Search

Upoznajte Varaždin: Tri sjajne djevojke otkrivaju što se događa na sve živahnijoj kulturnoj sceni

Upoznajte Varaždin: Tri sjajne djevojke otkrivaju što se događa na sve živahnijoj kulturnoj sceni

Tekst: Tina Lončar


O Varaždinu znam tek ponešto, znam da je Varaždin pitomi gradić uz obalu Drave i da sam na njegovim ulicama, u vrijeme Špancirfesta, provela nekoliko, i ne baš pitomih noći. Znam i da je Varaždin dom tekstilne industrije zahvaljujući dugoj tradiciji Varteksa, da je bio glavni grad Hrvatske do 1776. godine kada je veći dio grada uništen u velikom požaru, i da Varaždinci pričaju neobično simpatičnim i pjevnim dijalektom za koji mnogi kažu da "se ne može naučiti". Nekoliko slučajnih susreta i šetnji upoznalo me s pitoresknim varaždinskim parkovima, neodoljivom starom jezgrom u baroknom stilu, bogatom poviješću i osunčanim kafićima na Korzu gdje sam svojevremeno susrela tipa koji već sedam godina putuje svijetom na svom biciklu. No, kako bih ipak stekla širu sliku o Varaždinu, koji je od Zagreba udaljen tek sat vremena vožnje, razgovarala sam s tri sjajne djevojke, Anom Bacinger, Jelenom Brcković i Leom Labaš koje poznaju scenu u gradu kao svoj džep i koje Varaždin, svojim djelovanjem, čine boljim mjestom za život.

Upoznajte Varaždin: Tri sjajne djevojke otkrivaju što se događa na sve živahnijoj kulturnoj sceni (фото 1)

ANA BACINGER

Ana Bacinger je modna novinarka, urednica, blogerica i povremena stilistica. Već 13 godina radi kao suradnik brojnih magazina, portala, kao producent snimanja dizajnerima, stvara sadržaj brojnim brendovima, a paralelno vodi svoj blog Little Fashion Paradise. Prije nekoliko mjeseci pokrenula je i svoj brend LFP collection baziran na slow fashion pokretu, organskim materijalima i biorazgradivim bojama na bazi vode, a koji ovih dana lansira svoju prvu pravu mini kolekciju. Svoj nedavno pokrenuti brend kao i blog koji, bez pauze, uređuje punih 10 godina, smatra svojim najvećim uspjehom, a posebno je ponosna i na projekt Kreativnica koji je, zajedno s Majom Pataftom, pokrenula prije 6 godina i koji je u kratkom roku postao jedno od omiljenih mjesta u vrijeme Špancirfesta i na zimskom Adventu u Varaždinu.

S obzirom na to da je Varaždin vrlo blizu Zagrebu, čini mi se da mu podosta gravitira, kao uostalom i većina gradova u okruženju. No, što Varaždin čini lijepim mjestom za život?

Varaždin je divan grad za život jer ima apsolutno sve što ti treba. Dovoljno je velik da u njemu ima kvalitetnog sadržaja, a opet je dovoljno mali da nema velikih gužvi, prevelikog stresa i onog užurbanog ritma kojeg ima u Zagrebu. Živjela sam u Zagrebu do svoje tridesete i zapravo sam uvijek mislila da ću u njemu i ostati. No, odluka da preselim u Varaždin je bila najbolja koju sam napravila. Živim u kući s velikim dvorištem, 10 minuta pješke od Korza i sat vremena vožnje od Zagreba. Obožavam što je dovoljno mali da mogu apsolutno sve obaviti biciklom i pješke, obožavam ležernost i neku neobjašnjivu neopterećenost koja njime vlada. Mislim da ne moram naglašavati da je grad prekrasan, pun povijesti i da je jednostavno gušt šetati njime. Nema puno gradova s ovako bogatom povijesti, s divnom starom jezgrom zbog koje imaš osjećaj da živiš u nekom finom europskom gradu. Varaždin ima tu neku srednjoeuropsku vibru uređenosti koja te jednostavno obori s nogu.

Kakva je danas varaždinska kulturna scena? Što se događa u gradu?

Pandemija je kao i u svim ostalim gradovima pomrsila planove svima koji rade na kulturnoj sceni, ali ekipa se unatoč njoj trudi raditi genijalne programe. Varaždinu je dugo nedostajalo adekvatno mjesto za mlade, a sad ih imamo dva i oba rade zanimljive programe i trude se svojim sadržajem animirati sve zainteresirane. Pečetri (P4) je centar za mlade i nezavisnu kulturu kojim upravlja Grad Varaždin zajedno s udrugom mladih Varaždinski underground klub. Mislim da su napravili čudo za scenu u jako kratkom roku i evo unatoč pandemiji na tjednoj bazi rade izložbe, radionice i imaju zbilja sjajan program! Uz njih je popularna i Kulturana u kojoj su se na tjednoj bazi trebali održavati odlični koncerti, no zbog pandemije je trenutno to na pauzi. Treba spomenuti i MOP Festival multimedije, oblikovanja i primjene koji se održava svake godine i zbog kojeg grad te dane podsjeća na neku europsku metropolu.

Tu je naravno i Špancifrest koji ima bogatu tradiciju i koji se već godinama nalazi na listi najboljih uličnih festivala u Europi. Jako sam ponosna što sam bila dio Špancirfest priče i što sam zajedno s Majom Pataftom osmislila Kreativnicu koja je postala jedno od omiljenih mjesta u Varaždinu u vrijeme festivala. Sjajno smo povezale umjetnost, dizajn i kulturu s uličnim festivalom i Varaždinu ponudile na deset dana mjesto koje je svima ostalo u prekrasnom sjećanju. Od festivala tu su još zanimljivi i pomalo provokativni Dani performansa koje organizira Ivan Mesek te Kliker - festival plesa, pokreta i igre u organizaciji VRUM umjetničke organizacije! Caffe bar Elephant i program Fankotoner su nešto čemu se veselim svaki mjesec (kad nema pandemije), a volim jako i Scenu & Bar Rogoz jer me vraća u dane moje mladosti. Često imaju odlične koncerte i kazališne predstave. Za kraj moram još spomenuti i naše Kino Gaj - kultno varaždinsko kino koje je član Kino mreže i koje ima sjajne nezavisne filmove u svom programu.

Na koje bi varaždinske kreativce skrenula pažnju?

Varaždin vrvi kreativcima i baš je jako teško istaknuti neke od njih. Okružena sam ljudima koji rade nešto kreativno i koji svojom kreativom sudjeluju u raznim događanjima u gradu. Zanimljiva je jako činjenica što u Varaždinu ima hrpa sjajnih glazbenika koji rade ili neke cool samostalne projekte ili su dio nekog poznatog benda. No, ako moram istaknuti nekog poimence svakako bi istaknula Frana Mubrina, kreativnog direktora agencije 404 i jednog od osnivača MOP Festivala multimedije, oblikovanja i primjene. Mislim da radi odličan posao s MOP-om i jedva čekam novo izdanje. Svakako bi spomenula i umjetnike Domagoja Roginu i njegovu djevojku Vidu Meić, Maju Vrban, Lilu Herceg, Ivu Šarić, prijateljicu Idu Ister čije genijalne akvarele obožavam, Maju Pataftu koja je već godinama zadužena za razna uređenja i instalacije koje krase grad u vrijeme nekih festivala… Posljednji hit koji se dogodio u Varaždinu je Jurek - trinaestogodišnja mlada nada varaždinske hip-hop scene!

Što varaždinskoj sceni najviše nedostaje? Na čemu bi, po tvom mišljenju, najviše trebalo poraditi?

Vremena se mijenjaju i mislim da danas ekipa brije drugačije, no meni jako nedostaju dobri klubovi s bogatim glazbenim sadržajem koji nije mainstream. Ali nekako mislim da toga nedostaje u svim gradovima u Hrvatskoj jer vlada neko novo vrijeme i na scenu su došli neki novi klinci koji slušaju drugačiju glazbu i jednostavno žive drugačiji život. Sad imamo P4 i Kulturanu pa se veselim vidjeti kakav će glazbeni program nuditi kad se pandemija stiša…

Upoznajte Varaždin: Tri sjajne djevojke otkrivaju što se događa na sve živahnijoj kulturnoj sceni (фото 2)

JELENA BRCKOVIĆ

U djetinjstvu je željela biti ratna fotoreporterka, zbog čega je upisala studij novinarstva, no život je Jelenu Brcković ipak odveo u nekom drugom smjeru. Nakon što se nekoliko godina po završetku studija bavila novinarstvom, vratila se u Varaždin i zaposlila kao komunikacijska stručnjakinja na kandidaturi Varaždina za Europsku prijestolnicu mladih koju je vodila mlada ekipa kreativaca i entuzijasta iz Udruge mladih V.U.K. U veljači 2020. godine s radom je počeo P4, centar za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu, gdje trenutno radi kao programska voditeljica. "U P4, između ostalog, organiziram, koordiniram i osmišljavam programe za mlade, zadužena sam za PR i social, event management većih događanja, pomažem kolegama u pisanju projekata, copywriterica sam i sve što treba. P4 je moja velika ljubav, strast, hobi, volim raditi s mladim ljudima, kreativcima, glazbenicima, a organiziram(o) i velike side projekte kao što je festival KVART", kaže te dodaje kako ju je rad na velikim projektima naučio da voli odgovornost, adrenalin i stres u event managementu.

S obzirom na to da je Varaždin vrlo blizu Zagrebu, čini mi se da mu podosta gravitira, kao uostalom i većina gradova u okruženju. No, što Varaždin čini lijepim mjestom za život?

Za Varaždin je blizina Zagreba i pozitivna i negativna stvar. Kao i u svim manjim gradovima u Hrvatskoj, događa nam se odljev mozgova. Puno mladih odlazi studirati u Zagreb i velika većina tamo ostaje živjeti. Tu kod nas se isplaćuju najniže plaće u cijeloj Hrvatskoj, uvjeti rada nisu najbolji i izbor kvalitetnih i dobro plaćenih poslova je malen pa nije čudno što ljudi odlaze raditi i stvarati u Zagreb, pa čak i u obližnju Sloveniju. Isto tako, mladi dugo žive s roditeljima jer nemaju mogućnosti sami iznajmiti, a kamoli kupiti stan. Ne postoji poticaj ili nekakvo stambeno rješenje za njih (tu ne govorim o mladim obiteljima!). I na kraju, kvalitetni sadržaji, koncerti, izložbe pa i trgovine su u Zagrebu, a glavni grad nam je na samo sat vremena vožnje. Meni i svim mojim prijateljima je bio šok vratiti se u Varaždin iz Zagreba, Rijeke, Ljubljane i drugih većih gradova baš zbog svega navedenoga. I zato smo se sami morali organizirati i pokrenuti sebe i druge. To je početak onog pozitivnog dijela života u Varaždinu. Grad je mali i svi znamo sve pa je lako pokrenuti posao, aktivnosti ili projekt – nije prevelika konkurencija, lakše dolaziš do donositelja odluka, potencijalnih donatora pa i krajnjih korisnika – publike. Isto tako, Varaždin je tipičan „kućice u cvijeću“ grad: uredan je, miran i nema stresa tipičnog za velike gradove, a opet nije izoliran i uglavnom je dobro prometno povezan. Sve ti je na 10 minuta (pješice ili biciklom)! Ja najviše kod Varaždina volim što je divljina rijeke Drave blizu (na 10 minuta od stana), šušur subotama ujutro na varaždinskom placu (baš sam postala boomericom), a najviše volim vidjeti ljude – vani, na trgovima i ulicama. Dajte mi srednjoškolce na skate parku, studente koji čilaju kod menze, šetače pasa u pričama oko Staroga grada, pune terase! Volim kad grad živi.

Kakva je danas varaždinska kulturna scena? Što se događa u gradu?

Možda je to moj subjektivan dojam i već sam to spomenula, ali mislim da se varaždinska kulturna scena počela buditi (zanemarimo koronu). I to ne mislim na institucije u kulturi, već na nezavisnu scenu. Otkako smo počeli stvarati P4 – centar za mlade i nezavisnu kulturu, neki od ciljeva su nam bili okupiti, aktivirati i pomoći (logistički, organizacijski, programski) mladim umjetnicima i umjetnicama, povećati im vidljivost, potaknuti razvoj (nezavisne) scene ili izazvati druge da pokrenu nešto svoje. Inače, u P4 već su i prije djelovali ljudi sa zaista kvalitetnim i svjetskim idejama. Udruga nuArs i nuSynergetic Orchestra koji su usmjereni na glazbenu produkciju radili su na mapiranju napuštenih prostora u gradu i u njima radili koncerte (vrhunski glazbeno-vizualni doživljaj), a odradili su i prvi silent koncert u Hrvatskoj, Gllugl teatar je jedino nezavisno kazalište u Varaždinu i gledalište im je uvijek puno, a organiziraju i jazz festival, zatim tu je i udruga Katapult koja je preuzela organizaciju Kalibra – festivala književnosti i kulture pa nam u P4 dolaze imena poput Ivane Bodrožić, Miljenka Jergovića, Ivice Prtenjače, Marka Gregura i dr., dečki iz Udruge Trash neumorni su pa će i ove godine organizirati jedinstveni Trash film festival, a MOP-ovci uvijek dovode novitete iz područja multimedije.

Udruga mladih V.U.K. ove godine kroz programe u P4 dovodi predstave nezavisnih hrvatskih kazališta, razvija plesnu scenu organiziranjem radionica suvremenog plesa, hip-hopa i breakdancea, kroz ljetni program Hladoveena nastavlja podržavati mlade lokalne glazbenike i glazbenice, a kroz festival KVART širi vidike i dovodi ozbiljnija glazbena imena iz Hrvatske (da nema korone, bila bi i regija u pitanju) plus tu je chill i vizualni moment festivala (i cijelog P4 prostora) kojem uvijek dajemo posebnu pozornost i postali smo prepoznatljivi po tome u gradu. Što se tiče ostatka Varaždina, moram spomenuti otvaranje RezervArta – bivšeg industrijskog prostora koji je postao funkcionalni radnički i umjetnički prostor za umjetnike i umjetnice iz Hrvatske i svijeta, a koji vodi Nikola Vudrag. Postoji još jedan zanimljivi moment oživljavanja prostora jedne bivše tvornice u kojoj je dom našlo 10-ak varaždinskih bendova. Tamo održavaju probe, druže se, umrežavaju, savjetuju se, snimaju albume - vrhunski. Razvija se i urbana kultura kod skate parka u Varaždinu. Svakog dana tamo henga brdo klinaca i klinki zajedno s ozbiljnijim igračima i igračicama na BMX-u, skateu, rolama, romobilima i sl. Od institucija, moram pohvaliti Glazbenu školu u Varaždinu koja radi dobar posao sa svojim učenicima i učenicama. Na primjer, organizirali su velike open-air koncerte na obali rijeke Drave i u samom centru, a na kojima su nastupali učenici i učenice u kombinaciji s profesionalnim glazbenicima i glazbenicama. Veliko i vrijedno iskustvo za njih. Ma stvarno ima puno dobrih projekata kreativnih ljudi u Varaždinu, a gdje bi nam bio kraj da nam se vrate ljudi koji su otišli iz grada…

Na koje bi varaždinske kreativce skrenula pažnju?

Najponosnija sam i moram spomenuti svoje kolege Ninu Preložnjaka i Viktora Ožega, pokretače programa i aktivnosti u P4, a s nama radi i odličan dizajner Antonio Mohenski koji obara sa svojim vizualima i grafičkim rješenjima. Spomenut ću cure i dečke iz Browncatz agencije, mlada ekipa koja je pokrenula posao u Varaždinu i radi sjajan posao. Tu je i Maja Patafta, cura koja je zaslužna za većinu umjetničko-prostornih intervencija (i radionica) na festivalima i događanjima. Lovro Vujnovac je mladić kojeg u Varaždinu zovemo malim od drva. Najprije je počeo izrađivati i restaurirati gitare, a sada je već proširio djelatnost pa radi i namještaj od drva. Moram spomenuti i novomarofsku struju itekako prisutnu u Varaždinu. Vinko Šarkanji, majstor koji se bavi očuvanjem tradicionalne graditeljske baštine te izradom dekoracija i instalacija za festivale i javna događanja, zatim braća Marko i Franjo Maltar koji rade majstorije od drve, a istražuju i područje multimedije, a tu je i Dina Rain koja djeluje u poljima različitih umjetničkih praksi, scenske i video umjetnosti, filma i grafike.

Što varaždinskoj sceni najviše nedostaje? Na čemu bi, po tvom mišljenju, najviše trebalo poraditi?

Prostor, PR i hrabrost. Prvo, kad kažem da nedostaje prostora, mislim na prostor za svirke. Varaždin nema klupski, odnosno kvalitetan koncertni prostor. Bendovi ili sviraju po kafićima ili im je na raspolaganju ogromna Arena. Drugo, nabrojala sam brdo organizacija i ljudi koje, moram priznati, znam samo zato što se bavim takvim poslom. Svi zajedno moramo drastično poraditi na PR-u i bolje koristiti društvene mreže koje su najjeftiniji i veoma učinkovit alat za umrežavanje i komunikaciju sa svojom publikom. Otvoriti se svijetu. Treće, svima nam u Varaždinu nedostaje ludosti i hrabrosti zakoračiti izvan svoje zone komfora. Ne znam je li to do manjih sredina ili je to tako svugdje, ali često sam čula u Varaždinu da se nešto ne može odraditi ili organizirati. Nije istina. Uz dobro istraživanje tržišta, praćenje scene i trendova, umrežavanje, beskompromisnost u radu i uz tu ludu hrabrost, treba krenuti u projekt u koji vjeruješ i uspjet ćeš.

Upoznajte Varaždin: Tri sjajne djevojke otkrivaju što se događa na sve živahnijoj kulturnoj sceni (фото 3)

LEA LABAŠ

Lea Labaš buduća je magistrica odnosa s javnošću, članica je upravnog odbora udruge VUK (Varaždinski underground klub) te volonterka u centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu. Nedavno je izdala slikovnicu "Pjegica Zvjezdica" koju je napisala i ilustrirala. Ovog ljeta oslikala je mural na zidu dvorišta P4, a prije nekoliko godina svojim crtežom ukrasila je i jedan zid u Rijeci gdje je završila preddiplomski studij kulturologije i volontirala u udruzi LORI. Trenutno je okupirana uvođenjem LGBTIQ aktivnosti kao dio programa centra za mlade koje organizira zajedno s Jelenom Brcković.

S obzirom na to da je Varaždin vrlo blizu Zagrebu, čini mi se da mu podosta gravitira, kao uostalom i većina gradova u okruženju. No, što Varaždin čini lijepim mjestom za život?

Iako mu možda gravitira, Varaždin je ipak puno manji i mirniji grad. To meni osobno puno više odgovara jer ne volim žurbu i gužve. U Varaždinu se život odvija mirnije, laganije, sve je nadohvat ruke i vlada obiteljska atmosfera. Imamo prekrasne barokne zgrade u centru koje grad čine romantičnim. Sad kad se lagano obogaćuje kulturna scena i stvaraju novi sadržaji za mlade, posebice ljeti, bude još ljepše.

Kakva je danas varaždinska kulturna scena? Što se događa u gradu?

Ono po čemu je Varaždin najpoznatiji je Špancirfest koji se odvija krajem ljeta. Na žalost, prošle godine su se zbog pandemije održali alternativni programi kako bi se ispoštovale sve mjere pa Špancirfesta kao takvog nije bilo. Aktualan je naš centar za mlade P4 koji okuplja ljude cijele godine, ali najviše tijekom ljeta kad su organizirani koncerti, razne radionice i drugi sadržaji. S druge strane, imamo udrugu Kulturanu koja također organizira koncerte poznatih i manje poznatih bendova. S vremena na vrijeme se mogu posjetiti razne izložbe, a moram reći da je i HNK redovito posjećen, naravno sukladno mjerama zbog situacije.

Na koje bi varaždinske kreativce skrenula pažnju?

Naš grad je pun malih i velikih kreativaca. Nikola Vudrag je varaždinski kipar čije ime je već dugo poznato i izvan lokalnih granica. Zatim Željko Tkalec, graditelj gitara (TG guitar). Fani Solomun je odlična varaždinska kantautorica kojoj se predviđa blistava karijera, a na lokalnoj glazbenoj sceni imamo i veliki broj bendova i skupina, kao što su Dodger Artfool and the Vipers, Drone hunter, Reckless wings, Gossip crew, Collective rage... Od mlađih generacija ističe se Jurek, mladi perspektivni reper koji je veoma brzo osvojio srca Varaždinaca. Zatim moram istaknuti Ružicu Segarić, samouku muralisticu koja oslikava javne površine i unutrašnje prostore raznih objekata, a nedavno sam primijetila i mladu nagrađivanu pjesnikinju Vidu Sever, s obzirom na to da izrazito volim poeziju važno je da ju spomenem. Tu je i umjetnica Monika Rusak s odličnim izložbama fotografija i mnogi drugi.

Što varaždinskoj sceni najviše nedostaje? Na čemu bi, po tvom mišljenju, najviše trebalo poraditi?

Varaždin je mali i miran obiteljski grad i na prvi pogled se čini da ne nudi puno sadržaja, ali mislim da ipak imamo jako puno kreativaca koji se žele izraziti i polako se otvaraju prostori u kojima im je to omogućeno. Trebalo bi poraditi na većoj vidljivosti samih kreativaca, i omogućiti likovnim umjetnicima više aktivnosti, mjesta okupljanja i projekata uz podršku lokalne politike. Također bih voljela otići na jazz ili blues svirku, a za to se rijetko ukaže prilika. Iako je generalno sjever okarakteriziran kao jedan od liberalnijih dijelova Hrvatske, Varaždin još nema LGBTIQ friendly kafić ili klub gdje bi se ljudi iz zajednice mogli okupljati i upoznati, pa se mladi obično upute prema Zagrebu. Trenutno je sve malo otežano s obzirom na to da smo u situaciji pandemije, ali nadam se da će ljetni mjeseci ponovno unijeti živost u Varaždin i pokrenuti nove super ideje.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više