Search

Post-korona svijet: Možemo li stvoriti svijet solidarnosti i suosjećajnosti?

Post-korona svijet: Možemo li stvoriti svijet solidarnosti i suosjećajnosti?

Tekst: Teodora Jeremić


Image: BURO.

Nedavno se na Netflixu pojavio film "Platforma" (El Hoyo) kojeg su kritičari manje više jednoglasno prozvali "Parazitom" za ljubitelje horora i, budimo realni, dostojan je tog epiteta. Veoma prepoznatljivo španjolski, prilično spor i metaforično progovara o klasnim pitanjima, o onima koji imaju, onima koji baš nemaju i općem pitanju je li itko uopće zaslužio biti tamo gdje je. Bilo kako bilo, i na stranu film kao film (iako nije sasvim za na stranu i ozbiljno je pitanje što nam nekoliko ovakvih klasno osviještenih filmova u nizu poručuje), ima u filmu jedan trenutak kada Imoguiri (Antonia San Juan) kaže kako vjeruje u "spontanu solidarnost" i to da će ljudi malo po malo početi shvaćati da moraju biti solidarni. Da će početi dijeliti, da će im empatija osnažiti, da će biti prirodno brinuti za nekog drugog, jednako koliko i za sebe. Goreng (Ivan Massagué), koji je duže smješten u rupi to ne misli jer je vidio dovoljno toga da mu se ne čini da se u ljudima samo od sebe može probuditi bilo što plemenito, ako su u teškim i surovim okolnostima te vjeruje u radikalne promjene. Iako nitko od njih nije stopostotno u pravu (film zapravo dovodi u pitanje je li itko uopće u pravu jer odmah da se razumijemo nije baš najoptimističniji po pitanju ljudske prirode i inherentne dobrote i kvalitete) stvar je u tome da sve kad bi do spontane solidarnosti na nekom većem nivou u nekom trenutku i došlo, pred sobom upravo imamo tako namještenu situaciju da uopće ne moramo čekati, nego je već tu i zapravo je jedini put kojim treba ići, jedini iole smisleni.

Post-korona svijet: Možemo li stvoriti svijet solidarnosti i suosjećajnosti? (фото 1)

Puno se razglaba o pred-korona i post-korona svijetu i ne dovodi se u pitanje da oni postoje i da će se razlikovati. Svakako da hoće, ali pravo pitanje je kako? Po čemu? Imamo li šansu da iz ovog totalnog sranja napravimo nešto dugoročnije smisleno i je li ovo stvarno poziv na buđenje čovječanstvu, da se trgne i radikalno promijeni stvari? Je li ovo "the trenutak" za raznorazne promjene? I ako je, kako će one izgledati? Hoćemo li vidjeti značajniji pomak u društvenoj i političkoj svijesti ili ćemo, pak, svjedočiti još surovijim manipulacijama, još beskrupuloznijem iskorištavanju političke i ekonomske moći, još većoj eksploataciji i još većem raslojavanju? Ovisi o tome što dopustimo jer je ova situacija ostavila prostora za puno toga.

Prije nego što je postalo opći problem i prije nego što smo shvatili da bolest ne diskriminira ni klasno ni rasno, čime se mi ne bismo mogli pohvaliti, veliki broj Kineza je bio izložen jezivo rasističkom tretmanu diljem svijeta, čemu izuzetak nije ni naše okruženje, uz mnogobrojne "fore" na račun kineskih robnih kuća.

Post-korona svijet: Možemo li stvoriti svijet solidarnosti i suosjećajnosti? (фото 2)

O tome koliko je lako promijeniti realnost, koliko je lako zatvoriti granice i u skladu s tim, o lebdećem pitanju što se sada događa s migrantima (i koliko je tek tu dugoročno utaban put rasizmu) da i ne govorimo. Baš je lako bilo uprijeti prstom u drugog, koji je opasan i treba ga izopćiti, dok odjednom drugi nismo postali svi. Podivljala je i kupovina oružja u Sjedinjenim Američkim Državama, ljudi se opremaju ubojitim sredstvima i samo tijekom ožujka kupljeno je preko dva milijuna komada vatrenog oružja. Ozbiljan broj ozbiljno naoružanog svijeta koji je pronašao povod da se opremi, iako razlog nije baš najjasniji jer nije da koronu možeš upucati, a drugog neprijatelja nemamo. Scene borbi iz supermarketa su jedna od ružnijih razglednica i pozdrava suvremenog svijeta i poprilično u skladu sa "Platformom". Sve u svemu, čovječanstvo nije baš pokazalo neko svoje najbolje lice.

Ipak, s druge strane, u nekom prešutnom razumijevanju da smo svi jednaki u ovome, proklijalo je i nešto lijepo pa smo se prisjetili ljepote čovječnosti. Iako nekad teško ide i na mišiće, ali može se sve ovo i drugačije čitati i prepoznati - ne samo kao distopija i katastrofa i užas i prazne ulice, nego kao nešto daleko ljepše. Kao protest protiv urođene nam sebičnosti. Primorani smo da budemo što više u izolaciji, ali je baš značajno vidjeti da nas pored službenih zabrana na tu izolaciju primorava i zdrav razum, ali i osjećaj odgovornosti prema drugima. Ima nade za čovječanstvo, ako ovo ne smetnemo s uma usput jer je zapravo jedinstveni trenutak kada na najplastičnijem primjeru možemo naučiti nešto što se stalno ponavlja. Da su briga o sebi i briga o drugom jedno te ista stvar.

Post-korona svijet: Možemo li stvoriti svijet solidarnosti i suosjećajnosti? (фото 3)

I možda ne djeluje da će se ova situacija ikada završiti, ali hoće, barem imamo povijest da nam potvrdi da je i do sada uvijek bilo kraja stvarima, i gorima i boljima od ove. Ali ono što je mnogo važnije je što dolazi poslije. Ako svaki kraj sa sobom nosi novi početak i kako će većina čovječanstva ovo ipak preživjeti, stajat ćemo pred svijetom u kojem imamo priliku za neki restart. Kakav je on? U kakvom svijetu želimo živjeti? Kome vjerovati? I kako stići tamo gdje želimo ići? Volim vjerovati da znam odgovor. I da smo, ako ništa drugo, naučili lekciju o povezanosti i zajedništvu. O tome da talijanska istraživanja od danas mogu spasiti pakistanske živote već sutra i da smo važni kao globalna zajednica. Da smo, s najbližima, ali i onima koje ne poznajemo, u konačnom zbroju važni kao ljudi. A u shvaćanju tog potencijala solidarnosti i zajedništva te razmjera koje kolektivna moć može imati, leži najefikasnije oruđe - šamar u lice opresivnim silama i početak pozitivne promjene.

I svijet će biti promijenjen i ekonomski, i politički, i kulturološki, ali s nadom da će se izroditi i novi koncepti zaštite, empatije i solidarnosti jer iako smo možda najbespomoćniji do sada, istovremeno nas je ova situacija podsjetila na međusobnu povezanost i potencijal koji ona ima i koji treba iskoristiti ako želimo drugačiji svijet od onog jučer. Izraelski povjesničar i pisac Yuval Noah Harari napisao je predivan tekst za Financial Times o svoj kompleksnosti post-korona svijeta i rekao - "Motivirano, povezano i dobro informirano stanovništvo je obično daleko moćnije i efikasnije od policijskog, neznalačkog". I to je sve što trebamo znati.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više