Search

\"Puno, puno ljubavi\" je sve što nam treba u ovom trenutku

"Puno, puno ljubavi" je sve što nam treba u ovom trenutku

Tekst: Teodora Jeremić


Ima već nekoliko dana kako mogu odgovoriti ni na jedno pitanje. Sve što pomislim reći mi već unaprijed zvuči besmisleno, potpuno irelevantno ili kao nešto što bi bilo puno jednostavnije prešutjeti. Ruku na srce, tako mi zvuče i manje više sva pitanja i priče i izuzetno sam rastrzana između toga što svejedno žurim vidjeti ljude dok istovremeno pažljivo gledam kako da izbjegnem svaku lopticu konverzacije koja leti k meni. Ta kombinacija nije praktična, niti održiva a kamoli jednostavna, ali jednostavno rečeno, ne da mi se. Sve što počnem raditi ostavim na pola, ništa me ne uzbuđuje, ni od čega mi ne zatreperi u stomaku, sve novo što čujem kao da sam već čula i sveukupno se iskreno ne osjećam nikako, osim što primjećujem da mi je sve dosadilo. I da brinem, i da čitam i slušam o životu koji se sveo na metriku, i da planiram i da se prepuštam, i da pronalazim prostore za manipulaciju i rupe u zakonu da bi se život nastavio “normalnim” tokom. Moglo bi se reći da sam postala ravnodušna.

Istina je doduše da u ponečemu i ustrajem pa sam recimo maestralno dosljedna i posvećena ispitivanju ljudi što njih čini sretnim. To mi valjda daje nadu da još uvijek nešto kod nekoga miriše na normalno i da postoje stvari kojima se ljudi raduju ma kako banalne i smiješne bile. A daje i priliku da ponešto i prepišem i testiram njihove odgovore kao svoja moguća rješenja, doduše s rokom trajanja. Jer, to je nesreća s tuđim srećama. Ako su uopće i primjenljive, to nikada nije trajno. Prava sreća je, s druge strane, barem u tome što ovakva stanja nikada ne potraju i prije ili kasnije se dogodi nešto što mi u svoj grandioznoj besmislenosti povrati smisao. Procvjetala čuvarkuća, ili “Mucho Mucho Amor: The Legend of Walter Mercado”.

JER, TO JE NESREĆA S TUĐIM SREĆAMA. AKO SU UOPĆE I PRIMJENJIVE, TO NIKADA NIJE TRAJNO.

Ako nešto i bude spasilo svijet, to će vjerojatno biti ljubav. Sasvim je ok da prevrnete očima, ali za ovo vrijeme koliko sam na planeti Zemlji, to je eto, gotovo jedina stvar u koju sam sigurna i nemam ni najmanju namjeru da je se odreknem. Uostalom, u danima kada su svi, ma što pričali, ipak konstantno u nekom stanju pripravnosti i straha, Lao Tse me je lijepo podsjetio da i on podržava isto i da “kroz ljubav čovjek nema straha”. Bilo je potrebno 2500 godina od tada, da taj isti, jako snažan argument, da ljubav neutralizira strah, ponovi i potvrdi i suvremena nauka. Kao primarna emocija strah nastaje u amigdali, koja detektira opasnost i šalje signale tijelu da proizvede hormone koji nas ubacuju u “fight or flight” mode. Srećom, imamo i prirodni modulator-“hormon ljubavi” koji se proizvodi kao odgovor na nečiji pogled, zagrljaj, dodir, i kao takav oksitocin je prirodan antipod strahu koji paralizira. Anulira ga i poništava, i najplastičniji je dokaz da negativne emocije nemaju mnogo izgleda za opstanak ako su zagrljaji redovni a ljudi bliski. Tu na scenu stupa i dokumentarac o Walteru Mercadou, koji je prvi put za nekoliko dana učinio da zatreperim, i sve vrijeme eto razmišljam kako bi se ovaj spoj taoizma, kršćanstva i nauke koji potvrđuju ljubav kao vrhunsku silu, sigurno svidio i samom Walteru.

OKSITOCIN NASTAJE KAO ODGOVOR NA NEČIJI POGLED, ZAGRLJAJ, DODIR, I PRIRODAN JE ANTIPOD STRAHU KOJI PARALIZIRA. ANULIRA GA I PONIŠTAVA, I NAJPLASTIČNIJI JE DOKAZ DA NEGATIVNE EMOCIJE NEMAJU PUNO IZGLEDA ZA OPSTANAK AKO SU ZAGRLJAJI REDOVNI, A LJUDI BLISKI.

Walter Mercado je bio portorikanska TV zvijezda, plesač, glumac, voditelj, najpoznatije TV lice i prvi astrolog na malim ekranima koji je uz prekide gotovo četrdeset godina svakodnevno “posjećivao” domove širom španjolskog govornog područja (a i šire) i donosio dobre prognoze za sutra. Njegova emisija se svaki dan iščekivala gotovo ritualno dok jednog dana nije misteriozno nestao, a dokumentarac otkriva zašto i gdje je bio. Nije teško ni razumjeti zašto se interesiranje za Waltera probudilo posljednjih godina: prvo zato što volimo sve te real-life zavrzlame nestanke i povratke, a drugo zato što je latino, rodno fluidan, astrolog doslovno korpus svih dugo marginaliziranih pozicija koje su sada prešle u centar pažnje. Međutim, sve to pojedinačno možda i nije toliko bitno, u usporedbi s time što su njegov larger than life karakter, svjetlucavi ogrtači, i ohrabrujuće poruke prebrisale sve granice, etikete i kategorije, pogotovo one pop kulturne koje desetljećima Latinose smještaju u kutiju nasilnih dilera droge ili imigranata.

Walter Mercado je kako i sam kaže “sto godina ispred vremena” i bio je, jer je pronašao način da inteligencijom, nenormalnom količinom ljubavi, univerzalnim porukama nade i performativnim sposobnostima, napravi to da podjele ne postoje i da ultra mačistička, homofobna, superkatolička zajednica poludi za njim. I ti dileri, i bakice, i vjernici, i mladi i stari. Da polude za Walterom Mercadom koji se šminkao, raskošno oblačio, nikada se nije izjašnjavao ni po pitanju svoje seksualnosti a ni spola, koji “nikada ne bi dozvolio da ga definira seksualnost” i koji je smatrao da nitko nema monopol nad Bogom pa da neka religija bude ona “prava” već da su važne samo tri osnovne zapovijedi: biti dobar i ljubazan prema ljudima, biti najbolja verzija sebe i vjerovati u sebe. Ukratko, dati más corazón i mucho mucho amor u sve što radimo.

BITI DOBAR I LJUBAZAN PREMA LJUDIMA, BITI NAJBOLJA VERZIJA SEBE I VJEROVATI U SEBE. UKRATKO, DATI MÁS CORAZÓN I MUCHO MUCHO AMOR U SVE ŠTO RADIMO.

I tu sam se zapravo podsjetila da je to dosta korisna caka za preživljavanje i da uopće nije stvar u tome kakve stvari zaista jesu, nego kako mislimo i radimo s njima. Život trenutno izgleda kao poprilično sranje u kojem ne znamo kada ćemo opet raditi išta približno normalnom, ali možda može bude bolji kad shvatimo da odavde stvarno nema natrag i da je krajnje vrijeme da naučimo kako se zabavljati i snalaziti se u ovom labirintu gdje je jednako vjerojatno da idemo ka izlazu, kao i na sasvim suprotnu stranu. Je li Mercado zaista imao natprirodne moći? Možda. Možda je samo imao znanje, a možda i dar, a možda ni jedno ni drugo, i potpuno je nebitno je li doista bilo točno sve što je govorio da će se dogoditi ljudima. To uopće nije važno, jer nasljeđe, lik i mit o njemu ni nisu izgrađeni na preciznosti zvijezda i točnosti predviđanja, nego na nadi. Iliti što bi sam Walter rekao “svi uvijek žele znati hoće li sutra biti bolji dan”. I možda to i jeste jedina poanta, da dajemo ljubav, i budemo toliko uvjereni u ulogu koju igramo i sigurni u vlastiti happy end, da u usporedbi s tim ništa drugo nema šanse.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više