Traži

Slavko Sobin: \"Sredi si život, imaj za jest i onda budi umjetnik!\"

Slavko Sobin: "Sredi si život, imaj za jest i onda budi umjetnik!"

Intervju s poznatim hrvatskim glumcem

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Senja Vild

"Imaš dane kad sjediš doma i čmrljiš i misliš da te nikad nitko više neće htjeti ni angažirati, a onda te odjednom zovu za tri projekta i radiš od jutra do mraka"

Slavka sam upoznala prije nekih desetak godina u jednoj modnoj agenciji i to kada se vratio iz Amerike sa školovanja gdje je završio glumu. Na prvi pogled mi je bio pljunuti Adrian Brody koji je u to vrijeme bio u danima najveće slave. Ta usporedba s holivudskim zlatnim dečkom nije bila neka novost, nema tko ga nije vidio, a da ga u jednom trenutku nije prozvao hrvatskim Brodyjem. Iako je bio oboružan diplomom prestižne glumačke škole, upečatljivim izgledom, a bome i ekscentričnim stavom (brutalna iskrenost je jako ekscentrična pojava u hrvatskom društvu) trebale su mu dvije godine da dobije ulogu u tv seriji. Pojavio se u jako popularnoj sapunici "Ponos Ratkajevih", a onda je dobio angažman u "Ruži vjetrova" koja ga je gurnula u medije i dala mu nužnu prepoznatljivost.

U protekloj godini je igrao u dvije uspješne kazališne predstave, monodrami "Političar" i predstavi "OtpisaNE" u kojoj glumi uz Kseniju Marinković i Eciju Ojdanić. Trenutno snima treću sezonu jako popularne serije "Crno-bijeli svijet" koju ćemo vjerojatno gledati na jesen ove godine na HRT-u, a dobio je i audiciju za jedan blockbuster, ali o tome ne smijem pisati. Iako sad posla ima, Slavko mi je priznao da mu je prošla godina bila krizna kada je o poslovima riječ te da je takav način života svakodnevica za naše glumce. Može se dogoditi da ne radite ništa po godinu dana, i ako nemate posao sa strane ili obiteljsku lovu računajte da nećete imati ni za kavu, jer kako? Primijetit ćete da je Slavko jako iskren u odgovorima, ne kalkulira previše kada govori o stvarima oko kojih je strastven. S druge strane je jako racionalan što se tiče koncepta "velikog umjetnika glumca" te kaže: "zajebi umjetnost. Sredi si život, imaj za jest, pa onda budi umjetnik". Što mi je još otkrio pročitajte u nastavku...


Upravo si mi se pohvalio da je jedna agentica za američko tržište pokazala interes da te predstavlja nakon što te upoznala u Berlinu. Postoji li uopće agent za glumce kao zanimanje kod nas?

Mislim da ne postoji, neki su pokušali, ali nije uspjelo. Malo smo tržište i glumci se direktno zovu za angažmane. Agent znači veća cijena, a to odmah znači i više stavki u ugovoru i veća prava za glumca. Hrvatska produkcija nema uvjeta za takvo zanimanje...

Kako onda uopće neki mladi glumac s ovih prostora može doći do agenta? S obzirom na to da očito sam sebe zastupaš, ne postoji nitko tko radi u tvom interesu za inozemne produkcije i snimanja

Ja sam pokušao na tri načina. Dakle, Anila Gajović je jedina prava agentica na našim prostorima i ona radi međunarodne projekte. Javio sam joj se tek kad sam napravio nekoliko kvalitetnih stvari kao "Game Of Thrones" i dvije tri dobre hrvatske serije. Kada direktno kontaktirate agenta morate kazati nešto zanimljivo jer im se javlja sto ljudi dnevno. Ja sam Anili uletio tako da sam napisao: "Mislim da bi ti se isplatilo raditi sa mnom jer dobijem svaku audiciju na koju odem." Ona mi je odgovorila: "onda dobij ovo" i poslala mi jednu audiciju. Snimio sam i srećom dobio ulogu. Drugi način je taj da sam slao svoj CV i fotografiju u 60 agencija u Londonu. Dobio sam pet odgovora i svi su bili negativni... Možeš i otići u inozemstvo i šetati po audicijama ili evo otići u Berlin, biti lijep, pa te netko uhvati i kaže: "joj zanimljiv si mi, ajmo raditi."

Slavko Sobin

Za glumce se često kaže da su egoisti. Koliko ti pati taj ego kad te odbiju nekoliko puta zaredom? Baca li te to u depresiju?

Da bi bio glumac moraš biti ekstrovert i moraš imati dobro mišljenje o sebi. U startu kad si mlad i kad misliš da moraš i možeš sve glumiti pogodi te odbijanje, ali kad odrasteš onda te manje pogađa jer shvaćaš da nisi za sve.

Koja je najveća zabluda kod nas što se tiče glumačkog zanimanja?

U Hrvatskoj je najveća zabluda ta da ljudi misle da dobro zarađujemo...

Što znači dobro zarađivati iz perspektive jednog prosječnog Hrvata? Znamo svi gdje živimo i kako živimo...

Pa, da ti kažem jednostavno, moj auto je na kredit, stan mi ima 37 kvadrata, na blagajni ne moram gledati koliki mi je račun i mogu si priuštiti putovanje... Rekao bih da živim život prosječne europske građanske klase. Stvar funkcionira tako da odradim neke stvari koje su loše plaćene jer ih želim raditi, a onda nadoknadim honorar negdje drugdje.

Slavko Sobin

Je li bolje imati matično kazalište ili biti freelancer?

Meni je bolje biti freelancer jer sam solo, nemam obitelj, djece nit ikoga prema kome imam odgovornost, pa ako sam gladan onda gladujem sam. A svatko tko ima obitelj iziskuje tu vrstu sigurnosti koje matično kazalište daje. Ne volim matično kazalište zato što više volim snimati, a ako imaš matično onda moraš odbijati stvari, prilagođavati termine i slično.

Draže su ti serije i filmovi, iako si u prošloj godini imao dvije jako uspješne predstave ("OtpisaNE", "Političar")...

To su duhovite predstave, za raju kako volim reći. Problem je taj da sam studirao glumu u inozemstvu i meni nedostaju neke tehnike u govoru, točnije u tom kazališnom hrvatskom govoru i dugo sam iz vlastite nesigurnosti sam sebi govorio da uopće nisam ta vrsta glumca. Kako sam sebi ponavljao te riječi misao mi se urezala u glavu. Iskreno, nemam se nikakve potrebe ostvariti na kazališnim daskama u Krleži ili Shakespeareu.

Zar nije teško biti filmski glumac u Hrvatskoj? Pa, imamo četiri filma godišnje, ako i toliko..

Kad kažem filmski mislim na ozbiljan tv projekt tipa "Patrola na cesti".

A serije? U inozemstvu je tv format uzeo primat nad filmovima. Kod nas opet vlada suluda situacija da se dobri televizijski projekti znaju ugasiti bez objašnjenja. "Novine" i "Počivali u miru" su preživjeli tu giljotinu, ali "Loza", serija koja je po mom mišljenju bila vrhunska dramska serija samo je nestala nakon prve sezone. Što se događa?

To je problem HRT-a koji ne ulaže dovoljno u promociju vlastitog programa/projekta. Ne ide mi u glavu da se neki projekti poput serije "Crno-bijeli svijet", koja je probila tu barijeru kvalitetne serije s dobrom gledanošću, ne otkupljuju sezonama unaprijed već kapa sezona po sezona i svaka je nesigurna. Danas se proizvod ne može progurati bez reklame, pogotovo kada živimo u vremenima kada možeš gledati sve najbolje tv serije diljem svijeta. Zašto bi netko gledao domaću seriju ako ista nije dobro ispromovirana i predstavljena kao poželjan proizvod?


Slavko Sobin
Misliš li da Hrvati imaju problem s domaćim proizvodom?

Mislim da više nemaju... Napokon je prestala ona priča: samo srpski glumci su dobri. Mislim da smo napokon s par projekata dokazali da se standard hrvatske glume itekako podignuo na veću razinu. Ljudi su nažalost bombardirani jeftinim programima i to onda uzima neku prednost nad kvalitetom...

Ne misliš da će javnost kod nas prije skočiti na nešto i popljuvati to nego dočekati s ovacijama? Bilo da se radi o kulturi ili nekoj drugoj branši. Evo, pogledaj Rimca koji je po svim svjetskim parametrima mlad i uspješan biznismen, inovator. Komentari koje su ljudi ostavljali na vijest o predstavljanju njegovog novog automobila u Ženevi su bili jako ružni... 

To je hrvatski jal. Mi smo narod koji prezire uspjeh. Kod nas najbolje prolaze mediokriteti jer te ničim ne ugrožavaju. Čim netko iskoči odmah se svi skupe da ga spuste tamo "gdje pripada". Ne znam zašto je to tako. Možda zato što već godinama živimo u tom nekom mraku i čemeru i ljudi nisu sretni, pa možda misle da su uspješni ljudi a priori sretni pa onda seru po njima.

Slavko Sobin

Puno mladih ljudi želi upisati ADU i to je kod nas stvar prestiža. Kako izgleda život glumca koji živi i radi u Hrvatskoj? Kako bi to predstavio svima onima koji su se odlučili za taj životni poziv?

Imaš dane kad sjediš doma i čmrljiš i misliš da te nikad nitko više neće htjeti ni angažirati, a onda te odjednom zovu za tri projekta i radiš od jutra do mraka. Mladi glumci moraju shvatiti da je došlo vrijeme kada te ne treba biti sram da imaš stalan posao ili opciju B i baviš se glumom sa strane. Živio sam u Los Angelesu gdje svi glumci u usponu konobare. Meni je žao što ne vidim mlade studente glume koji su završili Akademiju, da rade još nešto sa strane kao npr. moj kolega iz Splita, Stipe Radoja, koji je najbolji primjer uspješnog talentiranog glumca koji kad ne radi na filmu ili kazalištu konobari. Tu se opet vraćamo na taj hrvatski mentalitet: "gledajte me ja sam glumac, ja sam uspješan". To ne postoji. Nitko ovdje nije stalno uspješan. Najveći hrvatski glumci imaju faze kad misle da više neće raditi. Goran Navojec mi je pričao kako je imao jako dug period u kojem nije zakoračio nogom na set i kad je mislio da je sve gotovo. Onda se sve preokrene i opet si na setu.

Moraš biti mentalno jak da te to ne dira...
Ma, moraš biti financijski potkovan s neke druge strane za razdoblja kad posla nemaš...

Znaš da za Vogue u svijetu kažu da zapošljavaju uglavnom djevojke koje imaju obiteljske zaklade i dobre društvene veze jer su plaće premale da bi netko mogao živjeti u NY-u ili Londonu i glumiti facu iz mode. Po ovome što govoriš nije neka razlika u glumačkom poslu kod nas. Ili posao sa strane ili obiteljska lova da preguraš kad ne radiš?

Moraš imati nešto što voliš i što radiš za lovu. Ja sam primjerice imao krizu u prošloj godini što se poslova tiče i upisao sam za instruktora body tehnike jer je fitness moja druga ljubav. Upisao sam nešto što volim i što mi treba omogućiti dodatne prihode. U međuvremenu sam počeo puno raditi opet u struci i sad to moram dovršiti kako znam i umijem da bi u trenu kad ne budem opet imao posla imao stalni prihod novaca. Bez love ne možemo ništa, tako da, zajebi umjetnost! Sredi si život, imaj za jest i onda budi umjetnik.

Slavko Sobin

Čini li se meni ili je spor protok mladih glumaca? Kao da se sporo događa smjena generacija? Toliko ljudi upiše tu Akademiju, a nekako jedva njih nekoliko dobiju priliku da se pokažu u punom svjetlu. Jesmo li premali kao država za toliko glumaca ili ja stvarno imam neku krivu percepciju svega toga?

Ne daj Bože da se dogodi smjena sad, tek je počela moja generacija dobivati poslove (smijeh)... Situacija je takva da ima previše novih upisanih glumaca na Akademiji, a premalo poslova. Izvanredni među njima buknu svejedno poput Tene Nemet Brankov, ali doista sporije se događa ta smjena generacija jer nema posla za sve. Većina redatelja igraju na sigurno što je normalno, jer kad napokon dočekaš svoj projekt kao redatelj želiš raditi s najboljima i prokušanim imenima. Nova lica se po mom mišljenju mogu najbolje pokazati u sapunicama i zato zazirem od toga da mladi glumci imaju nešto protiv sapunica jer tu se dobro izbrusiš, ako ništa drugo onda se naučiš disciplini, zaradiš koju kintu i pokažeš se auditoriju.

Velik broj naših glumaca/glumica su se kleli u medijima da nikad neće glumiti u sapunicama, pa je prošla koja godina i eno ih u glavnim ulogama. Možeš li u Hrvatskoj uopće zaraditi lovu i napraviti karijeru, a da te sapunica mimoiđe?

Ma, manje više su svi su glumili u sapunicama, ali postoje i neki glumci koji su etablirani, a koji nisu bili u tom žanru poput Kreše Mikića, Ksenije Marinković, Nine Violić.. ali, ja jednostavno ne razumijem otpor prema sapunici jer to je dio tvog posla u kojem imaš priliku voditi jedan lik u jako dugom periodu vremena, što ti daje nebrojene mogućnosti za igru. To nije toliko govno da od toga ne bi mogao napraviti pitu. Za mene do sapunica nitko nije znao. Snimao sam "Ružu vjetrova" i od tog dana mi je sve krenulo. Jel' to bila sreća ili je netko to gledao, ne znam. Uostalom, što čekati? Da me ovaj tren zovu za sapunicu i ja kažem: ne, čekam film. Kad me itko zvao za film? Snimio sam jedan film, "Zvizdan" i od tada ništa. Ako imaš privilegiju da možeš doma sjediti i lizati si macu (smijeh) onda super, ja to ne mogu. Ja moram plaćati račune, struju i ako ne budem imao posla, ja ću rado glumiti u sapunici i jednako joj ozbiljno pristupiti kao svemu drugome.

Zadnje dvije godine uvelike se počelo raspravljati o poziciji glumica u ovom poslu. Kakva je situacija kod nas? Kako su glumice pozicionirane u odnosu na glumce?

Grozno... Žao mi je jer se ne pišu ženske uloge, tj. ne pišu se dobre ženske uloge. Za nas muškarce još ima prostora, ali nedostaje nam dobrih ženskih uloga. Omjeri muško ženskih uloga su jezivi. Žene su često u funkcijama i to jest problem scenarista koji bi trebali pisati više dobrih uloga za moje kolegice. U kazalištu su se primjerice počele pisati dobre ženske uloge, kao primjer je dobra Tena Štivičić s "Tri zime"...

Uloga koje su napisale žene za žene?

Da, i dobro je da dolaze nove ženske redateljice, Hana Jušić, Barbara Vekarić... Promijenit će se scena... Trenutna situacija mi ide na živce jer imamo stvarno odličnih glumica i žao mi je da se gube u ulogama koje nisu dovoljno jake.

A što se honorara tiče?

Mi ti svi toliko lažemo o novcima da ne znam što da kažem. Rušimo si cijene radi manjka posla. Ja uvijek sjednem s kolegama i kažem im koji mi je honorar jer mislim da bi svi mogli sjesti zajedno i dogovoriti da si zajedno dignemo cijenu ako svi nastupimo prema produkciji. Iskreno, ne znam koliko su mi kolege plaćene. Ne znam ni koliko sam ja plaćen u odnosu na neke ljude. Volio bih vjerovati da su žene jednako plaćene za jednak posao, ali doista ne znam.

S kojim redateljem bi volio raditi kod nas?

Radio bih sa svima, mlad sam. Imam sto stvari za naučiti te je rad s različitim redateljima odlično iskustvo i škola. Od svakog s kim sam radio sam nešto naučio. Dado me naučio improvizaciji, Zvonimir Jurić me je naučio kao se skulirati, Kulenović kako da se razigram...

Kakve ti se uloge nude vani?

Dobivam Ruse, Čečene... Nisam glumio samo teroriste i ubojice iako sam te uloge dobivao u 60% slučajeva. Super mi je da se tržište otvorilo i da ako neka strana produkcija treba čovjeka iz ovog dijela svijeta neće više zvati u Los Angeles i tražiti glumca tamo. Zovu te ovdje i bookiraju. Dakle, situacija u kojoj ja imam tu mogućnost da u svom domu snimim audiciju za američki blockbuster je fenomenalna.

Sanjaš li o tome da odeš vani ili bi živio ovdje, a snimao vani? Koji je dream come true scenarij?

Živio bih tu negdje. Volio bih imati tu mogućnost da ne moram živjeti nigdje gdje ne želim. Opet s druge strane, glumac sam i moj je cilj da svoj talent i rad predstavim što većem broju ljudi. Kad bih to nekako lijepo uskladio bilo bi fenomenalno.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor