Search

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić

Intervju s producenticom filma "Zvizdan"

Tina Kovačiček


"S Dadom je zapravo jednostavno – premisa našeg odnosa je iskrenost i uzajamno poštovanje, koje je zaista neupitno. Imamo vrlo slične svjetonazore, vrlo sličan ukus, a i slične paranoje pa je sve dosta jednostavno"

Iako se s Ankicom nisam uspjeli susresti uživo, već i sama izmjena pisanih riječi može vam dati ugodnu intonaciju, prisnost i odgovornost prema dogovoru, unatoč pretrpanom rasporedu. A sve to sam doživjela, ako još uključim i sve pozitivne riječi koje sam čula od njezinih prijatelja i suradnika, prilikom potrage za kontaktom. Ankici se nije svidjela moja opisna konstrukcija kao "jedne od najuspješnijih žena hrvatskog filma" – kaže da je kompetitivna i time opterećujuća, i cijenim njezino mišljenje. Cijenim njezinu skromnost. No, morat ću subjektivno stati iza svoje ideje jer poslovni rezultati govore svoje. Sa suradnicima Hrvojem Pervanom i Draganom Jurićem osnovala je uspješnu Kinoramu prije 13 godina, produkcijski potpisuje brojne hrvatske filmove, sudjelovala je na brojnim međunarodnim produkcijskim debatama i skupovima, u Cannesu su je uključili u program "Producers On the Move" pri kanskom filmskom festivalu kao jednu od najuspješnijih europskih producentica u 2009. godini. Sve su to rezultati osobe koja itekako voli ono čime se bavi, a kako sama ističe bitan je timski rad na filmu. O uspjehu, hrvatskom filmu, kako je raditi s Daliborom Matanićem razgovarali smo s Ankicom...

Prvenstveno čestitke, i kakav je osjećaj sad kad su se dojmovi oko velikog uspjeha u Cannesu malo slegli, i život je krenuo dalje. Je li krenuo dalje?

Hvala na čestitkama – dojmovi se još nisu slegli i nadam se da neće još neko vrijeme jer je sve to zajedno stvarno krasan događaj. Od trena kad su prvi put nazvali da nas obavijeste da je film u programu, do ovog krasnog osjećaja podrške koji je slijedio nakon nagrade, podrške od kolega, od vas iz medija, od susjeda, od prijatelja... Život je, naravno, krenuo dalje, radimo i dalje, pripremamo festivalsku i kino distribuciju "Zvizdana" i, naravno radimo, i svoje druge projekte, i Dalibor koji je sada na turneji sa svojom predstavom "Thelma i Louise" i mi u Kinorami. Trenutno radimo post-produkciju filma Snježane Tribuson "Sve najbolje" i TV serije Zvonimira Jurića "Patrola na cesti" koju radimo za HRT.

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić (фото 1)

Studirali ste komparativnu književnost i francuski, a danas ste jedna od najuspješnijih žena hrvatskog filma. Kako je tekao put? Kako ste se zaljubili u film?

Opterećuje me ova formulacija "jedna od najuspješnijih" – ne zato što je obvezujuća, nego zato što podrazumijeva kompetitivnost, ili je barem ja tako osjećam. Jako je puno uspješnih i hrabrih žena u ovom poslu – ne bih se čak usudila nabrajati ih, da neku ne izostavim. Što se mog osobnog puta tiče, počela sam raditi još tijekom studija na raznim pomoćnim poslovima na filmu i vremenom sam počela dobivati složenije i odgovornije zadatke, dok mi nije prvi put bilo povjereno da vodim ekipu kao producent. Mislim da je u vrijeme kad sam počinjala raditi mladim ljudima na neki način bilo lakše nego sada jer se podrazumijevalo strpljenje – i naše i naših "mentora", već iskusnih profesionalaca. Čini mi se da je danas konkurencija bitno veća, zahtjevi su viši i rezultati se očekuju gotovo pa momentalno. Što se tiče ljubavi prema filmu, to je kombinacija ljubavi prema pričama i prema ljudima koji sudjeluju u njihovu stvaranju.

Imam osjećaj da žene nisu toliko zastupljene u produkciji. Što vi mislite? I jeste li ikad to osjetili na svojoj koži?

Rekla bih da je konkretno u producentskom zanimanju podjednak broj producentica i producenata – nekako smo u tom zanimanju spontano došli do pravog omjera. Što se pak scenaristica i redateljica tiče, tu je, sudeći po statistikama, puno lošija situacija, ne samo u Hrvatskoj nego u svijetu. Iz godine u godinu ipak vidimo progres, situacija se popravlja. Ne vjerujem da bi bilo kakvo normiranje ili propisivanje kvota donijelo dobro – to bi isto bila spolna diskriminacija i mislim da to nije rješenje.

Što najviše volite kod svog posla?

Kod svog posla najviše volim dinamičnost, volim to što nema rutine ni jednoličnosti. U ovom je poslu jako puno entuzijasta i dobre energije. Uz to, naravno, ide i u puno emocija što nužno nije dobro, ali se meni osobno sviđa. Volim i to što radimo u timu, što ovisimo o timu. Timski rad znači da su veselja zajednička, ali su i problemi zajednički, pa je tako lakše raditi.

Na čelu ste uspješne producentske kuće Kinorama koja radi punom parom i osvaja nagrade, docentica ste na ADU te članica nekoliko europskih udruženja producenata. U poslu koji volite ste već dugi niz godina. Postaje li s godinama lakše i manje stresno?

Kinorami je ovo već trinaesta godina rada i nisu naravno sve godine bile lagodne. Što se mog posla na ADU tiče, docentica sam tek odnedavno, a vanjski suradnik već godinama – uživam u tom poslu i neprekidno sam u kontaktu s mladima koji će tek stupiti u profesionalni svijet, to mi je izuzetno dragocjeno iskustvo. U poslu sam zaista već jako dugo i zapravo nije manje stresno, ali se iskustvom ipak stječe neka vještina vladanja stresom. On je neizbježan, ali ipak se može naučiti kako se nositi s njime.

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić (фото 2)

Uz Dalibora Matanića ste od njegova prvog filma "Blagajnica hoće ići na more". Kako je raditi s Daliborom sve ove godine? Otkrijte mi tajnu vašeg dugotrajnog poslovnog odnosa.

S Dadom je zapravo jednostavno – premisa našeg odnosa je iskrenost i uzajamno poštovanje, koje je zaista neupitno. Imamo vrlo slične svjetonazore, vrlo sličan ukus, a i slične paranoje pa je sve dosta jednostavno. Jako ga cijenim i kao autora i kao osobu, naročito njegovu iskrenost. Bili smo zajedno tisuću puta i u jako lijepim i jako nelijepim situacijama i uvijek smo se mogli osloniti jedno na drugo. To je u svakom odnosu važno, rekla bih čak najvažnije, to povjerenje.

Kako izgleda jedan vaš zajednički dan na setu? Kako se nadopunjujete, kakva je atmosfera?

Matanićevi setovi su uvijek nešto življi i nestašniji od naših drugih setova – znam ga zezati da je kao derište na setu, da stalno radi neke spačke. Jednostavno ima tip koncentracije koji dozvoljava kombinaciju predanog rada i opuštenosti, pa to jednostavno emitira na sve glumce i članove ekipe. Jako poštuje ljude s kojima radi i to se osjeti, zato zauzvrat uvijek dobije maksimum.

Što mislite o trenutnoj situaciji hrvatskog filma?

Mislim da je situacija domaćeg filma zaista dobra. Uvijek ima mjesta za poboljšanja, ali smatram da smo dio jedne vrlo uređene kinematografije koja se ima čime ponositi. Osobito značajnim smatram pažnju koju HAVC pridaje razvoju projekata i promociji naših filmova. Ostalo je na autorima i nama da radimo dobre filmove. Mislim da je u posljednje vrijeme fascinantan uspjeh Brešanovog filma koji je prodan na cijeli niz teritorija, možemo se pohvaliti velikim festivalima kao što je Venecija, gdje je bio prikazan Sviličićev film ili Cannes gdje je bio naš, svako toliko se pojavi i kino-uspješnica poput "Sonje i bika" ili već spomenutog Brešanova filma, radimo dobre dječje filmove, posvećuje se pažnja mladim autorima, imamo zanimljive i dobro posjećene festivale kao što su Animafest, ZagrebDox, Zagreb FF, Pula FF, Motovun – mislim da svakako idemo naprijed.

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić (фото 3)

Kako ga vidite u budućnosti?

Vidim da će se taj pozitivan trend nastaviti. Nadam se da će zaživjeti žanrovska raznovrsnost. Nadam se da će strane ekipe koje su privukli porezni poticaji nastaviti snimati kod nas, zapošljavati naše profesionalce i trošiti novac u Hrvatskoj. Nadam se da ćemo raditi više ambicioznih televizijskih serija. Nadam se da će općenito u Hrvatskoj biti više posla za sve.

Na što ste najviše ponosni dosad?

Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje, to je jedna kombinacija privatnih i ne-privatnih malih pobjeda.

Postoji li neki trenutak u životu koji biste promijenili?

Sigurno, zato sam ga namjerno zaboravila. ☺

Kako se opuštate?

Ako sam baš nervozna ili ljuta, najbolje opuštanje mi je fizički rad, čak bolji od sporta koji jako volim. Kod manjih trauma ili umora najbolje pomognu obitelj i prijatelji i neobavezno brbljanje.

Kakve filmove volite privatno? Koji biste nam preporučili za pogledati?

Privatno volim filmove koji su jako emotivni, koji me razbude i razbucaju, koji mi ne izlaze iz glave danima ili mjesecima nakon gledanja. Zadnji takav koji sam pogledala (s velikim zakašnjenjem) je "Adelin život", taj bih svakako preporučila. To je jedan za plakanje, a za smijanje bih, recimo, preporučila "Divlje priče".

Za sve nas koji film "Zvizdan" još nismo pogledali, što nosi taj film kao razlog zašto ga svakako vrijedi vidjeti? Ako izuzmemo vrijedno priznanje koje ste ponijeli iz Cannesa...

"Zvizdan" bih svakako svrstala u emotivne filmove. Jako je poetičan, vrlo moderan u izričaju, pravi film svoga stoljeća. Glumci su od prvog do posljednjeg izvrsni. Znam da su očekivanja nakon Cannesa i stvarno dobrih inozemnih kritika visoka, ali vjerujem da ćemo ih zadovoljiti.

Žene iza scene: Ankica Jurić Tilić (фото 4)

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više