Traži

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama

Festival Rekonstrukcija

Tekst: Tina Kovačiček


Janu Danilović, sjajnu street art umjetnicu iz Beograda, imala sam prilike upoznati ovo ljeto u Zagrebu, u sklopu Art parka. Zaraznim entuzijazmom pričala mi je o festivalu Rekonstrukcija, koji je u vrijeme našeg upoznavanja, čekao svoje drugo izdanje. Čekao je i svoje nove lokacije te brojne umjetnike jer je od prvog izdanja 2018. itekako narastao. Uličnu je umjetnost doveo na različite lokacije u centar Beograda, a ono najvažnije uključio je lokalnu zajednicu u cijelu priču i u potpunosti u stvarnost pretvorio ovogodišnji slogan "Ajmo napolje!". Uz Janu, tim entuzijasta predvodi Tamara Marković, nezavisna komunikologoinja i menadžerica u kulturi, a pridružili su im se i momci iz "Paint Kartela" te sada zajedno, zaokupljeni idejom da se umjetnost i razgovor moraju događati na ulici - svakodnevno, stvaraju fantastične street art priče i pomiču granice u Beogradu. Razgovarali smo s Janom i Tamarom o njihovom iznimno uspješnom drugom izdanju festivala Rekonstrukcija.

Ove godine dogodilo se drugo izdanje vašeg festivala. Kako i kada je nastala ideja, tko ga je pokrenuo i tko organizacijski stoji iza njega?

Tamara. Ideju smo prvi put izgovorile na glas prije tri jeseni u jednom dorćolskom kafiću, u kvartu, koji će, nipošto slučajno, postati poligon za istraživanje i igru u okviru ovogodišnjeg izdanja festivala. Pretpostavljam da sve ovakve zamisli imaju sličan tijek - prethode im brojni kavanski i šetalački prijateljski razgovori kroz koje shvatite da vas žuljaju iste pojave, a s obzirom na to da ni Jana ni ja nismo osobe koje su sklone mirenju i nedjelovanju - sasvim je bilo logično da nam se dogodi da jedna drugoj "podvalimo" upuštanje u pothvat "Rekonstrukcije" od nule. Željele smo osmisliti neki kontekst u kome bi nama bilo dobro, koji bi djelovao poticajno, koji bi tjerao na daljnje promišljanje prava na umjetnost i na javni prostor. Nas dvije smo se srele i potom surađivale na projektima beogradskog kolektiva "Street Smart", koji se prvi na sistematičan način bavio stavljanjem suvremene ulične umjetnosti na kulturnu mapu grada. Samostalno sam još prije toga imala višegodišnje iskustvo u organizaciji sličnih manifestacija. Jana je ključno doprinijela iz pozicije nekoga tko se dugo bavi uličnim umjetničkim intervencijama - iz pozicije umjetnice, ali i teoretičarke. Dakle - festival se jednostavno morao dogoditi! Ove godine, po istom modelu, a kao posljedica prijateljskih ćaskanja i dijeljenja sličnih pogleda na scenu, pridružili su nam se divni momci iz kolektiva "Paint Kartel" i unijeli neku sasvim drugačiju, a dragocjenu dinamiku u naš ženski dvojac.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 1)

Jana. Ideja i koncept festivala razvijali su se spontano i postepeno, kroz sasvim privatno druženje i "vijećanje" o uličnoj umjetnosti, muralima te umjetnosti u javnom prostoru uopće. Ideja se postepeno brusila, ali njena baza je nešto do čega smo brzo došle - željele smo napraviti festival čija publika bismo željele i sâme biti te festival koji će osim slikarskim i crtačkim praksama težiti i drugim oblicima umjetničkog izražavanja koji su fokusirani na javni prostor.

Drugo izdanje u odnosu na prošlu godinu - program, razvoj, je li veće, bogatije umjetnicima, raskošnije?

Tamara: Prošlogodišnje izdanje je bilo takoreći nulto. Testirale smo možemo li i kako to zapravo možemo. Šansa da napravimo festival u mitskoj zgradi za lokalne ulične umjetnike/ce (nekadašnji objekt "Beobanke" u samom centru grada) koja čeka doslovnu rekonstrukciju, dogodila se sasvim iznenada, tako da smo za cijelu organizaciju imale svega dva mjeseca. Iz tog, ipak, ušuškanog okvira, ove godine smo iskoračili u javni prostor, što je od prvog trenutka i bila ideja. Znali smo da želimo promišljeniji program te da želimo pored likovnih intervencija uključiti i druge umjetničke discipline, kao i da želimo da potaknuti na vizualni dijalog dovodeći umjetnike/ce koji nisu lokalni. Tako smo ove godine okupili više od 40 imena koji su dali svoj doprinos festivalu kroz primijenjenu književnost, prostorne instalacije, fotografiju, dizajn, glazbu, umjetničko-edukativne radionice... A kad smo već kod dijaloga - ono što nam je bilo posebno važno jest oformiti program tribina i time stvoriti osnovu za izgradnju "Rekonstrukcije" kao platforme koja postoji tijekom cijele godine. Time smo željeli pokrenuti seriju budućih diskusija koje će problematizirati teme od značaja za ulične umjetničke intervencije i korištenje tj. djelovanje u javnom prostoru uopće. Najvažnije je da smo lokalnu zajednicu uspjeli uključiti u nastajanje i realizaciju festivala.

Uputili smo javni poziv sugrađanima te ih pozvali  da prijave svoje zgrade za oslikavanje. Zatim smo im predstavili autore koji bi radili murale, diskutirali s njima o skicama... Na kraju, ti isti ljudi su doslovno postali dio našeg festivalskog tima. Ne samo što su umjetnicima donosili kavu i sok, već su pomagali i u samoj produkciji radova. To je za mene možda najdirljivije iskustvo s ovogodišnjeg festivala jer govori o tome koliko se ljudi zapravo razumiju, poštuju i žele umjetnost kao dio svog svakodnevnog života, samo su institucije suviše nekompetentne, konzervativne, hermetične, a samim time i nezainteresirane da tako nešto i ponude.

Jana: Ove smo godine uspjeli postići ono što smo od početka priželjkivali - da čitav jedan kvart uključimo u program festivala, jer nam se činilo potrebnim  da se u donošenje odluka o lociranju velikih umjetničkih intervencija u "susjedni" prostor uključe ljudi koji taj prostor svakodnevno koriste. Naš cilj je, zapravo, bio utopistički eksperiment: učiniti da umjetnost na par dana postane centralna tema i aktivnost cijelog jednog susjedstva jer vjerujemo da tome umjetnost u javnom prostoru treba služiti - da okupi ljude i fokusira njihovu pažnju na koncept zajednice i zajedničkog.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 2)

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 3)

Što smo sve vidjeli ove godine - radionice, oslikavanje, predavanja, glazba - sve pod sloganom Ajmo napolje!

Tamara: Svi spomenuti sadržaji imali su ulicu kao zajednički nazivnik, a slogan "Ajmo napolje" nam je bio važan kao apel i podsjetnik za sve naše sugrađane da je javni prostor njihov i da ga trebaju koristiti za umjetnost, edukaciju i razgovor, ali prije svega za igru, kao pojam koji sve prethodno objedinjuje.

Jana: Intervencije oslikavanja donijele su 7 novih murala na lokacije na Dorćolu. Ove godine se navršilo 20 godina od prvog graffiti jama u Beogradu, pa je veliki dio festivalskog programa bio fokusiran na tu obljetnicu. U okviru "United Colours of Belgrade" programa, na lokaciji originalnog jama nastalo je 15 radova na zidu dugačkom skoro 50 metara. Sâm festival otvoren je dokumentarnom izložbom posvećenom tom događaju i tribinom čiji su sudionici bili akteri tog legendarnog, prvog, zajedničkog legalnog crtanja. Druga tribina bila je posvećena emancipaciji potencijala umjetnosti u javnom prostoru, a dvije edukativne radionice fokusirale su se na ljude različitih starosnih dobi i ponudile su suvremen i zanimljiv model neformalnog likovnog obrazovanja. Vrlo smo ponosni na suradnju s karlovačkom F12 platformom čiji smo autorski projekt "Udomi umjetnost" realizirali u okviru festivala, uz sudjelovanje umjetnika iz Srbije i Hrvatske. Izložbeni program u fokusu je imao fotografe i fotografkinje koji se gradom i ulicom bave na specifičan način (Ognjen Ranković, Marija Konjikušić, Bojan Lacman), a osim izložbi u klasičnom smislu prikazali smo prostornu instalaciju Nikole Radosavljevića kojom su, kroz njegov specifičan likovni jezik, u prostor "iznijeti" tekstovi Marka Tomaša, Bekima Sejranovića, Maje Solar i Ivana Ergića.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 4)

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 5)

O kakvoj vrsti lokacija se radi? Je li bilo teško ishoditi dozvole?

Tamara: Do lokacija za realizaciju murala, koji se nalaze na više mjesta na Dorćolu, u centralnoj gradskoj općini Stari grad, došli smo spomenutim javnim pozivom ili prikupljanjem suglasnosti vlasnika objekta. Što se ostalih dozvola tiče, mnoge institucije nemaju dovoljno iskustva s ovakvim projektima, pa često ne znaju da li da nas tretiraju kao građevinske radnike ili organizatore sajma. Ali, šalu na stranu - imali smo sreće da smo ipak naišli na pojedince u okviru samih institucija koji su iako nedovoljno kompetentni i ažurni ipak pomogli da prevladamo brojne izazove na zamršenom birokratskom putu. Važna točka festivala bilo je dvorište osnovne škole "Kralj Petar I", gdje je nastalo 15 murala i grafiti radova, a mogućnost da na tom mjestu, gdje je prije 20 godina organizirana prva legalna kolektivna akcija crtanja grafita, obilježimo taj događaj novim oslikavanjem, dobili smo ljubaznošću ravnatelja škole koji je od prvog susreta bio pun podrške za naš projekt.

Tko vas je od stranih umjetnika posjetio?

Jana: Zahvaljujući financijskoj podršci "Acción Cultural Española - AC/E", a kao dio njihovog programa za internacionalizaciju španjolske kulture (PICE) - podrška za mobilnost, na festivalu je sudjelovalo dvoje međunarodno vrlo poznatih španjolskih umjetnika. Julieta XLF, koja je prepoznatljiva po feminističkoj perspektivi u svojim radovima i stavljanju naglaska na zaštitu životne sredine, i Sebas Velasco, maestro realističnog pristupa umjetnosti murala. U okviru suradnje sa Street Art Residence platformom iz Pančeva, ugostili smo dvoje divnih ljudi i umjetnika - Sanju Stojković (Tifani Rubi ) iz Hrvatske i Skirla iz Austrije. Zapravo, meni je uvijek nekako neprirodno autore sa jugoslovneskih prostora smatrati "strancima". Ali, ako to već činim - i Riječanin Mosk, je napravio sjajan rad u dvorištu škole.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 6)

Kakav je prijem kod publike, posjetitelja, sudionika?

Jana: Utopijska ideja kojoj težimo jest pretvaranje publike u sudionike. To, naravno, nije sasvim izvedivo, ali ono na što smo ponosni jest da je veliki broj ljudi koji inicijalno nisu bili zainteresirani za ovu vrstu akcije  tijekom festivala na neki način sudjelovao u njemu. Kada neko tko je zaustavio na ulici mene kao organizatora isključivo da bih mu objasnila zbog čega je parking blokiran, idućeg dana samoinicijativno postane osoba koja obilazi umjetnike u svom susjedstvu i donosi im voće i vodu, to znači da ta osoba u odnosu na Festival više nije pasivni promatrač - postaje sudionik na način na koji zna i može da doprinijeti Festivalu. Mislim da je to možda najdragocjeniji rezultat Festivala: buđenje svijesti da intervencije koje su nastale ne pripadaju ni organizatorima ni umjetnicima nego svakome tko živi u tom kraju. Tim festivala čine s jedne strane ljudi koji imaju ogromno organizatorsko iskustvo, ali i ljudi s velikim i različitim iskustvima sudjelovanja. Trudili smo se da sva svoja iskustva iskoristimo i predvidimo potrebe umjetnika da bismo stvorili atmosferu u kojoj je stvaranje prije svega ugodno i prijateljsko.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 7)

Koliko je Beogradu potreban takav tip festivala?

Tamara: "Rekonstrukcija" je nastala iz unutrašnje potrebe da se nešto radi na ulicama, a ta unutrašnja potreba je, logično, isprovocirana društvenim okolnostima i spomenutom potrebom da se prevlada hermetičnost i javnih, ali i takozvanih nezavisnih kulturnih institucija. Nemamo ni iluzije, niti tendencije, da cijeli taj prostor mi popunimo. Jednostavno imamo potrebu da radimo nešto, umjesto da sjedimo i pričamo, kao većina ljudi iz naše generacije, da ništa nema smisla. Važno je podsjetiti građane i građanke da javni prostor pripada svima nama i da je naše pravo da ga koristimo. Ako poslije svake akcije potaknemo bar petero ljudi da razmišljaju u nekom novom pravcu, učinili smo pravu stvar. Ne vjerujem u velike promjene, već samo u zajedničko djelovanje pojedinačnih inicijativa.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 8)

Jana: Iz naše pozicije - neophodan je. Ne zato što u Beogradu ne postoji produkcija murala ili street art intervencija, naprotiv, ona je vrlo bogata. Čini mi se da je jasan kustoski koncept nešto što se često zanemaruje kada je riječ o intervencijama u javnom prostoru, ali više od toga, čini mi se da je užasno važno težište koje se manje-više uvijek nalazi isključivo na estetskom aspektu murala prebaciti na ono što je njegova suština i što je jedina stvar koja ga može učiniti relevantnim, a to je kontekst. Društveni i prostorni kontekst, odnosno ljudi i grad su faktori koji određuju hoće li radovi po završetku festivala biti tretirani kao nasilno umetnuto strano tijelo ili opće dobro do koga je svima stalo.

Tržište u Hrvatskoj se itekako razvilo u posljednjih nekoliko godina po pitanju ulične umjetnosti. Kako je u Beogradu?

Jana: U Beogradu i Srbiji uopće je teško govoriti o tržištu jer ono u suštini nije razvijeno ni kada je riječ o tradicionalnijim umjetničkim formama od ulične umjetnosti. Street art bez ikakve sumnje doživljava ekspanziju pa se pojavljuje i privid tržišta. Ta pojava razvija se mnogo više u pravcu "primijenjene" komercijalizacije i potrebe da se njegova popularnost eksploatira na načine koji su prilično površni nego u pravcu postojanja ulaganja u same autore u okviru projekata koji street art drže u njegovom prirodnom okruženju - na ulici.

U Beogradu se nedavno održao fantastičan festival ulične umjetnosti, a mi smo razgovarali s organizatoricama (фото 9)

Kako ćete isplanirati program za iduću godinu? Širenje, lista umjetnika, nove ideje...?

Jana: Ono na čemu već dugo radimo jest izgradnja neke vrste platformskog programa, koji se iz raznih uglova (teorijskih, praktičnih i edukativnih) bavi umjetnošću na ulici tijekom čitave godine. Plan je da podjednako inzistiramo na domaćim i gostujućim sudionicima, da podržimo i ohrabrimo neke vrlo kvalitetne mlade autore jer vrlo dobro znamo koliko je podrška "tamo gdje si domaći" dragocjena i motivirajuća.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar