Traži

Razgovarali smo s Tisjom Kljaković Braić, autoricom genijalnih ilustracija u kojima smo se svi prepoznali

Razgovarali smo s Tisjom Kljaković Braić, autoricom genijalnih ilustracija u kojima smo se svi prepoznali

Evo što nam je sve otkrila

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: PR,
Facebook

Ako koristite društvene mreže, velike su šanse da ste već naišli na nevjerojatno duhovite ilustracije koje prikazuju svakodnevni život jednog dalmatinskog para. Mi smo ih primijetili prije nekoliko mjeseci, otkada intenzivno pratimo i njihovu autoricu, Splićanku Tisju Kljaković Braić. Neovisno o tome kojeg ste spola, dobi, društvenog statusa ili zanimanja, u njenim ćete se ilustracijama s lakoćom prepoznati i što je još važnije, uvijek će vas nasmijati i barem vam malo popraviti dan. I sami smo pomislili kako bi te njene sjajne ilustracije bilo odlično vidjeti okupljene na jednom mjestu, pa smo bili i više nego sretni kad smo vidjeli da u toj ideji nismo bili usamljeni. Naime, izdavačka kuća Fraktura je prije nekoliko dana predstavila knjigu ilustracija naziva "Oni", za koju kažu da objedinjuje svakodnevne crtice iz života jednoga bračnoga para. "Oni" su svatko od nas, sa svim svojim manama, opsesijama, malim ritualima, smiješni, a dirljivi istovremeno, njih dvoje je bilo koje dvoje. Zagrebačko predstavljanje knjige će se održati 20. studenog u prostorijama KIC-a, s početkom u 19 sati. Tim smo povodom i sami Tisji poželjeli postaviti nekoliko pitanja, a u nastavku doznajte o čemu smo sve razgovarali.

Nakon knjige "U malu je uša đava", sad ćete se publici predstaviti i s knjigom ilustracija "Oni". Koliko su slični koncepti tih knjiga? Je li se vaš izričaj u međuvremenu mijenjao ili je ostao prepoznatljiv?

Te dvije knjige nemaju veze jedna s drugom. Naime "U malu je uša đava" jest zbirka priča o mom djetinjstvu u Splitu 80-tih godina, dok su "ONI" karikature bračnog života jednog para. Ono što ih veže je možda isti sentiment, osjećaj za ono svakodnevno, za sitnice koje život znače.

Tko su "Oni"?

"Oni" su na drugo čitanje jedna ljubavna priča dvoje običnih jednostavnih ljudi koji su dugo zajedno.

Jeste li se nadali izdavanju druge knjige? Kako je do toga uopće došlo?

Zapravo je glavni krivac za knjigu Ivana Miholčić. Gospođa iz sjene svega ovog žena je pisca Andrije Škare. Ivana je zapravo nagovorila Andriju da nagovori Seida Serdarevića (jednog super ozbiljnog tipa) da objavi knjigu "Oni" u svojoj izdavačkoj kući Fraktura. Mislim da tada Seid ni sam sebi nije vjerovao da je na to pristao. Međutim, mislim da mu je danas jako drago!

Čini mi se da ste, ovako kad promatram sa strane, postali prava zvijezda društvenih mreža, odnosno vaše ilustracije. Kako vi gledate na to? Vidite li društvene mreže kao najbolju platformu za komunikaciju s publikom?

Za mene je komunikacija s publikom bila ključna. Odgovorno tvrdim da su ovu knjigu stvorili ljudi koji su lajkali i komentirali. Radost koju su mi pružili je ogromna; u toj radosti sam i crtala. Sve skupa bilo je jedno nezaboravno iskustvo. Na kraju shvatiš - ne da nije mala stvar nekoga razveseliti, to je najvažnija stvar na svijetu!

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje radove? Možete li nam opisati kako ukratko izgleda vaš kreativni proces? Uhvatite li neki zanimljiv moment u razgovoru, pa si zapišete ideju ili odmah krećete s crtanjem...?

Oko mi se izoštrilo za glupost, za nevažno... Sve to u crtežu pretvoriš u važno i smiješno! Hvatam momente u razgovoru, ali ništa ne zapisujem već odmah crtam. Kad znam da je dobra fora ruke mi se tresu dok crtam. Pa, vidjeli ste kakav crtež objavim, ni olovku nisam izbrisala! Ništa to nema veze i nikom ne smeta jer znam da sam pogodila pokret, položaj tijela pa čak i ton razgovora.

Neizbježno pitanje je i koliko vas inspirira odnos Vas i Vašeg supruga? Je li imao kakvih pritužbi na prikaz? (smijeh)

Moj je cilj zapravo da se što više ljudi prepozna. Nije to samo moj suživot, to su rečenice koje smo svi čuli od naših roditelja, baka i djedova. To je nešto što se samo ponavlja iz generacije u generaciju. Ja sam samo to osvijestila. Zapravo ništa novo nisam rekla. Moj muž nije imao pritužbi, on je uživao u svakoj dobroj karikaturi.

Koliko vas je još uvijek strah dokazivanja pred publikom i strahujete li ponekad da nešto neće biti shvaćeno ili uopće duhovito? Imate li neku svoju "testnu" publiku?

Naravno! Testna WhatsApp publika su Petra, Irena, Marija, Tina  majka i otac...  Ako jedan "zašteka" - ne valja. Ne objavljuje se!

Kakve su prve reakcije ljudi na knjigu? Javljaju li vam se općenito s komentarima i koliko ste općenito osjetljivi na kritiku?

Prve reakcije su da je knjiga jako lijepa i bijela. Mislim da nisu očekivali ovako poprilično veliko monografsko izdanje. Zbilja su ljudi iznenađeni . Za to je zaslužna Fraktura. Moram reći da me iznenadila ta lakoća suradnje i želja da se napravi sve vrhunski. Osjetljiva sam na kritiku, ali sam na pohvale najosjetljivija - nose me naprijed!

Imate li neku svoju ilustraciju koja vam je posebno bitna ili draga? Dogodi li se kad da publika odabere nekog svog favorita za kojeg vi nikad ne biste rekli da će to postati?

Pomirbeni nogododir moja je najdraža. Ona na kojoj piše "KO je? Koće bit?" je objavljena baš zato što me spomenuta ekipa s WhatsAppa nagovarala i na kraju je dobila bezbroj lajkova i komentara.

Kako vi gledate na svoj rad? Kao nešto što ljude treba zabaviti, osvijestiti ili nešto treće...? Što biste htjeli da publika iz njega dobije?

Ja imam dvije vrste publike; i likovnu i onu koja to nije. Neka svatko uzme samo osmijeh i meni je dovoljno.

Naravno, zanimaju nas i Vaši planovi za budućnost. Možete li nam otkriti smišljate li već nešto novo? Isto tako, mislim da govorim u ime svih obožavatelja kad kažem da se nadam da Oni nigdje ne idu i da se još dugo želimo s njima družiti!

Nema planova, a kamoli projekata. Projekt mi je najomraženija riječ na svijetu. Ono što mi dođe i prođe testiranje ovih mojih bit će i objavljeno!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar