Traži

Tko je frontmen grupe Jonathan?

Tko je frontmen grupe Jonathan?

Druga strana Zorana Badurine


Fotografija: Doris Fatur / Facebook Arhiva

Zoran Badurina ime je za koje ste sigurno čuli ako ste se muvali po riječkoj sceni, riječkim barovima i restoranima ili ako pratite njegovu glazbenu Jonathan avanturu

Zoran Badurina - Ziro je dečko za kojim je za vrijeme mojih srednjoškolskih dana uzdisala svaka druga djevojka. "O Bože, on je tako zgodan" - procijedile bi svaki put kada bi ga srele u kultnom riječkom Palachu gdje se tada okupljala najkul ekipa iz grada. Karizmatični frajer kojeg su u gradu znali svi, danas se isprofilirao u glazbenika, umjetnika i vlasnika riječkog noćnog kluba Život gdje ga nerijetko možete sresti za šankom dok s bendom planira daljnje avanture. Intervju za Büro 24/7 prihvatio je objeručke i dozvolio mi da na trenutak zagrebem ispod same površine njegovog stvaralaštva, a njegovi ležerni odgovori otkrili su nam drugu stranu frontmana grupe Jonathan. 

Glazbenik, umjetnik, vlasnik riječkog Života, čovjek, prijatelj i prezgodan frajer. Kad ustaješ, što prvo radiš i kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan? 

Istaknuo bih ovo prezgodan frajer, to mi je ipak nešto u što se najviše dajem...(smijeh). Moram priznati da nije baš lako odgovarati na pitanja kada te netko ovako hvali, ali probat ću bez da se ufuram i da ne glumim jako skromnog i dobrog dečka. Čovjek jesam, da, to se lako skuži po glavi, rukama i nogama te ostatku tijela. Vjerujem da sam i prijatelj, i kad pogledam ljude oko sebe koji jesu moji prijatelji (kaže se da te ljudi koji su oko tebe najbolje opisuju) to je jedna od stvari koje me čini zadovoljnim samim sa sobom. Pa, radni dan mi izgleda dosta ludo. Pokušavam se ne dignuti prerano, jer mi dan traje do kasno, pa ga ne bi uspio isfurat. Obično prvo sjednem za komp, posložim se, obavim nešto po kući i krenem. Da ne ulazim u detalje, cijeli dan bude jedna brza strka i šaltanje na dosta fronti, puno mobitela, vožnje, dogovora, živciranja, veselja, depre, ushićenja...

Kojim redoslijedom idu Radiona, Jonathan i Život? Svoju umjetničku glad odlučio si utažiti na nekoliko levela. U mnogim riječkim interijerima ostavio si svoj trag, glazbenu scenu si obogatio za šaku dobre glazbe i otvorio si super kul mjesto u gradu u koje rado navraćaju svi. Što je ipak tvoja prva ljubav?

Ne izvlačim se, ali ne mogu istaknuti što mi je od toga što si nabrojala prva ljubav jer to je sve jedna velika ekipa ljudi koja živi i radi zajedno, jako je isprepleteno; neki koji radimo u Radioni radimo i u Životu, neki koji sviramo u Jonathanu smo i u Radioni i u Životu, itd... Možda bi se moglo nazvat jednom vrstom komune ili možda komunizma.

Svaki put kada uredimo neki lokal i ispadne super, kada napravimo novu stvar ili odradimo super koncert ili kada bude odličan vikend u Životu, osjećaj je sličan: ispunjenje i osjećaj smisla i zajedništva. Taj osjećaj liječi sve moguće stresove i malodušnosti u toku realizacije bilo čega od toga.

Najljepše od svega je što je cijela ekipa nastala spontano i širi se tako da se novi ljudi lijepe na tu energiju i dok je ona super, lijepe se i genijalni ljudi.

Tko je frontmen grupe Jonathan? (фото 1)

Kako je nastao Jonathan i koliko je trajala realizacija same ideje o bendu?

Prva iskra Jonathana je nastala krajem 2011. na "Slobodnoj energiji", eventu u Rijeci koji se održava svake godine u spomen na mog brata, Damira - Badu. Te godine se odlučilo da sviraju bendovi koji su bili aktualni u Rijeci krajem 90-ih, početkom 2000-ih, među kojima je bio i stari bend od Branka (sadašnjeg bubnjara Jonathana) i mene - Salion. Falilo nam je nešto članova pa smo pozvali Radu iz Pasa i Tomu iz Mandrilla. Koncert je prošao odlično, iako su se meni odrezale noge jer nisam prije toga dugo bio na stageu, i odlučili smo i dalje svirat zajedno, čisto iz gušta. Par mjeseci nakon toga na bas je uletio Nikica iz Pasa i mogu reći da je energija među nama eksplodirala. Eksplozija još traje.

Tko je frontmen grupe Jonathan? (фото 2)

Imaš li neke glazbenike koji te posebno inspiriraju i koje posebno voliš?

Imam naravno, ali ima ih bezbroj. Žanrovi su potpuno nebitni, u biti čak nisu bitne ni vrste umjetnosti ili kreativnog izražavanja. Uvijek me inspiriraju ljudi kod kojih se slediš od iskrenosti u izrazu, koji se ne uvlače, makar radili najnježniju stvar na svijetu. Koji su jednostavno autentični, jako izražavaju emociju, stvaraju opipljive doživljaje i prenose neku ljepotu koja kao da nije s ovog svijeta. U ničemu me nikada nije posebno privlačila sama tehnička izvedba nečega.

Ja sam iz generacije koja je slušala Nirvanu, tako da je prvi koji me baš "ošamario" bio Kurt Cobain, iako sam i prije toga slušao svašta i bio ufuran u Public Enemy, Beastie Boyse, skejtanje... Od tada je prošlo puno utjecaja, od Pixiesa, Mudhoneya, Sonic Youtha, preko Cavea, Buckleya, Cohena do QOTSA, Arcade Fire i Bon Ivera... ima ih još masu između, i u ostalim vidovima umjetnosti, ali ne i samo umjetnosti nego i znanosti, duhovnosti ili čega god, ali baš nema smisla nabrajati.

Ne možemo zaobići tvoj odličan stil odijevanja. Koliko pažnje pridaješ svojim outfitima ili si jedan od onih koji spontano nabaci prvo što nađe i pritom to nosi? Gdje nabavljaš odjeću?

Pa bio je jedan period u životu kad sam stvarno smiješno izgledao, stariji ljudi bi me zaustavljali u busu i pitali imam li gdje spavati, jedna je profesorica u srednjoj školi pokrenula akciju da mi se skupi lova za robu...

Uvijek sam spontano doživljavao izgled kao samo jedan od načina kroz koji se možeš izrazit, iako je to nekad odlazilo u ekstreme. Često sam nosio stvari on none, djeda, mame, vojne čizme i kapute i stvari s buvljaka i second hand dućana, naravno. Neke stvari sam si sam "šivao", ali ne baš koncem nego ljepilom i čim god mi je došlo pod ruku. Kroz vrijeme se sve to ipak malo unormalilo, ne bih se više osjećao ugodno u tim stvarima. Ne obraćam previše pažnje na to, stvarno, stavljam na sebe ono u čemu se osjećam ugodno, a ako se to doživljava kao drukčije i dobro, drago mi je.

Tko je frontmen grupe Jonathan? (фото 3)

Uređenje interijera! Što, kako i za koje novce? Hahaha, zezam se, znaš na što mislim, pomalo specifična uređenja, otkud crpiš inspiraciju, koje stilove najviše voliš? 

Pa prvi interijer koji sam ikad "sredio" je bila moja soba. Završilo je tako da u nju nisi mogao ući. Prvi pravi interijer koji sam uredio je bio kafić "Viva", koji smo brat i ja otvorili 2002. godine. Skužio sam da mi je to baš gušt i da obožavam radit s drvom i rasvjetom i da mi je cijeli proces špica, a u finalni produkt mogu gledati dok me ne zabole oči. Ljudima se to svidjelo i počeli su me zvat da i njima sredim.

Uslijedilo ih je masu: Tesla, Cukarikafe, Milord, Nemo, Život, Kings caffe, Mornar, Maslina... i puno drugih. Uz to uredili smo i puno drugih vrtova, interijera, stanova i osmislili i izradili super komade namještaja. Prvih par lokala, iskreno mogu reći, da smo napravili skoro pa da ništa nismo zaradili, ali smo si stvorili neko ime u gradu. Sada su i budžeti već puno bolji, ne žalim se :). Inspiraciju crpim upravo iz tog gušta, najveća kreativnost se na kraju rodi iz pomanjkanja love ili luđačkih rokova, a stilove ne znam. Ne bi ih znao nabrojat tri. Najviše volim bućkuriše svega i svačega, kada svaki detalj ima dušu i dobije svoje mjesto.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme? (ako ga imaš :) Koja su tvoja omiljena mjesta u gradu koja voliš posjećivati? 

Zvuči kao foliranje, ali baš nemam slobodnog vremena. Ali s druge strane može se reći i da ga imam masu, pošto bi vjerojatno sve čime se bavim radio u slobodno vrijeme, sve to mi je gušt. Vikendom idem i na neke tečajeve i predavanja vezano uz stvari koje me jako zanimaju (klavir, astrologija... ) ili imamo koncert, ili se zabijem u Životu pa si uništim vikend za bilo što... A ponekad se i stvarno dogodi da cura i ja odemo negdje i uspijem ne mislit o obavezama. Kave pijem posvuda i popijem ih milijun dnevno, ali je najviše volim piti na terasi od Nema. Najčešće jedem u Mornaru jer ga drži Ivana, moja cura, a i jer mi je super klopa. Volio bih da mogu češće putovat, ali ne zbog posla i koncerata, nego baš ono otići negdje i ne raditi ništa.

Tko je frontmen grupe Jonathan? (фото 4)

Život - klub koji si otvorio u pravo vrijeme, taman kad je pomrla scena urbanog noćnog života u gradu. Pretpostavljam da je ideja bila stvoriti sebi mjesto za zabavu i mjuzu koju voliš, ali postalo je omiljeno mjesto mnogih Riječana. Možda da otvoriš još jedan pored? :) Ružićeva izgleda idealno da okupi zanimljiva mjesta za izlaske, što misliš o tome?

I Život se nekako potrefio slučajno. Zasluga za njega nije samo moja, nego od nekolicine nas koji smo se, nakon što sam odlučio da bih krenuo u nešto takvo, jako uživjeli u priču i živjeli to par mjeseci tokom uređenja. Pogodilo se da u to vrijeme u Rijeci nije baš bilo drugih klubova, ali mislim da to nije jedino zbog čega je uspjelo. Mislim da je klub stvarno dobar. I da, htjeli smo otvorit klub za koji smo imali viziju kakav bi klub trebao bit i u kojem bi nama i mjuza i atmosfera bili dobri. I eto, i dalje smo tamo svaki vikend, iako manje jer nas godine već stišću, pa nam nakon izlaska treba jedno tri-četiri dana za doći k sebi.

Ružićeva je odlično mjesto za takvo nešto, ali nije jedino u gradu. To nije problem, mislim da Rijeka nažalost nije u trenutku u kojem bi se takvo nešto moglo dogoditi... Možda ova pobjeda za EPK to promijeni, razmišljajmo pozitivno :)

Možeš povući paralelu između Rijeke danas i prije recimo 10 godina?

Mogu. Po nekoj statistici Rijeka je među prvih par gradova u Europi iz kojeg se iselilo najviše ljudi. Čuo sam tu informaciju u više navrata, nisam obraćao previše pozornosti, ali ove godine kao da osjetim da se to stvarno i dogodilo. Imam osjećaj da je otišlo puno kvalitetnih ljudi, da je nestao jedan veliki "đir" koji je u Rijeci postojao, koji su sačinjavali bendovi, DJ-i, umjetnici, glumci i ostali super ljudi. Ja Rijeku baš volim, samo mi nekako fali taj "đir".  A možda taj osjećaj i dođe s godinama...

Imaš nekih novih projekata i ideja u planu? Znam da kreativci nikada ne "spavaju"...

Imam. Previše :)

Što ti je najdraže što si do sada napravio i čime se najviše ponosiš?

A stvarno ne znam, sve! Kad se sjetim bilo kojeg detalja iz nekog procesa stvaranja, zajedničkog uživljenja, rada, pomicanja svojih granica. To je sve ista priča, produkti nisu toliko bitni kao to.

Kada ćemo moći uživati u zvucima Jonathana u Zagrebu?

Sviramo na festivalu Reflektor početkom 6. mjeseca i svirat ćemo stare stvari, ali i većinu s novog albuma koji će izaći u svibnju. Veselim se tome.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor