Traži

Senka Bulić: \"Neprijatelji slobode perfidni su u svojim namjerama!\"

Senka Bulić: "Neprijatelji slobode perfidni su u svojim namjerama!"

Intervju s redateljicom i glumicom povodom nove predstave


Fotografija: Nenad Reberšak

"Mogućnost da radite tekstove koje želite uz suradnike koje sami birate jest velika privilegija nezavisne pozicije, sve ostalo je problematično do te mjere da se dnevno pitate o smislu takvog angažmana."

Senka Bulić, redateljica i glumica, govori o novoj predstavi koju je režirala "Lampedusa Beach" koju glumački nosi izvanredna Nina Violić, o Hotelu Bulić, smanjenim dotacijama i regresivnim tendencijama u našem društvu. Tema predstave, koja je povod ovom razgovoru, migracijski je problem kao ključno europsko političko pitanje, a djelo je Lina Prosa napisala 2004. godine, dakle desetljeće prije onog što sramotno i dehumanizirajuće imenuju kao "najveći migrantski val". "Lampedusa Beach" prepričava potapanje broda pretrpanog izbjeglicama na putu od bezimene afričke zemlje prema obalama nekog europskog odmarališta zamamnog imena, kao mjestu utočišta i početku ostvarenja snova. Kao i većina putnika, utapa se Afrikanka Shauba.

U ovoj monodrami, pripovjedačica nam govori o prelasku mora, o pripremama, nadama, putovanju, brodolomu i svojoj smrti. Stalno podsjeća na svoje dostojanstvo Afrikanke, i prije nego završi na dnu mora proziva europske i afričke imigracijske dužnosnike i vođe za tragediju koju personificira, ali ne kao bespomoćna žrtva sudbine, nego kao tijelo koje zbog danih fizičkih, društvenih, političkih okolnosti mora potonuti na dno Mediterana.


Ostvarili ste još jednu izvrsnu suradnju s Ninom Violić, nakon Evite, monodrama "Lampedusa Beach". Koji su izazovi bili u postavljanju ovog teksta?

Dugo je zapravo prošlo od zadnje suradnje s Ninom, a jedno vrijeme smo zbilja intenzivno surađivale u raznim varijantama, bilo da je igrala važne uloge u kazalištu koje sam svojevremeno vodila  ili u mojim nezavisnim produkcijama. Rad na Eviti je bio "neponovljiv". Nina je nagrađena za tu ulogu, bila je izvrsna kao pomaknuta, uvrnuta, prkosna Evita. Copija obožavam, njegove izokrenute, brutalne, groteskne tekstove. Tekst "Lampedusa Beach" mi je ona upravo predložila, vrlo brzo smo se dogovorile oko suradnji, ostalo je kako se kaže povijest.
U ovom slučaju višemjesečne suradnje s glumicom velikog talenta, sposobnosti da iznese jedan težak  dramsko-poetski tekst, glumice izuzetnih performerskih sposobnosti... Niz okolnosti se poklopio za našu novu suradnju, problem oko kojeg sam se i privatno angažirala odveo me na neku drugu, umjetničku razinu. Veliku temu današnjih izbjeglica htjela sam raditi na način koji će ući u naše najdublje strahove umjesto da nas zadrži na razini koja vodi računa samo o vlastitoj sigurnosti. Izlazak iz komotne pozicije u svakom smislu je uzbudljiv.

Kako izgleda život Hotela Bulić, trenutno? S obzirom na ovu i dalje nezahvalnu situaciju po kulturu?

Opstajemo i dalje iako uz sve lošije vijesti. Upravo sam doznala da je idući projekt dobio manje novca. Ne znam ni sama koje su granice podnošljivosti nezavisne umjetničke pozicije. Ali, unatoč demotivirajućim okolnostima postoji i dalje neka skoro mazohistička želja da se bavim onim čime jedino želim i znam. Mogućnost da radite tekstove koje želite uz suradnike koje sami birate jest velika privilegija nezavisne pozicije, sve ostalo je problematično do te mjere da se dnevno pitate o smislu takvog angažmana. Kad nezavisnim grupama smanjujete dotacije, prekidate i mogućnost da zadrže svoje specifičnosti zbog kojih su često i najzanimljiviji i najpropulzivniji dio kazališne scene.  Uštedama za takve projekte smanjuje se mogućnost za istraživačke projekte koji dovode do pomaka na sceni. A da ne govorimo da odnos prema kulturi određuje i odnos neke vlasti prema budućnosti društva i njegovih kreativnih potencijala.

Senka Bulić: "Neprijatelji slobode perfidni su u svojim namjerama!" (фото 1)

Generičko pitanje koje izlazi iz prethodnog je: zašto je vlasti nebitna kultura? Odgovor je jasan, ali promišljajmo ga još malo...

Jedna od posljedica odnosa prema kulturi jest i ono strašno označavanje ljudi koji se njome bave, kao svojevrsnih parazita koje se zasipa novcem koji onda troše skoro kao novac za privatne luksuze. O iznosima koje umjetnici dobivaju govori se kao o dobicima na lotu. Sve je uobičajenija podjela na one koji prihoduju i rasipnike Kao da se kroz umjetničke poslove ne plaća porez, ne angažira suradnike, plaćaju razne produkcijske usluge i na taj način vraća novac državi. Postalo je gotovo normalno da se svatko ima pravo odrediti prema umjetnosti, znanosti kao prema nekom trošku, višku i preporučiti ako ne ukidanje, onda primjereno snižavanje financiranja. Napredujemo u broju javnih komentatora koji navode razloge za temeljita rezanja sredstava, pa smo sve češće u situaciji u kojoj moramo objašnjavati temeljne razloge funkcioniranja javnih potpora. Ne radi se samo o ignoriranju kreativnih potencijala, nego i potpunom neznanju o financijskim koristima umjetničkih poslova, da ne spominjem i sve ostale.

"Dama s kamelijama" koju ste režirali i koju igrate sa Stipom Kostanićem dosta putuje, ako se ne varam. Kakva je recepcija? I ono vječito pitanje - kako glumica samu sebe režira ili kako redateljica samu sebe režira, tj. kako dvije u jednoj napadaju jednu?

Zadnja beogradska izvedba u Bitefu je bila izvrsna. Dobili smo sjajne kritike. Jako volim igrati Damu, to je jedna od predstava koju često igramo na gostovanjima. Mnoge svoje predstave sam znala igrati i nakon nekoliko godina pauze, tu nema one birokratske odluke javnih kazališta o skidanju s repertoara. Uz napor i neke sretne okolnosti moguće je i potrebno igrati i starije naslove. Neobična je istovremena glumačka i režijska pozicija, ali gora za moje partnere koje zna izluđivati ta istovremena dvostruka uloga. Mene je često zbunjivala i otežavala, stvarala silnu potrebu za kontrolom. Sve se odvija u napetosti između dvije stvaralačke pozicije, ali zasad uspijevam balansirati. U suvremenom kazalištu je bitno jako dobro poznavati sve aspekte izvedbe ukoliko želite potpun autorski angažman.

Često ste govorili o Artaudu i utjecaju njegova razmišljanja, djela, na vaš umjetnički rad. Tu je svakako, s druge strane i Patty Smith. Što vas "vodi" njima? I je li se tko drugi nametnuo putem? Što je zajedničko oboma?

Artauda sam počela raditi nakon što sam prestala s ravnateljskim poslom. Imala sam potrebu ponovo se vratiti svom izvođačkom, performerskom biću. Artaudom sam se na kraju bavila tri godine. Obožavam njegovu snagu, poetičnost. Bez poznavanja Artauda nema zapravo ni poznavanja suvremenog kazališta. Patti sam se bavila iz potrebe da se ponovo vratim kontekstu koji me bitno formirao. Danas je, čini mi se, potrebno biti jako odgovoran prema dosezima tog vremena, Patti, Rimbauda, Sheparda, Warhola, Morrisona... Sve što su stvarali bilo mi je, ne samo podsjetnik, na jedan poseban umjetnički period , nego i izuzetan materijal za današnje vrijeme. U svemu što su ostavili u nasljeđe htjela sam pronaći mjesta koja su mi danas umjetnički važna. 

Senka Bulić: "Neprijatelji slobode perfidni su u svojim namjerama!" (фото 2)

Shvatio sam da ste vi jedna od rijetkih umjetnica s našeg područja koja histerično ne nadopunjava Wikipediju pa vas moram pitati - koliko je glumačkih, a koliko režijskih "zahvata" u nogama. I koja su to donijela najveća otrežnjenja ili pak zapaljenja? Sigurno se neka izdvajaju.

Nemam vremena za administriranjem (smijeh). Priznajem da malo energije ulažem u taj segment. Podatke najčešće dopunjujem u aplikacijama za potpore. Režirala sam petnaest predstava, Kazalište Hotel Bulić produciralo je mnoštvo naslova, glumačke sam prestala brojati. Neke suradnje su bile ključne za moj umjetnički put, signal i poticaj. Sama sam izabirala promjene, bila sam i u angažmanima, radila sam s mnogim našim režiserima, godinama se profilirala, nisam ciljano gradila imidž. Za glumca je jako bitno da prolazi kroz različite suradnje. Kroz različite odabire sam stvarala  umjetničku osobnost. Često sam igrala uloge snažnih, neobičnih žena, od antičkih heroina do suvremenih junakinja kroz tekstove koji se bave ženskim arhetipovima, borbom protiv sudbine, žene koje su u destruktivnim, dramatičnim odnosima... 

Sigurno ste vidjeli nelagodan i dezinformativan spot prolife udruge. Što mislite o sve jačim i vulgarnijim napadima na sekularizam i temeljna ljudska i građanska prava? Filozofski fakultet je de facto pod opsadom. Zagreb Pride nije dobio podršku Ministarstva kulture. Knjige Dežulovića, Lucića i Đuderije i mnogih drugih nisu otkupljene. Žensko tijelo opet žele instrumentalizirati, kao da je ikada bilo zapravo deinstrumentalizirano. Sve je to dio iste destruktivne politike

Činilo se da je neke dosegnute slobode teško izgubiti, međutim vrlo lako se uruše, a sve za račun brige o sigurnosti. Nažalost većina ljudi teže prihvaća rizik slobode. Koncept sigurnosti se sad nadograđuje sve manje sofisticiranim rješenjima. Akcije raznih grupa i u našem društvu sad već odmiču do konkretnih zakonskih uobličavanja zahtjeva koji nas vraćaju na početke borbe za najosnovnija prava. 
Najvažniji cilj je izgleda ukloniti oaze slobodnog mišljenja. Sve je više napada na sve što se ne uklapa u ideju nazora koji bi se rado proširio na sve segmente života. Neprijatelji misli slobode su vrlo perfidni u svojim namjerama i samo zgražanje s druge strane neće blokirati njihova nastojanja, potrebno se konkretnije angažirati za očuvanje vlastitih i društvenih prostora slobode.

Senka Bulić: "Neprijatelji slobode perfidni su u svojim namjerama!" (фото 3)

Čime se trenutno bavite, što nam pripremate, o čemu sanjate da napravite?

Pripremam se za rad na novoj predstavi, radit ću Ibsenovu "Kuću lutaka", jedno od najvažnijih i najizvođenijih djela svjetske književnosti. Želim ući u novo čitanje temeljnih pitanja teksta kroz suočavanje motiva iz Ibsenovog teksta s jednim od najvećih djela suvremene literature, tekstom Elfriede Jelinek - Što se dogodilo nakon što je Nora napustila svog muža. Zanima me Norina motivacija u transformiranom društvenom kontekstu u kojem se otkrivaju novi mehanizmi pritisaka. Prostori koji su se činili emancipatorski, kao proširenja slobode, ispostavljaju se kao regresivni.
Bavit ću se pitanjima koji su dometi pobune i mjesto slobode u visoko materijalističkom društvu? Kakav je odnos intimne i društvene represije? U što se Nora kao nagovještaj pobunjenog čovjeka pretvara kad je se uvede u suvremeni kontekst naoko brojnih izbora, a zapravo reduciranih mogućnosti? U kojoj mjeri nove društvene okolnosti mogu radikalizirati potrebu za promjenom?

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor