Traži

Upoznajte mladu Hrvaticu koja gradi karijeru na bečkoj art sceni

Upoznajte mladu Hrvaticu koja gradi karijeru na bečkoj art sceni

Intervju: Ema Kaiser-Brandstätter

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: John Pavlish

Emu sam upoznala u nekoj suludoj priči u Milanu gdje smo živjele kao cimerice nekoliko mjeseci

 

U to vrijeme dala je otkaz u Cartieru i poput većine nas izgubljenih duša u 20-ima, tražila životni smjer koji bi ispunio njena očekivanja i zadovoljio poslovne apetite. A njeni apetiti su oduvijek bili veliki. Ema ništa ne radi na pola, želi biti najbolja u onome čega se prihvati i spremna je "rovati" do zadnjeg daha da to ostvari. Ovo kažem na dobar način jer upornost je vrlina, pogotovo u "bijelom svijetu" gdje je konkurencija nemilosrdna i na svaku pametnu, talentiranu, mladu i lijepu ženu dolazi još njih 10 koje im dišu za vratom.

Nakon Milana svaka je otišla u svom smjeru, ali smo se ponovno sastale u St. Moritzu na prvom izdanju umjetničkog festivala St. Moritz Art Masters. Ja sam dobila zadatak da radim na izložbi Davida LaChapellea "Jesus Is My Homeboy", Grgo Zečić je radio na bogatoj arhivi modne fotografije, a Ema je bila u funkciji voditelja PR odjela. U to je vrijeme shvatila da se ozbiljno želi posvetiti karijeri u umjetničkom svijetu te se kao pravi horoskopski jarac bacila na posao. Prošli tjedan je sudjelovala u organizaciji jedne od najvećih skupnih izložbi u ovom dijelu Europe, Parallel Vienna na kojoj su, između ostalih prikazani radovi hrvatskog fotografa Žarka Vijatovića. Jedno vrijeme je radila kao PR za Francescu Von Habsburg te sudjelovala u organizaciji izložbe velikog Olafura Eliassona. Iako već godinama živi u Beču srce je vuče svemu što je hrvatsko te ima želju što više promovirati naše umjetnike na bečkoj sceni.

Za mladu osobu (34 op.a.) imaš poprilično impresivan CV. Što si sve radila prije nego si se odlučila za umjetnost?

Sa 16 godina sam se odselila u Beč i završila akademiju Theresianum. Nakon toga roditelji su zahtijevali od mene da upišem diplomatsku akademiju, no ja se u tome nisam nikako vidjela. Tata je mislio da ću popustiti ako mi ukinu mjesečnu rentu, ali nisam se dala. Upisala sam se na University of Vienna, smjer publicistike i komunikacija, i dobila stipendiju od grada Beča. Upravo sam predala svoju disertaciju na temu modernog novinarstva i čekam termin za obranu iste. Od svoje 18. godine plaćam sama svoje račune i drago mi je da se nisam dala nagovoriti na drugi fakultet. Da je bilo lako, nije, ali zahvaljujući svojoj tvrdoglavosti danas sam tu gdje jesam.

Ema Kaiser

Tko ti je dao prvu priliku u umjetničkom svijetu?

Prvi put sam se susrela 2001. s Vanessom Beecroft, koja me je angažirala za jedan od njezinih performansa u sklopu otvorenja Kunsthalle u bečkom Museumsquartieru. To je bio "okidač" za moju strast za suvremenom umjetnošću. Prvi stalni posao mi je bio za luksuznu marku Cartier kao PR za Austriju i istočnu Europu. To mi je bilo prilično dosadno, iako sam imala priliku raditi na izložbi Tijara u Mimari i na organizaciji Polo Turnira na Brijunima. Jedini ispunjujući aspekt tog posla bio je moj angažman za Foundation Cartier Pour l´art Contemporain, na izložbi Rona Muecka. U to doba upoznala sam Reinera Opokua, koji je tražio sponzore za St. Moritz Art Masters, festival suvremene umjetnosti koji se trebao održati prvi put u St. Moritzu. Angažirao me kao PR stručnjaka na projektu i kroz taj angažman sam ostvarila kontakte s utjecajnim ljudima, kolekcionarima i umjetnicima s kojima i danas surađujem. Neki od njih su David LaChapelle, Benedikt Taschen, John Armleder...

Možeš li usporediti umjetničku scenu u Austriji s ovom Hrvatskom? Znam da u Austriji država bezrezervno stoji iza mnogobrojnih umjetničkih projekata. Što misliš da nama nedostaje na sceni?

U Austriji trenutno nastaje liga iznimnih mladih umjetnika. Kerstin von Gabain, Martin Grandits, Parastu, samo su neka od imena za koja ćete tek čuti. Razlika je u tome što Austrija ne samo da financira raznovrsne projekte u kulturnom sektoru, već od samog starta odgaja mlade umjetnike. Ovdje su dva izvanredna fakulteta (Academy of fine Arts i Academy of Applied Arts) na kojima predaju najbolji svjetski profesori kao Daniel Richter, Franz Graf, Brigitte Kowanz ili Eva Schlegel, studij je cjenovno prihvatljiv, studentima su na raspolaganju brojne povlastice. Velika je ponuda stipendija, tako da se mladi umjetnici mogu koncentrirati samo na svoju umjetnost. U Beču nemamo toliko fontana kao vi u Zagrebu, ali imamo velik broj uspješnih studenata umjetnosti koji nakon završenog fakulteta dobivaju ponude od internacionalnih galerija. Osim toga, u Austriji postoje izvanredne institucije koje imaju težište na suvremenu umjetnost.

Ema Kaiser

Što bi bila kruna tvoje karijere? Čemu se nadaš?

Imam osjećaj da je to bolest nas Hrvata, da se moramo vratiti u domovinu. Tako da je i to moja tiha patnja.


Kakav je položaj žena u suvremenoj umjetnosti danas? Marina Abramović je nedavno izjavila da nije željela imati djecu jer bi je to usporilo u radu...

Tu izjavu odmah potpisujem.

 

Možeš li nam navesti tri mlada umjetnika kojima predviđaš veliki uspjeh?

Imala sam sreću upoznati već prije 8 godina mladog umjetnika Christiana Eisenbergera. Tada sam znala prolaziti pored njegovog ateljea i otkupiti njegove radove za 50-100 eura. Danas njegove slike vrijede 20.000 eura. Isto tako vjerujem u Milana Mladenovića, Tina Trohara i Radu Petrasevica.

Ema Kaiser

Jedno vrijeme si radila i za Francescu Von Habsburg. Kakvo je bilo iskustvo? Što si naučila iz toga?

Da, bila sam glasnogovornica za njezinu zakladu TBA21 i njen osobni PR. Ona doslovno obožava Hrvatsku tako da sam tu imala "kredita kod nje" kako se kaže. Francesca me upoznala s iznimno važnim ljudima sa svjetske scene poput Olafura Eliassona koji je ove godine izlagao u Beču. Imala sam priliku posjetiti ga u studiju te koncipirati izložbu i komunikacijsku strategiju od početka. Ponosna sam što taj projekt stoji u mom CV-u.

 

Što nam možeš reći o netom završenoj izložbi u Parallelu?
Radi se o najvećoj izložbi suvremene fotografije na kojoj je sudjelovalo preko 10 zemalja, uključujući i Hrvatsku. U suradnji s Lejlom Topić iz MSU-a bečkoj publici smo predstavili izložbu Žarka Vijatovića "On The Edge" i mogu kazati da su reakcije bile izvrsne.

 

Koliko pratiš hrvatsku art scenu? Postoje li neka imena za koja misliš da će postati važna u budućnosti?

Suvremena umjetnost od početka uvijek reagira lokalno tako da se usuđujem samo raditi prognozu za umjetnike koje poznajem s austrijske scene, a imaju naše korijene. Ono što znam jest da je hrvatskim umjetnicima i fotografima teško živjeti od njihove umjetnosti i mnogi moraju raditi  komercijalne poslove.

 

Photo: John Pavlish

Odjeća: COS F/W 2016.

Save

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor