Traži

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica

Uoči njenog posjeta Rovinju

Tekst: Tina Kovačiček


Fotografija: Press

Danas smo suočeni s važnim pitanjem: kakvo će biti naše mjesto u društvu u kojem se tehnologija tako brzo razvija da nadmašuje naš vlastiti rast? Ako se jednog dana probudimo u svijetu u kojem strojevi mogu sve učiniti bolje, kako se možemo prilagoditi i kako možemo sačuvati vlastiti ljudski identitet i kulturu? O tim će pitanjima u sklopu predavanja na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu u Rovinju govoriti Rena Effendi. Rođena u Bakuu u Azerbajdžanu, Rena je nagrađivani fotograf čiji se rani rad fokusirao na učinke naftne industrije u njenoj regiji, a nastavio kroz brojne vizualne priče o ljudima iz cijelog svijeta, njihovim životima, nadama i tužnim okolnostima koje su ih zadesile. O tim je sudbinama odlučila glasno progovoriti svojim fotografijama što joj je donijelo brojna priznanja i važne nagrade. Po riječima odbora za dodjelu nagrada Princ Claus, fotografije Rene prožimaju dvije kvalitete: dubok osjećaj empatije i tiho slavljenje snage ljudskog duha. Prikazivanjem individualnih dilema u zaboravljenim zajednicama svijeta, Rena Effendi ukazuje na neugodna globalna pitanja poput socijalne marginalizacije, poslijeratne traume i degradacije okoliša.

Renine priče za časopis National Geographic pokrile su različite teme, od dokumentiranja umjetnosti sijena u Transilvaniji do utjecaja Mahatme Gandhija u Indiji. Osim o tome, ispričala nam je kako se počela baviti fotografijom te nakon svega što je vidjela - kamo uopće ide današnji svijet...

"Odrasla sam u Azerbajdžanu pod vladavinom Sovjeta tijekom vremena Hladnog rata, nakon toga je uslijedio Gorbačovljev program Perestrojke i potpuni pad Sovjetskog saveza. Moj otac je bio znanstvenik disident, entomolog specijaliziran za proučavanje leptira. U mojoj školi svaki je predmet morao biti odobren od strane komunista i njihove ideologije, ali kod kuće moji su roditelji bili iznimno protiv tog svjetonazora. Tako da sam odrasla negdje na granici između nametnute propagande i 'pobunjenih' roditelja koji su činili sve da me preobrate u čovjeka koji 'misli svojom glavom' Mogu reći da sam od malena učila kako se suprotstaviti i ne prihvaćati 'status-quo' već preispitivati."

Zašto fotografija?

Za mene je fotografija jezik kojim uspostavljam smisao u svijetu oko sebe. Imala sam prvo ideju da će mi slikarstvo pomoći u tome, ali sam shvatila kako me sjedenje u ateljeu ispred platna i s kistom u ruci zapravo čini nemirnom. Željela sam biti vani na ulici, susretati ljude, slušati njihove priče i neprestano tragati za nepoznatim.

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 1)

Danas živite i radite u Istanbulu. Zašto ste odabrali baš taj grad za život?

Istanbul je grad u kojem sam oduvijek željela živjeti. Uz more je, bogat je slojevima i slojevima povijesti i karizme, prepun priča i mogu vam reći da je zapravo jedno prekrasno mjesto za probuditi se.

Fotografija kao glas zaboravljenih

Vaš rad postavlja u fokus mnoge važne teme današnjice. Kako ste se našli u tako socijalno osjetljivom području i kako se fotografija ispostavila kao najbolji radni alat za to?

Svojim radovima želim usmjeriti pažnju na živote ljudi čije su priče i sudbine u zabačenim dijelovima svijeta nekako 'skliznule' s radara međunarodnih medija. Primjer tome su recimo naftna polja u Bakuu, u Azerbajdžanu gdje su brojne izbjeglice proizašle iz Nagorno-Karabakh sukoba pronašle svoj novi 'dom' i gdje žive u kaosu postsovjetskog industrijskog zagađenja. Također, u Demokratskoj republici Kongo brojne su žene postale žrtve nasilja Kraljevske vojske otpora dok je Černobil dom nekolicine mahom starijih žena koje su preživjele doba gladi u vrijeme Staljina, nacističku okupaciju tog područja te danas žive u tom teško kontaminiranom području davno pogođenom nuklearnom katastrofom. I da, zovu ga domom. Priče poput tih me fasciniraju zbog povjerenja i intimne koju pokušavam stvoriti s tim ljudima dok ih fotografiram, kada već mediji ne pokazuju interes za njima. Svojim radom želim govoriti u njihovo ime jer oni često nemaju tu priliku. A zaslužuju je.

Koji je bio najzanimljiviji zadatak na kojem ste radili?

Nemam omiljeni zadatak jer gotovo svako mjesto koje posjetim ostavlja snažan dojam na mene. Vjerojatno mjesta na kojima provedem više vremena, ostavljaju snažniji dojam na mene. Recimo, radeći reportažu za National Geographic u Indiji sam provela dva mjeseca snimajući nasljeđe i ostavštinu Mahatme Gandhija na mjesta i ljude. Morala sam postati dio njih, stopiti se s njima kako bih mogla portretirati njegov utjecaj na njih. Bio je to jedan od najvećih izazova jer sam trebala prikazati nešto nematerijalno. Gandhi je tada bio pokojan preko 70 godina, a na mojim ste fotografijama trebali vidjeti njegov utjecaj, ideje, snove koji žive i dalje u ljudima. Bilo je to kao da trčite za duhom, portretirate nekog tko nije više tamo. Istovremeno, bilo je uzbudljivo u kreativnom smislu, promijenilo je moja dotadašnja razmišljanja o storytellingu kroz fotografiju.

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 2)

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 3)

Recite mi više o šestogodišnjem putovanju koje je rezultiralo vašom prvom knjigom pod imenom "Pipe Dreams: A Chronicle of Lives Along the Pipeline", izdanom 2009. godine?

Počelo je u Azerbajdžanu kada sam se upustila u istraživanje fotografije, pokušavala sam dati vizualni smisao stvarima i događajima koje su me okruživale. Nafta je uvijek bila istaknuta tema koja je tamošnjim stanovnicima donijela mnoge političke i socijalne promjene. Željela sam dokumentirati cijenu ljudskog života koju je nametala nafta odnosno interes za njom. Krenula sampratiti naftovod od 1.700 km kroz Gruziju i Tursku, prikupljajući priče duž svog puta. Nakon što su dragocjeni ugljikovodici ušli u cijevi, narod više nikada nije vidio rezultat tog bogatstva kao što im je bilo obećano. Azerbajdžan je tada bio zemlja u tranziciji na putu da postane neovisan, mali igrač na geopolitičkoj karti moći, rastrgan između interesa Zapada nasuprot onima Rusije i Irana. Kao fotograf bilježila sam tu neobičnu poziciju vlastite zemlje te očekivanja i nadu ljudi čiji su se životi našli zahvaćeni pravilima te nove velike utrke za bogatstvom.

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 4)

Odnos prema društvu i planetu

Kao netko tko promatra stvaran život kroz objektiv aparata, kakve su vaše impresije?

U današnjem svijetu rekla bih da je utjecaj čovječanstva na planet od primarne važnosti. Naš je planet centar svega, to je naš dom kojem smo nanijeli mnogo štete i to nastavljamo činiti s mnogo pohlepe i kratkovidnosti, što su nažalost neke karakteristike svojstvene ljudima. Generacijama smo zanemarivali konzumerizam kao stav prema prirodi, godinama zlostavljali i pretjerano iskorištavali sve prirodne resurse tako da se danas nalazimo u točci u kojoj nema povratka. Iduća će generacija plaćati veliku cijenu za sve što smo učinili, a svijet neće više biti tako gostoljubivo mjesto u bliskoj budućnosti.

Na čemu trenutno radite?

Trenutno snimam reportažu za National Geographic o podrijetlu kave i održivim uzgojima kave u svijetu.

Jeste li ikada bili u Hrvatskoj? Što očekujete od svog boravka?

Nikad nisam bila u Hrvatskoj i uzbuđena sam posjetiti ju prvi puta. Na Weekend Media Festivalu očekujem istovremeno znatiželjnu i zabrinutu publiku za trenutno stanje u svijetu.

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 5)

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 6)

Rena Effendi: Razgovarali smo s fantastičnom fotografkinjom National Geographica (фото 7)

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar