Search

Zorislav Petrić: \"Moramo biti u kontaktu sa svijetom!\"

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!"

Intervju s arhitektom


Image: Marija Gašparović

"Mi imamo tendenciju živjeti u svom balonu koji može postati naš geto, što u principu nije dobro. Čovjek se mora ponekad provozati i tramvajem i slično da bi dobio pojam o tome gdje uopće živi" kazao je arhitekt Zorislav Petrić u intervjuu, koji je nastao kao svojevrsna uvertira za skorašnji festival Design District Zagreb koji će se održati od 13. do 18. lipnja

Jedna od najpogodnijih osoba za razgovor o prilikama u Martićevoj i oko nje svakako je arhitekt Zorislav Petrić, čovjek koji vrlo dobro poznaje povijest i sadašnjost četvrti u kojoj je promijenio par lokacija življenja te izvana i iznutra istražio i mnoge druge. Radi samostalno u sklopu svog biroa SIVO, baveći se ponajviše uređenjem interijera, ali i surađuje kontinuirano s 3LHD-om, sudjelujući u zanimljivim projektima poput Zagrebačkog plesnog centra ili hotela Adriatic u Rovinju. Jednog prohladnog proljetnog jutra sjeli smo na terasu kultnog kafića na početku Višeslavove ulice te proveli duže od sat vremena u razgovoru čije vam ulomke prenosimo u nastavku.

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 1)

Gdje točno živite u kvartu?
Živim na uglu Laginjine i Vojnovićeve, tj. u Vojnovićevoj, ali moja ljubav s ovim dijelom grada je počela dolaskom u Višeslavovu. U kvart sam došao neplanirano. Odrastao sam u Masarykovoj (bilo je to davno, u prošlom stoljeću) i to je dugo vrijeme bio moj centar svijeta. Međutim, u jednom smo trenu odlučili zamijeniti veliki stan s dva manja. Majka se doselila u Domagojevu, a ja sam nastavio tražiti stan u blizini. Sviđala mi se zgrada Vladimira Turine - to je ona preko puta gimnazija u Križanićevoj, dugačka, sa četiri ulaza i malim balkonima... I skoro bih kupio mali stan u njoj da se nisam preko noći zaljubio u jedan drugi, jer je imao baš dobru energiju. Tako sam kupio stan koji je zapravo bio veći od željenog i došao u kvart. Skužio sam da je ovdje genijalno jer je centar, ali i off-centar.

Došao sam u kvart 2000. kad se ovdje nije događalo bogzna što osim nekih događanja u Džamiji, no kad sam stan pretvorio u ured morao sam pronaći novo mjesto samo za život. Kako imam neko iskustvo u traženju i kupoprodaji stanova, zadao sam si određeni okvir. Znao sam da na jug želim ići najdalje do Šubićeve, a na sjever do Ilice, recimo. Donji grad me nikad nije pretjerano zanimao... Doduše, gledao sam Galićevu zgradu na Svačićevom trgu, u njoj ima fantastičnih stanova, ali svi su bili preskupi ili preveliki. Naposljetku smo ipak stan ponovno pronašli ovdje, iako je bio krš i lom. No, njegova orijentacija bila je super. Gledamo ravno na Vitićev neboder koji se upravo obnavlja. Naši balkoni svi gledaju na jug, a suprotna strana stana točno na parkić ispred Vitića. Kuhinja i radna soba mi gledaju na parkić, a terasa na jug. Fantastično! U biti je riječ o balkonu, ali ja mu tepam da je terasa. Ljeti sjedimo vani i cugamo, a vrata su uvijek otvorena. Imamo sunca taman koliko nam treba u svako doba godine.

Mislite li da će s obnovom Vitićevog nebodera obaviti dobar posao?
Znaš što, bit će to super. Malo su se proporcije promijenile pri obnovi, ali tu se ne može ništa. No, bit će to okej. Vitić mi je uvijek bio genijalan, ali nekoć si nisam mogao priuštiti stan tamo. Prije mi je bio skup, a sad je premalen, tako da...

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 2)

Kako vam se čini, ima li generalno razlike među stanovnicima kvarta nekad i sad?
Kao što sam rekao, došao sam ovdje tek 2000. godine, pa možda nisam mjerodavan... No, još uvijek imam osjećaj da je stanovništvo vrlo miješano. Hype oko kvarta se definitivno dogodio, ali ljudi su svejedno i dalje izmiješani... Imaš ljude s lovom, to se vidi po parkiranim autima, ali ima i ljudi koji nemaju za kruh. Dakle, socijalnih razlika ima, ali ima i malih dućana i malih obrta kojih bi trebalo biti i puno više, jer ima i mnogo ispražnjenih gradskih lokala. Ne razumijem politiku prema kojoj grad ne subvencionira takve prostore, odnosno sadržaje u njima, barem na početku poslovanja. Jedan lokal vuče drugi, jedan kafić restoran... Po meni bi to bilo logično, pametno planiranje.

Može li se reći da je ovaj kvart na neki način ishodište moderne donjogradske kulture?
Može, ali to isto tako može zavarati čovjeka koji će pomisliti da je to normalno te da tako žive svi. Mi imamo tendenciju živjeti u svom balonu koji može postati naš geto, što u principu nije dobro. Čovjek se mora ponekad provozati i tramvajem i slično da bi dobio pojam o tome gdje uopće živi. Ako se krećeš samo svojim kvartom i radiš u njemu i ne mičeš se nikad iz njega, onda si u velikom problemu. Događa se potpuni gubitak kontakta sa stvarnošću. Kad izađeš iz tog kvarta, shvatiš da postoje i drugi ljudi. Ne kažem bolji ili lošiji, ali drugačiji. Nije dobro ako se stvori takva čahurica.

Mislite li da se kvart može razvijati tako da ne bude te čahurice, ali i da i dalje bude kvart?
Kvart se svakako razvija. Nama se taj smjer momentalno sviđa. Hoće li nam se u budućnosti sviđati, to ne znam. Možda čahurica pukne i svi se razbježimo. U neko novo, sigurno mjesto.

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 3)

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 4)

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 5)

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 6)

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 7)

Zorislav Petrić: "Moramo biti u kontaktu sa svijetom!" (фото 8)


Razgovarao: Bojan Krištofić

Related articles

Buro 24/7 Selection

više