Search

Radni tjedan u trajanju od jednog dana zvuči idealno? I stručnjaci se slažu

Radni tjedan u trajanju od jednog dana zvuči idealno? I stručnjaci se slažu

Tekst: BURO.


Ljudska vrsta opsjednuta je dostizanjem sreće. Istina je da nismo baš sigurni kako se to radi, biva ultimativno sretan, ali iz godine u godinu pokušavamo. Isprobavamo neke nove tehnike i taktike koje bi nam mogle pomoći u dosezanju iste, vraćamo se tradicionalnim zanatima, okrećemo se prirodi i uzgajanju biljaka, preuzimamo skandinavske i istočnjačke koncepte, meditiramo… Pokušavamo pronaći tu tajnu formulu zbog koje ćemo reći “sretan sam”.

Ne ide sjajno, ali ponekada i uspIJE, i čini se da štO god radili ovo će ostati briga i želja broj jedan CIJELOG čovJečanstva. Biti sreTan.

Ne pada nam, međutim, često na pamet da sreća može imati ikakvih dodirnih točaka s poslom koji obavljamo, ali nedavno je nova studija grupe autora s Cambridgea predložila ideju da se možda u radu krije sreća. Da, dobro ste čuli, radite da biste bili sretni, ali ne, ne baš onako kako obično zamišljamo rad i definitivno ne kako poslove obavljamo sada. Izgarajuće i prekovremeno. Profesor Brendan Burchell, vođa projekta i istraživanja, intervjuirao je preko 5000 osoba i sa svojim timom došao do zaključka da tajna sreće i zadovoljstva leži u jednodnevnom poslu iliti radnom vremenu koji počinje i završava u samo jednom danu. U prijevodu jedan jedini radni dan. A ako znanstvenici to kažu tko smo mi da proturječimo?

Šalu na stranu, nije baš tako jednostavno kako zvuči, s obzirom na to da i radni tjedan od četiri dana još uvijek zvuči kao prevelika utopija, ali ne možemo reći da ovakva ideja ne zagolica maštu svima. OK, osim onima koji će reći “ali ja volim svoj posao i volim raditi i 70 sati tjedno ako treba!”, vi razmislite je li možda vrijeme za neki hobi ili sport. Ostali, jasno da ste oduševljeni, ali o čemu se ovdje zapravo radi? I sam šef istraživačkog tima kaže da je bilo “poprilično neočekivano otkriće budući da su pretpostavljali da će se najbolje osjećati oni koji rade tri ili četiri dana tjedno”. Na kraju se ispostavilo da su najsretniji oni koji rade taman toliko da nije da ne rade ništa.

Zvuči suludo? Očigledno nije. Burchellov tim je pratio ljude i njihovu produktivnost tIJEkom karantEnE i otkrili su da su najsreTniji ljudi oni koji rade jedan do dva dana TJEDNO.

Minimalno prisustvo koje donosi satisfakciju rada i zaposlenosti, ali donosi i svježinu i mentalni boost koji nemamo ako ne radimo uopće ali ako radimo pet dana tjedno. U prijevodu, idealni balans. Moguće je da još uvijek zvuči suludo, jer naravno da bismo svi željeli raditi svega jedan dan. Iako možda u praksi nije u potpunosti dostižno, autori se slažu da je to optimalna zaposlenost da bi čovjek bio sretan, kao i da je to pitanje izuzetno važno. Ne kako biti produktivniji, nego kako biti zadovoljniji.

“Tradicionalni model posla, u kojem svi rade 40 sati tjedno nikada nije baziran na tome koliko je posla zaista dobro za ljude. Naše istraživanje pokazuje da mikro-poslovi donose istu količinu psiholoških benefita, sigurnosti i zadovoljstva kao i poslovi s punim radnim vremenom” rekao je Senhu Wang, jedan od koautora izvještaja.

I to zapravo i je glavno pitanje: koje radno vrijeme je optimalno za suvremenog čovjeka?

Ili što bi profesor Burchell rekao: “Zašto uopće mislimo da je radni tjedan od 40 sati normalan? Na početku Industrijske revolucije ljudi su radili 100 sati tjedno, ali se s time prestalo prije nekoliko desetljeća.” Naravno da stosatni radni tjedan pripada dalekoj prošlosti, ali je možda vrijeme i da joj se ova četrdesetosatna pridruži. Možda ne možemo sanjariti baš o šest dana odmora i jednom radnom, ali uz sve više sličnih istraživanja činjenica je da je pandemija unijela promjene koje će se u nekom trenutku morati početi ogledati i u vremenu provedenom na poslu. I sam profesor Burchell je počeo s prilagođavanjima. Istina nije još uvijek otišao u jednodnevne ekstreme ali je za sebe odabrao trodnevni radni tjedan (što je trend kojem malo po malo pribjegavaju mnoge tvrtke u Španjolskoj, Njemačkoj i Novom Zelandu), a smatra da bi nove radne navike mogle mnogo pomoći ženama. Živimo u vremenu kada ozbiljno radimo na ravnopravnosti, a to znači da bi trebalo žene osloboditi većine kućanskih poslova koje još uvijek padaju na njih. To je moguće samo ako rasteretimo i muškarce i damo im više vremena da pomognu oko kuće.

Svakako, ono što je idealno u znanosti ne znači automatski da je moguće i u praksi, i naravno da je prvo sljedeće prirodno pitanje “što je s plaćom?” i “znači li to da bi ljudi onda radili pet mikro poslova umjesto jednog?”. Ima mnogo pitanja i jasno je da je ovo istraživanje, iako korisno, ipak možda utopija, ali ona koja bi nam sasvim legla, i ništa ne bismo imali protiv da umjesto “vidimo se sutra” kad odlazimo s posla kolege pozdravljamo sa “sljedeći tjedan u isto vrijeme?”. Milina!

Leave a comment

više