Search

Büro 24/7 lista: filmovi kojima se iznova vraćamo

Büro 24/7 lista: filmovi kojima se iznova vraćamo

Klasici koji nas nikad ne razočaraju


Ususret kraju ljeta i dolasku hladnijeg razdoblja, veselimo se slobodnim vikendima provedenim kod kuće uz dobar film

Tim smo povodom u Büro 24/7 redakciji odlučili sastaviti listu filmova koje gledamo kada se osjećamo nostalgično, kada se želimo ponovno povezati s likom koji je na nas ostavio veliki utisak ili se pak oraspoložiti nekom komičnom scenom koju pamtimo. To su filmski klasici kojima se uvijek rado vraćamo i koji nas baš nikada neće razočarati.

Ana Pavić, glavna urednica

The Big Lebowski, 1998.

Lebowski je moja sretna pilula. Kad sam loše volje ili ne znam što gledati posegnem u svoj folder gdje imam desetak filmova kojima se uvijek vraćam. Većinu uradaka braće Coen sam pogledala više puta, ali Lebowski je i dalje no. 1.

American Beauty, 1999.
Na mojoj listi najdražih glumaca prednjači Kevin Spacey. Teško mi je izdvojiti samo jedan film s njim u glavnoj ulozi, ali kad već moram onda ću predložiti "American Beauty" u režiji Sama Mendesa. 

Closer, 2004.
Ako je film u sferi ljubavne drame onda je poželjno da bude komplicirana i inteligentna. Nisam ljubiteljica lika i djela Natalie Portman, ali u ovom filmu je odigrala ulogu života. Clive Owen je maestralan, Jude Law je toliko uvjerljiv da mi se zgadio nakon ove uloge, a Julia Roberts je Julia Roberts.

Fear and Loathing in Las Vegas, 1998.
Tu nemam komentara - pogledajte ako kojim čudom niste.

Veronika Švob, novinarka

The Dreamers, 2003. 

Bertoluccijeva drama koju sam pogledala u dahu. Na prvu me osvojila neobična i pomalo osjetljiva seksualna tematika koja se isprepliće sa žestokim političkim previranjima i redefiniranjem ljudskih vrijednosti uopće. Jako mi se sviđa Louis Garell kojem su uvijek uloge tako spretno dodijeljene, a zbog ljepote Eve Green mogla bi ovaj film pogledati sto puta. 

Lost in Translation, 2003. 

Možda i najslađa platonska ljubav na filmu koja se rodila između glavnih likova koje su odigrali Bill Murray i Scarlett Johanson. Duboka verbalna priča o dvije izgubljene duše prikazana na istovremeno miran i vrlo intrigantan način. Ovaj film je za mene definitivno "More that this". 

Annie Hall, 1977. 

Filmove Woody Allena mogu gledati baš uvijek i svaki ima zbog čega mi mogla reći da mi je baš taj najbolji. Romantične komedije dolaze u obzir samo ako su s njegovim potpisom i jako me zabavlja njegova neurotičnost i kontinuirano analiziranje muško ženskih odnosa. Iako se pojavljivao i u svojim ranijim filmovima, uloga u filmu Annie Hall bila je izuzetno važna za njegovu karijeru. 

Amelie, 2001. 

Možda i nije najbolji francuski film koji sam pogledala, ali ga izdvajam jer je poseban. Jedinstven, nježan s elementima fantazije odličan je izbor kada želim odlutati mislima. Zbog ovog filma glumica Audrey Tautou za mene će uvijek biti Amelie, a soundtrack iz filma je jedan od zabavnijih ikad. 

Latica Martinis Filković, novinarka

The Royal Tenenbaums, 2001.

Svi filmovi koje potpisuje redateljski um Wes Anderson su mi izvrsni, ali ovaj nekako posebno prikazuje tu njegovu atmosferičnu melankoliju s vrlo atraktivnim likovima i to kroz seciranje krajnje neobične familije. Čini mi se da na svako ponovno gledanje filma "uočim nešto novo", u smislu novog osobnog tumačenja. A Gwyneth Paltrow je u filmu perfektna. 

Blade Runner, 1982.

Pogledam ga bar jednom godišnje. Film je ovo koji te usisa u svoj svijet i ne pušta do samog kraja. Uz radnju, Scottova vizualna prezentacija i atmosfera osvajaju kao i predikcija budućnosti te izvanredan soundtrack Vangelisa. Mislim da je opravdano reći da je to film koji je ostavio neizbrisiv trag na cjelokupnu filmsku industriju, ali i općenito, iako je isprva bio "neshvaćen". Danas je eto klasik koji bi svatko trebao pogledati. 

Groundhog Day, 1993.

Film je ovo koji se trudim pogledati svake godine točno 2. veljače kad je i tzv. "Beskrajan odnosno sviščev dan". Imam čak u kalendaru na mobitelu podsjetnik za to... Cinizam i humor kojem ne mogu odoljeti, kao ni fantastičnom Billu Murrayu.

Punch-Drunk Love, 2002.

Pomaknuti humor u kombinaciji burnih odnosa likova, Adam Sandler u po meni svojem najboljem filmu u kojem je konačno dobio priliku dokazati se, veliki naglasak na glazbi... i ništa pritom nije u cjelini iritantno, iako je puno toga istodobno naglašeno. To je onaj film koji daje jasnu poruku: da bi razumjeli druge morate razumjeti sebe i to je uvijek dobar povremeni podsjetnik, za svakoga... 

Nives Bošnjak, novinarka

Harold and Maude, 1971.

Harold and Maude je jedan od onih filmova kojeg ili obožavate ili prezirete. Ja sam od ovih prvih. Poistovjećujem se s njegovim pomalo ludim likovima, fascinira me osjećaj samoće tako vješto istražen u filmu i, naravno, glazba Cata Stevensa.

Eternal Sunshine of the Spotless Mind, 2004.

Obožavam ovaj film prvenstveno zbog Jima Carreya, najpodcjenjenijeg holivudskog glumca čija je mogućnost transformacije čudesna. A onda su tu, dakako, i potpuno drugačija ljubavna priča, elementi SF-a i predivan scenarij za koji su autori nagrađeni i Oscarom.

The Darjeeling Limited, 2007.

Uz animirani film "Fantastic Mr. Fox", ovo je moj najdraži film iz radionice Wesa Andersona. Sa svakim se likom iznova povežem na nekoj novoj razini, gluma je sjajna, a o scenografiji i kostimima ne treba ni govoriti.

Lord of the Rings trilogija

Zapravo sam veliki geek i pogledam gotovo svaki SF i fantasy film koji stigne u kina. No, Lord of the Rings je ipak prvi i najbolji, sve ostale riječi su suvišne.

Save

Related articles

Buro 24/7 Selection

više