjih predstava, ali ne radim razliku. Za mene je to potpuno isto i podjednako me veseli.

Petra Kurtela

Iako iza sebe obje imate iskustava i u tv/filmskim projektima, tako jednako imate i ona u kazalištu? Da morate birate, film (tv) ili kazalište, što biste odabrale i zašto? Što vam je nekako više priraslo k srcu?

Petra: Stalno mi se to mijenja. Sad sam se nakon "Trnoružice" prisjetila koliko sam luda za kazalištem. A onda opet, kad sam na filmskom setu najsretnija sam na svijetu. Na kraju je najvažnije da su projekt i ekipa dobri.

Ana: Iako sam trenutno više angažirana u kazalištu i stvarno ga volim, film i tv su moje velike strasti i uvijek se osjećam jako dobro kada ih radim, trenutno sam baš željna novih filmskih i tv uloga. Jedan dobar balans između kazališta i filma bio bi idealan.

Koliko su dječje predstave drugačije (ili možda nisu) u odnosu na one za odrasle? U smislu priprema, glume, uloga... rekla bih da su djeca puno zahtjevnija publika, je li to istina ili?

Ana: Po meni nema razlike u glumi u predstavama za djecu i odrasle, svakoj ulozi pristupaš predano i iskreno i donosiš na scenu najbolje od onoga što je napisano, a naravno da se uloge onda s obzirom na sadržaj koji iznosimo i s obzirom na režijske koncepte razlikuju. Sam pristup radu na ulozi i glumi trebao bi biti isti u svakoj kazališnoj predstavi bila ona za djecu ili odrasle. Djeca su najiskrenija publika i upravo zbog toga ulogama treba pristupati krajnje ozbiljno.

Petra: Ne mislim da su djeca zahtjevnija publika. Na kraju i odrasli i djeca prepoznaju i cijene samo jedno - istinu.

Ana Vučak Veljača

Koliko su vam bitne poruke dječjih predstava u kojima tumačite uloge? U kojim trenucima biste recimo odbile ulogu, i možete li si uopće to dozvoliti?

Petra: Ustrajala sam i ostajala do kraja u mnogim projektima iz kojih su svi izlazili. Ne zbog predloška (njega odmah dobijemo na uvid pa možemo birati) već zbog vrlo radikalnih ili teških sudionika. Nikad si nisam dopuštala odlazak. Rekla bih sebi da ostajem zbog egzistencijalnih razloga, ali zapravo sam najčešće ostajala zbog ludosti i testiranja vlastitih granica.

Ana: Nikada mi se do sada nije dogodilo da se u meni dogodio otpor prema nečemu što sam trebala odglumiti, poanta glume je da svaki lik moraš moći razumjeti. Neke uloge su ti u startu draže i zanimljivije, neka manje, ali kada se primiš neke uloge moraš je najbolje što možeš iznijeti. Osobno volim kada dječje predstave postavljaju pitanja i potiču na razmišljanje i šire dječju percepciju u nekom pozitivnom smjeru, mislim da im se ne treba docirati.

Kako vam izgleda jedan radni dan u vašem kazalište, koliko često imate probe, koliko je to iscrpljujuće, ima li trzavica na probama, koliko dugo se pripremate kada je u pitanju neka nova predstava?

Ana: Trenutno sam cijeli prosinac po cijele dane u kazalištu, dosta je iscrpljujuće, ali to je uvijek tako u predbožićno vrijeme. Tempo rada je dosta promjenjiv, nekad jako puno radimo ako smo u probama za nove predstave koje traju otprilike dva mjeseca prije premijere i uz to igramo repertoarne, ali onda s druge strane imam i perioda kada imamo lakši tempo. Trzavice su normalne u svakom poslu, tako da ih ima i u ovom, pogotovo kada se radi dugo i intenzivno, ali sve je to dio posla.

Petra: Probe su najčešće svaki dan. Ponekad nisu nedjeljom. Ovisi od projekta do projekta. Trzavice, uhh. Dečko mi se nedavno potužio da su se kolege na poslu porječkali pred svima. Isprva mi nije bilo jasno u čemu je problem, a onda sam shvatila da su oni normalni, a ne mi koji smo se navikli na dramu. Sve više shvaćam da se dobra predstava može napraviti i bez da scenografija, rekviziti ili oštre riječi lete kazalištem.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 1)

Koje junakinje ili antijunakinje biste voljele utjeloviti, a da dosad još niste... sve mi, pa vjerujemo i vi, ste imale neke fikcije na tom polju dok ste bile djevojčice, zar ne?

Ana: Nemam posebne želje, najdraže mi je kada me iznenadi neka uloga. Kao klinika sam jako voljela bajke, ali nikada nisam sanjala o tome da sam Pepeljuga ili Snjeguljica. 

Petra: Željela sam glumiti Janicu (Breza), što se 2009. i ostvarilo (smijeh). Više ne preferiram igrati naslovne likove tog tipa. Puno bolje mi leže karakterne uloge, one koje zahtijevaju veliku transformaciju i vjerujem da je komedija moj žanr. Ali, kad se sve zbroji samo želim biti dijelom dobrog kazališnog komada ili pak vješto napisanog scenarija.

Prema vašem mišljenju, ima li u Zagrebu dovoljno dječjih kazališta s redovitim i kvalitetnim kazališnim predstava i glumcima ili se na tome treba još raditi, razvijati...? Ima li dovoljno glumaca koji žele glumiti u dječjim predstavama?

Petra: Zadovoljna sam ponudom. Moj jednogodišnji sin Relja pogledao je već tri predstave. U Žar Ptici, PocoLoco na Ribnjaku i u Trešnji. Možda ne bi bilo loše obogatiti sadržaj za najmlađe (od 0 do 3). To nam je sad aktualno, pa mi se čini da predstava ne može biti previše. A glumaca uvijek ima dovoljno.

Ana: Zagreb ima po meni lijepo razvijenu scenu kazališta za djecu, i što mi je posebno drago, jako su posjećena. To je bitno jer se kazališna kultura treba razvijati kod djece od malih nogu. Mislim da Trešnja, u čiji sam program najviše upućena, nudi ozbiljnu kvalitetu predstava i pregršt talentiranih glumaca. Mislim da glumci vole igrati u predstavama za djecu i bilo bi super kada bi svi koji žele imali i prostora za to.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 2)

Što je kod glumca bitno za ulogu u dječjoj predstavi?

Ana: Otvorenost, zaigranost, i profesionalnost.

Petra: Sve isto kao i za predstavu za odrasle. Bitna je radnja, da te se čuje i da igraš bodro, vedro i umjetnički.

Koliko je danas teško ili lako biti uspješan u svom poslu (glumačkom) u Hrvatskoj? Možete li vi pristojno živjeti od svog posla ili ste "prisiljene" raditi i druge stvari, snimati reklame, promovirati razne stvari (prikriveno) na Instagramu, voditeljski angažmani... itd?

Petra: Nisam stalno zaposlena tako da samo od kazališta nažalost još nisam uspjela živjeti. Honorari nisu veliki, a i posla je sve manje za nas "vanjske". Uvijek nešto zaradim sa strane pa se tako snalazim.

Ana: Puno je mladih glumaca, a tržište nije toliko veliko, tako da nije lako, ali uz predan rad i upornost mislim da rezultati dolaze. Ja sam na sreću u stalnom angažmanu tako da imam određenu sigurnost, a sve uz to je dobrodošao bonus. Mislim da je danas vrijeme kada se glumci i sami moraju aktivirati, smišljati i baviti realizacijom vlastitih projekata.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 3)

Gdje vas trenutno možemo gledati, u kojem ste angažmanu i što sve pripremate još?

Ana: Trenutno igram u predstavi Orašar kraljicu Miškaricu, kojeg možete pogledati sve do sredine prvog mjeseca.

Petra: Zvižduk s Bukovca (Žar Ptica), Trnoružica (Trešnja), Nasilje (Thearto) i uskoro u novoj predstavi BGlad produkcije.

Povremeno vas viđamo i na eventima, je li to sve dio posla na neki način, minglanje i networking... ili je ugodno s korisnim ili je samo zabava i druženje?

Petra: Ugodno s korisnim. Najčešće na evente idem sama i onda tamo nabasam na hrpu dragih mi ljudi i uvijek se lijepo podružimo. Ne pretjerujem u pohodu na iste, ali nisu mi nimalo mrski.

Ana: U mom slučaju je zabava i druženje, odem tu i tamo na neki od evenata koji mi je iz nekog razloga interesantan, ili je povezan s nekim od meni bliskih ljudi. Dogodi se i da sretneš neke drage ljude koje ne vidiš često, pa je zabavno.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 4)

Uz sve te obveze u smislu posla, kako kombinirate privatno i poslovno vrijeme... ima li tu prostora uopće za privatno i slobodno vrijeme... kako balansirate to sve skupa? 

Ana: Ponekad slobodnog vremena doslovno nema, skačem s jedne probe na drugu, pa na predstavu ili na set i to bude jako turbulentno. A s druge strane ima puno lakših perioda kada se sve stiže i imaš vremena za sebe. U svakom slučaju vodim računa o tome da ne zapostavljam privatni život i odnose s bliskim ljudima, nekada je teže ali sam svjesna da je balans potreban i trudim se imati ga.

Petra: Uvijek imam vremena za život. Volim raditi, ali ne uzimam pet poslova istovremeno jer to nikome ne koristi. Želim se posvetiti svakom projektu kako spada, a volim imati i barem malo vremena za sebe.

Što vas ipak u svemu tome čini sretnima? Jesu li to lijepe kritike na predstavu i vas kao glumicu, je li to veliki aplauz od publike, onih najmlađih, pohvala redatelja ili ponuda za novi angažman koji se nadovezao na prethodni uspjeh... Što vam je najveća nagrada u vašem poslu.. (osim novaca i plaće (smijeh))?

Petra: Sve navedeno. I kad nasmijem publiku ili kad pak publika plače uz nas na sceni. Tada sve poprima viši smisao i tad duboko osjećam da je to više od posla.

Ana: U mom poslu sretnim te čini to što radiš ono što voliš, radimo prekrasan posao koji je kreativan i izazovan i biti u procesima stvaranja predstave i onda izlaženja na scenu pred publiku jer super osjećaj. Naravno da dobra reakcija publike i zadovoljstvo redatelja su nešto što te svakako hrani.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 5)

Koje su vam neke najneugodnije, najsmješnije anegdote iz kazališta s pozornice tipa ako ste zaboravile tekst ili se spotaknule ili slično... sigurno ih je bilo, podijelite ih molim vas s nama? Kako ste se izbavile iz tih situacija?

Ana: U jednoj od predstava mi je kolega Filip Vidović stavio usred scene, dok sam ja imala ozbiljan monolog, u ruku kiseli krastavac (smijeh), to se dogodilo u djeliću sekunde i ja se nisam ni snašla, samo sam otvorila ruku i ispao je krastavac. Naravno da je jako teško bilo odigrati scenu do kraja. Ponekad te ulovi smijeh, i to je normalno, a onda se snalaziš kako znaš i umiješ.

Koga iz filmske/kazališne industrije u HR cijenite jako i zašto...?

Petra: Cijenim mnoge hrvatske redateljice i redatelje, nekoliko producentica i mnoooge glumice i glumce, ali na kraju se iz prikrajka najviše divim scenskim i filmskim radnicima koji stoje iza cijele stvari. Oni su posebna vrsta ljudi.

Ana: Cijenim jako puno ljudi iz svih sfera kazališne i filmske industrije. Teško mi je izdvajati jer bih mogla neke previdom izostaviti. Fasciniraju me ljudi koji su posvećeni svom poslu i rade ga do kraja profesionalno.

I za kraj, što priželjkujete za sebe kao glumicu u novoj godini, što biste voljele postići i realizirati?

Ana: Želim si dobru filmsku ulogu, rad na nekom dobrom tv projektu i uspješne kazališne predstave i role. Posebno se veselim realizaciji jednog kazališnog autorskog projekta koji radim s kolegicama i nadam se da ćemo iduće godine realizirati snimanje jednog kratkog filma za koji sam napisala scenarij.

Petra: Već nekoliko godina priželjkujem si neki super sitcom. Ostale želje su za cijeli moj život, a ne samo za sljedeću godinu. Želim nastaviti raditi i kao glumica, biti uključena u što više kvalitetnih i relevantnih projekata, a bilo bi i super kad bih od toga mogla i ugodno živjeti.

Što je zajedničko Petri Kurteli i Ani Vučak Veljači... osim toga što su obje glumice? (фото 6)

Napišite komentar

više