Traži

Portret velikana: Nenadmašivi Peter Lindbergh, čovjek koji je započeo eru supermodela

Portret velikana: Nenadmašivi Peter Lindbergh, čovjek koji je započeo eru supermodela

Slavni fotograf preminuo je jučer u 75. godini

Tekst: Tina Kovačiček


Fotografija: Arhiva

Bila je 2014. godina kada je Peter Lindbergh prvi puta posjetio Zagreb. Razlog tome bila je njegova velika izložba u Meštrovićevom paviljonu, popularnoj zagrebačkoj Džamiji, u organizaciji agencije PRiredba, a čiji je ponosni medijski partner bio BURO. U galeriji Bačva, koja mu se iznimno svidjela kao prostor, Lindbergh je izložio preko 150 fotografija; neke od njih bile su dio legendarne crno-bijele serije "Images of Women" koja ga je vinula u sam vrh svjetske fotografije, a neke od njih pripadale su ciklusu "The Unknown", u kojem je umjetnik svoje modele želio izložiti strahovima od nepoznatog, od onog što tek možda dolazi. U Zagreb je stigao sa sinom Benjaminom koji mu je pomogao osmisliti video projekciju koja se nadovezala na izložbu. Jer Peter se osim fotografijom dokazao i kao filmski umjetnik te redatelj glazbenih spotova.

Imala sam sreće biti u grupi novinara koji su imali prilike susresti se Peterom Lindberghom uživo i prisustvovati njegovom osobnom vodstvu kroz zagrebačku izložbu. Bila je to iznimna fotografska kolekcija za doživjeti uživo. Veliki formati s kojih su nas promatrale Linda Evangelista, Tatiana Patitz, Nadja Auermann, Christy Turlington, Naomi Campbell, Milla Jovovich bile su impresivne u svojoj pročišćenoj jednostavnosti, prirodnoj ljepoti gdje su obične bijele majice, muške košulje i traperice utjelovile najveću modnu igru. Često je i gola žena, lišena posebne dodatne scenografije odigrala ključan moment njegove fotografije.

U tekstovima koji struje internetom od kad je tužna vijest odjeknula svijetom, uredništvo Voguea opisuje ga je kao "nježnog diva modne fotografije, šarmantnog, uvijek ležerno odjevenog, često viđenog sa šiltericom na kojoj je ispisano ime Peter", a takav ležeran, iznimno pristupačan dojam ostavio je i tih dana na zagrebačku publiku. Sa svojim malim Panasonicom oko vrata kojim je želio obilježiti svoj prvi posjet Zagrebu, džentlmenski smotanim šalom i dobro raspoložen pričao nam je o svom radu, uvjerenjima, razmišljanjima o ljepoti, o najdražim radovima te analognoj fotografiji čiji je bio pobornik do kraja. Uvjerljivo braneći svoju viziju prirodne jednostavne ljepote koja prvenstveno dolazi iznutra ponovno je dokazao onu tezu da "najveći" ljudi doista progovaraju skromno i prizemljeno. Vjerujem da je svaka pripadnica nježnijeg spola poželjela biti subjektom njegove fotografije kada je na pitanje "kako je moguće da žena uvijek ispadne dobro na njegovoj fotografiji" odgovorio: "Nema recepta. Radi se o tome da ja ne snimam ženu, odnosno, osobu ispred objektiva, već odnos koji uspostavljam u tom trenutku i odličnu energiju koja je zaslužna za vanjski izgled. Na taj način volim definirati ženu. To je na neki način ljubavno pismo ženi. Ne želim prototip žene koja radi propagandu za određeni lifestyle."

Također, Peter Lindbergh jedan je od rijetkih čija se karijera može precizirati godinom i ključnim susretom. Tada nova urednica američkog Voguea, Anna Wintour, 1988. odlučila mu je dati otvorene ruke za snimanje modnog editorijala na 20 stranica, ali i priliku da njegovo djelo krasi naslovnicu prestižnog magazina. Nisu bili niti svjesni da će upravo ta naslovnica i taj editorijal, označiti početak modne priče koja će ostati zapamćena kao "revolucionarna era supermodela".

Kako je ispričao kolegi Tončiju Antunoviću u intervjuu za BURO. (tada još Büro 24/7), također povodom dolaska u Zagreb, njegova "jednostavna" estetika nije odmah bila shvaćena.

"U to vrijeme nisam želio raditi za američki Vogue jer jednostavno nisam volio ženu koju su oni predstavljali. Jednom prilikom sam imao sastanak s Alexanderom Libermanom, urednikom editorijala Voguea koji mi je rekao: 'Čovječe koji je tvoj problem, zašto ne želiš raditi s nama? Zar ti ne znaš tko smo mi?' Odgovorio sam mu: 'Da, znam, ali ja jednostavno ne mogu i ne znam fotografirati tu ženu koju vi predstavljate'. 'OK', odgovorio mi je, 'Uzmi kojeg god želiš modela, dajem ti slobodu da izabereš i urednika. Pokaži nam što želiš i kako ti misliš da bi djevojka u Vogueu trebala izgledati'.

U to je vrijeme urednica još bila Grace Mirabella. Vratio sam se s fotografijama djevojaka u jednostavnim bijelim majicama koje smo snimili u L.A.-u. Donio sam fotografije Liebermanu i on me pitao: 'Što želiš da napravim s tim fotkama?'. Grace je bila vrlo uznemirena: 'Što je ovo? S ovim ne možemo napraviti ništa'. I što su oni napravili?! Odsjekli su djevojkama glave i postavili fotografije kao editorial na dvije stranice, između reklama, s naslovom: 'Easy Day on the Beach'. Fotografije su nakon toga završile u ladici. I što su s time napravili? Propustili su revoluciju. Na tim fotografijama su već bile i Christie, Linda i Tatiana, a nakon toga su došle Naomi i Cindy. Nakon nekoliko mjeseci, Grace Mirabella je otpuštena i na njeno je mjesto stigla Anna Wintour. Kad je Anna došla na poziciju urednika sve je bilo drugačije. Danas se pitam i zanima me samo je što je Lieberman tada mislio o tim fotografijama. Osam mjeseci nakon tog Anna je vidjela fotografije, nazvala me i rekla mi je: 'Peter, dat ću ti naslovnicu i 20 stranica. Imaš slobodne ruke napraviti što želiš.' U studenom 1988. izašla je naslovnica koja je predstavljala revoluciju. Već u siječnju 1990. britanski Vogue me tražio naslovnicu koja će pokazati budućnost devedesetih".

Naslovnicu na kojoj su osvanule Naomi, Linda, Tatiana, Christy i Cindy odjevene u traperice i uske topove, Peter će kasnije nazvati rodnim listom supermodela. Jednom je prilikom o toj naslovnici rekao: "Bila je to nova generacija, a s tom generacijom stigla je nova interpretacija žene. Tada su se prvi put fotografirale kao grupa, a ja nikada nisam imao ideju da će to postati dio povijesti. Niti sekundu."

A djevojke su nakon toga nastavile raditi punom parom; pjevač George Michael odmah ih je uključio u svoj glazbeni spot "Freedom", a kasnije i "Too Funky" u kojima su se pojavile i Eva Herzigova, Nadja Auermann, Estelle Hallyday, Tyra Banks, Shana Zadrick i Beverly Peele. Dizajner Gianni Versace čija je estetika, između ostalih, obilježila modni period devedesetih, redovito ih je pozivao na svoje revije, a gdje god bi se pojavile bile bi zvijezde. Time je stvoreno nikad prežaljeno zlatno doba supermodela.

I nije niti čudo da feedovi društvenih mreža te online stranice brojnih svjetskih medija posljednjih sati izgledaju fantastično objavljujući radove ovog velikana fotografije. Jer postoje ljudi zbog kojih vrijeme dijelimo na prije i poslije, postoje oni koji su sudjelovali u stvaranju povijesti, a Peter Lindbergh stvorio je pojam vječno lijepe žene u bijeloj T-shirt majici i izlizanim trapericama. Stvorio je ženu do tih krajnjih granica stvarnu da su mu često zamjerali podočnjake, prirodnu kožu, opuštenu frizuru, različite izraze raspoloženja pa čak i cigarete na fotografijama. Ali on je želio baš tu ženu za koju je vjerovao da su joj dovoljne te obične traperice, majica i dobar osjećaj da bi bila primijećena.

Danas se ta ista žena sve više gubi među nametnutim društvenim očekivanjima, opterećena time kako bi trebala izgledati još bolje te brojnim mogućnostima Photoshopa koji joj omogućuje da tako na kraju i izgleda, potpuno prividno. I zato se želimo još dugo sjećati baš te prirodne Lindberghove žene, čija ljepota počinje i završava unutra, čija ljepota dolazi prirodno iz dobrog osjećaja u vlastitoj koži. A baš on je taj osjećaj znao probuditi o čemu će nakon svega još dugo svjedočiti brojni portreti slavnih dama koje je ovjekovječio.

Njegov je ciklus završen tamo gdje i započeo; snimanjem i naslovnicom za Vogue. Prošlog je mjeseca objavljen njegov posljednji projekt u sklopu kojeg je snimio portrete jakih žena današnjice, žena koje donose promjene, između ostalih tu su Jane Fonda, Yara Shahidi, Christy Turlington Burns, Greta Thunberg i premijerka Novog Zelanda, Jacinda Ardern. Za to ga je odabrala Vojvotkinja Meghan koja je uredila ovogodišnje britansko izdanje rujanskog broja poznatog magazina.

"Nalazimo se u najgorem periodu modne fotografije kada se fotografi služe Photoshopom čineći grozne stvari, oduzimajući ono realno i lijepo fotografijama. A moda kao takva shvaćena je preozbiljno i mislim da ne bi trebala biti toliko važna. Zbog velike igre moći i novca svima djeluje značajno i glamurozno. Trebalo bi se vratiti jednostavnosti i njezinim osnovama", rekao je legendarni Lindbergh.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar