Search

Pitali smo psihologa: Koliko posla je previše posla?

Pitali smo psihologa: Koliko posla je previše posla?

Tekst: BURO.

Ponedjeljak, utorak, isto, isto, isto, subota, pa nedjelja. Dan prije dana D, mnogima najomraženijeg dana u tjednu koji znači rano buđenje, jednu, pa drugu kavu, doručak kako kad, u idealnom slučaju postepeno upadanje u kaos, proklinjanje načina na koji smo proveli vikend i naposljetku mirenje sa životom. Jer, što nam drugo preostaje? Ako ste izabrali da vikend provedete tako što ćete se odmoriti, vjerojatno vam se nedjeljom uvečer po glavi vrzmaju misli: “Zašto nisam radio/la nešto produktivnije?” Ako ste u subotu izašli i pretjerali: “Zašto se nisam odmarao/la kad sam mogao/la?” I dok tako vrtimo potencijalne i proživljene scenarije u glavi, radne obaveze preuzimaju kormilo i voze nas u ritmu poljuljanog fokusa do kraja tjedna.

“Devetopetaši”, ovaj članak je namijenjem posebno vama, mada kako god da vam posao i smjene izgledaju, sigurno je da s vremena na vrijeme upadate u burnout, službeno prepoznat kao medicinska dijagnoza milenijalaca, svađe s rokovima i produktivnošću. Postoje trikovi kojima možete poboljšati radni dan, ali postoje u našim glavama, isto tako i mnogo češće pitanja: Kako savršen posao izgleda i da li uopće postoji?, pa do onog koji zahtjeva pozamašnu dozu samosuočavanja i hrabrosti: Je li vrijeme da date otkaz?

Osmosatno radno vrijeme je teoretski zastarjeli koncept, dok u praksi ostaje vodeći konstrukt poslovanja. Javile su se i ideje o radnom tjednu od četiri dana, pa do one od samo jednog. To nismo mi, to je znanost! Djeluje da kao društvo zapravo radimo jedan divan i zavidan progres, nažalost, ponovo, samo teoretski. Jer čak i sada kada rad od kuće prijeti da preuzme prijestolje, dolazimo zapravo do novog problema - radimo bez radnog vremena.

Pitali smo psihologa: Koliko posla je previše posla? (фото 1)

Pitali smo psihologinju Anu Protulipac, ispred Psihološkog Jezgra Centar, o balansu između poslovnog i privatnog, produktivnosti i bitnosti odmora. 

Iako se u posljednje vrijeme puno govori o balansu između posla i života, djeluje da se zapravo sve više zatrpavamo obavezama. Kako postići tu uravnoteženost?

Uravnoteženost nije univerzalna. Ono što je za nekoga previše obaveza, za nekog drugog može biti sasvim u redu. Zato je važno pronaći svoju mjeru, u skladu sa svojim kapacitetima i zahtjevima s kojima se suočavamo. Vlastitu uravnoteženost možemo postići tako što ćemo slušati sebe i obraćati pažnju na to kako se osjećamo u odnosu na situacije u kojima se nalazimo. To nije uvijek lako jer su mnoge obaveze, kao što im i ime kaže, “obavezne”. Tada možemo pomoći sebi tako što ćemo postaviti prioritete i realna očekivanja, kako ne bismo bili pod pritiskom. Kada govorimo o balansu između posla i života, pored zaposlenih, važnu ulogu imaju i karakteristike posla i poslodavca. U tom smislu, poslodavci također mogu pomoći svojim zaposlenima da usklade poslovne i privatne obaveze tako što će biti spremni čuti i ispoštovati njihove zahtjeve. Naravno da nije moguće prilagoditi se različitim potrebama svih zaposlenih, ali je moguće pružiti im veću slobodu i fleksibilnost i time umanjiti stres. Uvažavanjem rezultata koje zaposleni postižu poslodavci također mogu pozitivno utjecati na odnos koji će zaposleni imati prema poslu. Granice između poslovnog i privatnog života postaju sve manje jasne, posebno u režimu rada od kuće, uslijed čega se događa da se ove dvije sfere života konstantno isprepliću. Ono što u toj situaciji može biti od pomoći je uspostavljanje jasnije strukture, kao i radnog vremena koje je odvojeno od privatnog života.

Odakle potječe težnja da smjene i dalje traju osam sati, budući da iako smo fizički prisutni na poslu, izvjesno je da nismo u stanju konstantno biti fokusirani na rad?

Težnja da smjene i dalje traju osam sati nastavak je prakse koja je prisutna godinama i koja podrazumijeva princip “osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna”. Nekada je osmosatno radno vrijeme predstavljalo napredak u odnosu na period kada su ljudi radili mnogo više. I dalje se događa da zaposleni rade prekovremeno i da su stalno dostupni za poslovne obaveze. Međutim, u posljednje vrijeme se sve više istražuje produktivnost i zadovoljstvo zaposlenih kada rade manje sati dnevno, kao i manji broj dana u tjednu. Neke tvrtke su već uvele ovakav režim rada, dok određene države to pokušavaju sistemski istražiti i implementirati na širem, državnom nivou. I dalje nije u potpunosti jasno da li je ovakav režim rada primjenljiv za sve profesije. Također je potrebno utvrditi postoje li negativni aspekti ovakvog načina rada, kao što je na primjer pritisak zaposlenih da za manje sati moraju dovršiti posao koji se do tada radio sporije ili uz duže pauze. Ova tema je svakako veoma aktualna, posebno zbog toga što je u mnogim profesijama sve prisutniji režim rada od kuće, posebno zbog pandemije koronavirusa, uslijed čega se gubi jasna granica između radnog i slobodnog vremena.

Koliko smo zapravo produktivni i koliko bismo uopće trebali raditi?

Produktivnost ovisi o mnogo faktora kao što su osobine i stanja zaposlenih, zadovoljstvo zaposlenih, karakteristike posla, radni uvjeti, atmosfera na poslu, organizacijska kultura... U kontekstu teme o kojoj razgovaramo, svakako je povezana i s odnosom rada i odmora. Vjerujem da ne možemo uvijek sami birati tempo kojim ćemo raditi, ali možemo pažljivo slušati sebe kako bismo se odmorili onda kada nam je to potrebno. Kada osjetimo umor, pad koncentracije, potrebu da promijenimo aktivnost, kada počnemo raditi greške i slično, vjerojatno je vrijeme da napravimo pauzu. Ovo se odnosi na organizaciju svakodnevnih aktivnosti na poslu, ali i na prepoznavanje potrebe da nam je potreban godišnji odmor ili generalno manje obaveza.

Većina nas se osjeća neproduktivno kada se odmara. Kako se izboriti s ovim osjećajem? Koliko je odmor važan?

Čini mi se da jedan od razloga može biti to što se odmor i lijenost često poistovjećuju. Kroz odrastanje i odgoj obično nas uče da budemo vrijedni i da ne gubimo vrijeme, a mi to nerijetko automatski usvajamo. Uslijed tog uvjerenja može se dogoditi da osjećamo krivicu kada se odmaramo. Međutim, ako obratimo pažnju na svoje stvarne potrebe za odmorom i vrednujemo sve ono što smo do tada već napravili i postigli, možemo lakše “dozvoliti” sebi da se odmorimo, bez razmišljanja o tome jesmo li neproduktivni. Ne samo što je to zdravije za naše fizičko i mentalno zdravlje, već ćemo nakon odmora biti i produktivniji.

Multitasking je nauštrb fokusiranosti postao osnovna disciplina modernog društva. Koliko naše mentalno zdravlje trpi u suvremenim sistemima i kako to promijeniti?

Multitasking na neki način zahtjeva još veću koncentraciju od fokusiranosti na “samo” jednu aktivnost jer uključuje više paralelnih radnji. Zbog toga se više umaramo i postoji veća vjerojatnost da ćemo negdje pogriješiti ili nešto zaboraviti, ali i da nećemo imati vremena zastati kada nam je potrebno. Ovakve situacije mogu dovesti do iscrpljenosti, pada energije, gubitka motivacije, osjećaja smanjene efikasnosti i bezvoljnosti, što mogu biti znakovi sindroma sagorijevanja. Sindrom sagorijevanja predstavlja produženi odgovor na kronične emocionalne i interpersonalne stresore na poslu. Sagorijevanje ne nastaje odjednom, već se razvija postepeno. Zato je važno pratiti kako se osjećamo i reagirati na vrijeme te tako voditi računa o svom mentalnom i fizičkom zdravlju.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više