Search

Čudnovati slučaj Jareda Letoa

Tekst: BURO.


Kažu da se trendovi u pop kulturi ponavljaju svakih dvadeset godina. Kažu da je to prirodan ciklus koji prati smjene generacija. Kažu da je to razlog zašto se naši roditelji ponekad sa sjetom osmjehuju našim odjevnim kombinacijama. Industrija zabave taj fenomen obilato koristi, pa se prastari omiljeni sadržaj vrlo lijepo i lako reciklira u vidu sasvim novih majica s izlizanim fotkama odavno pokojnih, ali nikada prežaljenih bendova i camp remakeova voljenih serija iz djetinjstva.

Ipak, ipak su to reinkarnacije. Ti motivi jesu stari, ali im je ruho novo. Gotovo sve se promijenilo u posljednjih dvadeset godina. Sve, osim prokletog Jared Letoa.

Čudnovati slučaj Jareda Letoa (фото 1)

Jared Leto, misteriozno lijep, nesporno talentiran, često vrlo, vrlo iritantan - stoji nepromijenjen. Gordo se uzdiže poput neokrnjenog spomenika nad grobljem naših dječjih nada, želja i snova, vječna referenca uz pomoć koje vidimo koliko mi starimo, a on ne.

Godina je 1994. ili možda čak i '95., nekolicina prijatelja i ja pobožno pratimo čudnu malu seriju "I to mi je neki život". Odgajani na "Dinastiji", "Beverly Hillsu", ali i "Boljem životu", ovo nam se učinilo kao nešto čudesno. Praaavi tinejdžeri, ali lijepi i zanimljivi, ali i s "praaavim problemima". Onakvi, kakvi bismo mi, tada tek desetogodišnjaci, voljeli biti jednog dana. Angela Chase, prvo je nesretno, pa sretno zaljubljena u nestvarnog Apolona u kariranoj flanel košulji, momka po imenu Jordan Catalano. Zamišljen, odsutan, ima kul bend, (kao) nesvjestan svog izgleda, u sukobu sa svijetom oko sebe, ma... Svi klišeji su bili tu. Međutim, kad si mali, to nisu klišeji nego kanoni. Nije bilo važno što je Angela u nekom trenutku svog odrastanja prerasla, ispostavlja se, smotanog, pa čak i priglupog Jordana. Mi nismo... Dobro, ajde - ja nisam. Serija je otkazana nakon samo jedne sezone i stala je, naravno, onda kad je bilo najzanimljivije.

Čudnovati slučaj Jareda Letoa (фото 2)

Desetljeće kasnije, prijatelji i ja se borimo s izazovima početaka odraslog života, a Leto nonšalantno, sve onako usput glumeći po filmovima, ima i svoj rock bend. "30 Seconds To Mars" izgleda kao pobunjenički, beskompromisni sastav, a zapravo je grupica zgodnih ljudi s mračnom šminkom koji djeluju zamišljeno i depresivno u nacifranim i skupim emo spotovima. Pjesme su okej, ništa naročito, ali ulaze u uši. Mene je sve to u nekom momentu pomalo i razbjesnilo. Ja se tu nešto školujem, tražim poslove, smišljam način da platim Infostan u svom malom samostalnom životu, primjećujem prvu boru između obrva i suhu kožu oko očiju, a Jared Leto, mlađi nego ikad u svojoj (biološkoj) trideset petoj godini života ima bend kakav sam ja oduvijek željela. Uh, kako sam ga mrzila tad.

Iz te silne zavisti što njemu život napreduje, a meni samo odmiče, oformila sam i ja bend. Mali, ženski bend koji priređuje male i skromne svirke. Nakon jedne od njih, sada već daleke 2010. godine, prišla mi je jedna tinejdžerka da proćaskamo i ubrzo sam saznala kako joj je omiljeni bend "30 Seconds To Mars" i kako najviše na svijetu voli pjevača, tog predivnog, prelijepog čovjeka i... Jesam li ja znala da je on i glumac? Ma, kako ne, pa što ti je, on je bio popularan još prije petnaest godina kada sam ja... Tu vidim kako se djevojčici pogled gasi. Prije petnaest godina? Jesam li ja normalna? Ona je tada bila beba. Nemoguće je da je njena najveća ljubav bila odrasla i popularna dok je ona još bila beba. Ništa nije postojalo kad je ona bila beba. Ja sam ili pogriješila ili lažem, odakle meni tako odrasloj pravo da prisvajam njenog celebrity crusha?

Čudnovati slučaj Jareda Letoa (фото 3)

Godine prolaze, Leto pažljivo bira i uloge i što će svirati, ja ne pazim uopće koje poslove radim jer sam uglavnom sretna kad ih ima. Dolazi 2014. i on osvaja Oscara za maestralno odigranu ulogu transvestita oboljelog od AIDS-a u filmu "Dallas Buyers Club". Ja, u nekoj somnambulnoj pauzi između pisanja, u tri ili četiri ujutru, gledam kako ovo mitsko biće izlazi na scenu da primi zlatnu statuetu. U filmu je, naravno, neprepoznatljiv, ali i na dodjeli djeluje nekako preporođeno. Nije više buntovni roker, sada je prosvijetljeni, prelijepi mladi Isus, onakav kakvim su ga prikazivali talijanski renesansni majstori, ili pak neki antički bog, tako androgine pojave najprije - Dionis. On svjetluca, dječje svijetle oči svjetlucaju, glatka preplanula koža svjetluca, duga, valovita, ombre kosa koju bi svaka žena skupo platila u salonu svjetluca. Ne samo da je prestao stariti, on se uzdigao među božanstva. I poput božanstva, on smireno i graciozno posvećuje nagradu svojoj majci, ekipi filma i svima koji su stradali zbog bolesti o kojoj je film. Ja gledam program zadivljeno još neko vrijeme, a onda stavljam vrećicu kokica u mikrovalnu, i nastavljam zuriti u monitor kompjutera, žmirkajući dok zurim u Word.

Dolazi i ljeto ove zagrobne 2021., prve godine nakon što više nismo sigurni jesmo li uopće živi ili smo u nekom čistilištu poput junaka "Losta". Izlazi trailer za film "House of Gucci" u kojem Leto tumači pokojnog Paola Guccija. Ja zurim u isječak iz scene u kojoj se vidi čuveni mali, dežmekasti tip i prepoznajem samo oči. Je li moguće? Je li ovo samo senzacionalna maska, ili je božanstvo konačno počelo stariti i propadati poput nas, običnih smrtnika? Je li i njega kao i nas pandemija satrla, natjerala ga da jede na nervnoj bazi i davi svoje brige u alkoholu i anksioliticima? Da li Leto sada KONAČNO izgleda u skladu sa svojim uzrastom? Brže bolje, malo zabrinuto, a malo i zlurado, prvi put odlazim na Jaredov Instagram profil, i shvaćam da su moje brige neosnovane. Dočekuje me svježe, rumeno lice dostojno srednjovjekovne mlade pastirice i bujna kosa nehajno nagužvana pod kapom. Nije do filtera, zaista nije - to je naprosto on. Nepromijenjen.

Čudnovati slučaj Jareda Letoa (фото 4)

Pitam se koja će djeca sada gledajući njegove postove po društvenim mrežama pomisliti da je samo njihov i da su prvi koji mu se dive? Pitam se koliko mu je reinkarnacija još ostalo? Pitam se hoće li se i moja kćerka jednog dana zaljubljivati u momke u kariranim flanelskim košuljama? Pitam se hoću li i kada budem baka jednog dana gledati tako nekakav hologram starog, a jednako mladog Jareda Letoa i biti u dilemi je li se život koji sam proživjela zaista dogodio ili je sve samo san?

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više