Search

Priča o azilu Dumovec ne smije stati na nekoliko medijskih natpisa. Moramo djelovati

Priča o azilu Dumovec ne smije stati na nekoliko medijskih natpisa. Moramo djelovati

Tekst: Tina Kovačiček


Ovih se dana ne prestaje pričati o Dumovcu. A kako i ne bi kada su određeni dijelovi velike istraživačke reportaže jednog dnevnog lista o odnošenju pojedinih ljudi prema životinjama u najvećem hrvatskom azilu, bili bolno nečitljivi. Nakon optužbi temeljenih na svjedočanstvima bivših i sadašnjih zaposlenika odnosno volontera Dumovca, gradonačelnik je odmah pohitao provjeriti o čemu se radi jer medijska je uzbuna snažno odjeknula. Kažu da se znalo za loše odnose u azilu, ali nitko nije mario. Provjera obavljena sutradan pokazala je kako je sa skloništem sve u redu, a nama je ponovljena informacija kako se godišnje za taj azil izdvaja oko 4 milijuna. Iznimno velik novac za ovu količinu ružnih prizora prezentiranih u spomenutoj reportaži. Krivite nas koji ne vjerujemo, ali ova nas je vlast već toliko puta prevarila da je teško povjerovati u “sve je u redu”. No, ono što se ovdje dogodilo paralelno s ukazivanjem na loše stanje u Dumovcu, jest potvrđivanje lošeg stanja u našim umovima, odnosno u umovima svih onih koji su odlučili javno mrziti, i to baš jako mrziti, putem svih dostupnih javnih kanala. I tako se dogodila još jedna “revolucija iz fotelje”.

Razina civiliziranosti društva odraz je načina na koji brinemo o slabijima. Također, ovdje ne mislim nužno na azil Dumovec jer nemojmo zaboraviti da sve te životinje završavaju u azilima zbog brojnih tuđih neodgovornih postupaka.

Da se razumijemo, svi akteri kojima se dokaže sudjelovanje u ovoj horor priči trebali bi biti sankcionirani i to tako da im više nikada ne padne na pamet da se približe životinji. Kada bismo barem kao društvo bili dovoljno civilizirani da svima koji naude životinji na bilo koji način, odmah bude jasno da to više neće nikada ponoviti, ako me razumijete. Razina civiliziranosti društva odraz je načina na koji brinemo o slabijima. Također, ovdje ne mislim nužno na azil Dumovec jer nemojmo zaboraviti da sve te životinje završavaju u azilima zbog brojnih tuđih neodgovornih postupaka. Azili su već sami po sebi sustavi koji pokušavaju sanirati ljudske pogreške, štete i zločine nad slabijim nedužnim bićima. No, ovdje sam se sada već počela ljutiti na zakone o zaštiti životinja što je pak jedna sasvim druga bolna tema.

Zapravo sam željela ići u smjeru govora mržnje koji se uperen direktno u metu zvanu Dumovec nezaustavljivo širi društvenim mrežama. Javno dostupni komentari otkrivaju psovke, frustracije, pogrdne ružne riječi, često i na osobnoj razini te mržnju usmjerenu prema cijelom kolektivu azila. Ljudi su odlučili vlastitu potrebu za “držanjem bukvice” i “moralnom prodikom” zadovoljiti putem javnih kanala. I nije prvi put da su odlučili mrziti preko Instagrama i Facebooka. Nije prvi put da se bijes, ljutnja, tuga oslobađaju iz ‘udobnosti vlastitog doma’, skriveni iza paketa neograničenog interneta.

Zamislite scenarij u kojem je svatko tko je odlučio javno opsovati azilu Dumovec, zapravo sjeo u auto, odvezao se u tom smjeru i spasio, ma samo jednu životinju od tamo, odveo ju na sigurno.

jasno mi je otkuda dolazi taj bijes jer ako si pročitao članak, a nisi trepnuo, bome nisi dostojan zvati se čovjekom, za mene. No, hoće li ta hajka na Dumovec zaista pomoći tim psima? Hoće li im komentari iznimno snažne mržnje i lavine ružnih riječi pomoći da se brže udome i pronađu svoje “zauvijek ljude”, kako često iz azila tepaju potencijalnim udomiteljima pasa? Vjerojatno neće. Jer upravo se stvaranjem kolektivne mržnje prema svemu što nosi lik i djelo Dumovca stvara psihološka odbojnost, a tim jadnim psima vjerojatno produljuje boravak u hladnim skučenim boksevima azila.

Zamislite scenarij u kojem je svatko tko je odlučio javno opsovati azilu Dumovec, zapravo sjeo u auto, odvezao se u tom smjeru i spasio, ma samo jednu životinju od tamo, odveo ju na sigurno. Zamislite da se cijeli Dumovec udomio, da tamo nema više niti jedne životinje o kojoj moraju brinuti. E to bi bila kritika Dumovcu koja bi uporište imala u onom najbitnijem - brizi za životinje.

Reći će neki “ovo će biti par dana u medijima, i nakon toga će se zaboraviti, ne možemo mi tu ništa” Ne, ne...ovo nije taj slučaj.

Ovako je to još jedna internetska galama ljudi koji se zalažu za prava životinja, iz svoje fotelje. Jasno mi je da nemaju svi uvjete, da ne mogu svi udomiti psa, da nemaju mogućnosti. Ali ako već trošimo minute komentirajući viralno, onda možemo uložiti i najmanji mogući napor da pokušamo stvarno pomoći tim psima. Možemo se aktivirati na svojoj mikro-razini, pitati susjede, prijatelje, razmisliti o privremenom smještaju za pse, otići volontirati pa se možda uvjeriti i sami što se tamo zapravo događa.

Ovo vam piše osoba koja je upravo na privremeni smještaj iz Utinje uzela psa, Privremeni smještaj znači da će pas biti kod mene dok mu se ne pronađe trajni udomitelj, a pronaći ćemo ga zajedno, ja, moji prijatelji, zajednica u sklopu koje ću razglasiti. Iako, čupava Višnja nam je sada već toliko prirasla srcu da je možda upravo našla svoj trajni dom. Tako da počnimo od sebe.

Reći će neki “ovo će biti par dana u medijima, i nakon toga će se zaboraviti, ne možemo mi tu ništa” Ne, ne...ovo nije taj slučaj. Ovdje baš svi mi skupa možemo direktno nešto, poduzeti konkretne korake i unijeti promjene u zajednici.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više