Traži

Büro 24/7 u Cannesu s Xavierom Dolanom

Büro 24/7 u Cannesu s Xavierom Dolanom

Stjepan Hundić donosi reportažu s press konferencije

BURO.


Fotografija: Getty Images

Jedan od glavnih kandidata za ovogodišnju Zlatnu palmu

Tek mu je 25 godina, a već je stekao status veterana filmskog festivala u Cannesu. Nakon "I Killed My Mother" (2009.), "Heartbeats" (2010.) i "Laurence Anyways" (2012.) kanadski filmaš i wunderkind Xavier Dolan na 67. Cannesu predstavio je svoj novi film "Mommy" kojim je oduševio kritiku i odmah isplivao na površinu kao jedan od glavnih kandidata za Zlatnu palmu. "Moje godine me ne ograničavaju u bilo kojem smislu, nemam razloga čekati da sazrem da bih rekao što želim reći i što osjećam. Ne postoje prave godine da bi se počelo komunicirati sa svijetom kojemu umjetnik želi nešto poručiti. Ne vidim se kao jako mlad filmaš već kao netko tko ima potrebu nešto reći kroz filmsko stvaralaštvo. Od četvrte godine se bavim glumom pa sam mnogo toga o filmu naučio od malih nogu", otkriva nam mladi kanadski filmaš kako ga "godine" uopće ne opterećuju.

Dolanov najbolji film do sada uspješan je spoj emotivne drame i crne komedije, eksplozivna obiteljska drama u kojoj se "white trash" humor, duboke emocije i ljudska tragedija savršeno nadopunjuju kroz priču o sinu koji pati od poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i njegovoj majci koja jedva spaja kraj s krajem i kojima život ne nosi bolju budućnost već nesretan kraj.

"Moj odnos s majkom inspirirao me za film 'I Killed My Mother', a njezin duh i karakter inspirirao me za moje ostale filmove", otkriva nam Dolan odgovarajući na pitanje o motivu odnosa majke i sina koji se ponavlja u njegovim filmovima, "u ovom filmu majka je glavni lik i nema veze s mojom majkom koje je posve drukčija. Nemam pojma zašto se majka kao lik stalno ponavlja u mojim filmovima, kao uostalom i feministički elementi općenito. Želim u svojim filmovima prikazati jake ženske likove." Dolan je autor radoholičar čiji se filmovi iz godine u godinu pojavljuju na najvećim festivalima što je za jednog tako mladog autora izuzetno rijetka pojava. "Film je moja strast, moja ljubav, ne doživljavam rad na filmu kao obavezu", kaže nam Dolan koji sa svojih 25 godina iza sebe ima šest filmova koje potpisuje kao redatelj, scenarist, producent, kostimograf... i čak petnaest filmskih uloga, "snimanje filmova je kao ovisnost o drogi, kad se zakačite to je to. Osim toga imam potrebu umjetnički se izražavati, stvarati i kreirati."

Xavier Dolan

Kanadski filmaš iznenadio nas je i izborom formata slike, iako se tijekom filma format pretvara (i) u widescreen, većinom film gledamo kao da je snimljen mobitelom u okomitom položaju. "Htio sam ukloniti sve utjecaje sa strane tj. ne odvlačiti pozornost gledatelja od onoga bitnoga na ekranu", kaže nam Xavier Dolan na dupkom punoj tiskovnoj konferenciji održanoj dan nakon prve projekcije filma pa nastavlja, "gledateljeva vizija je sužena kao što su suženi i životi protagonista, svi smo uhvaćeni u uzak okvir života. Pored toga igranje s formatima daje vam i više opcija za korištenje filmskog jezika." Dolan se posebno angažirao i kao kostimograf. "Kostimi se često zanemaruju iako je to prvi vizualni kontakt s gledateljem", kaže nam kanadski filmaš koji je stavio važan naglasak na odjeću glumaca što je filmu dalo poseban vizualni pečat i dodatnu nadogradnju likova, posebno majke, atraktivne seksepilne žene srednjih godina koja se oblači kičasto i jeftino poput adolescentica iz siromašnih predgrađa, "volim se baviti svim aspektima filma koji me vesele, zaustavit ću se jedino ako mi netko kaže da nemam pojma o tome što radim!" (smijeh) Uz kostimografiju i glazba ima vrlo važnu ulogu u filmu "Mommy" kao uostalom i u svim Dolanovim filmovima.

"Glazba je duša svih mojih filmova. niti jedna pjesma u filmu nije slučajno odabrana, svaka ima svoje značenje u sceni, čak i glazba koja svira u pozadini i dopire iz automobila i barova. Glazba je dio života likova u filmu, a ne samo atraktivna pozadina za sliku"

Iako manje poznat široj svjetskoj filmskoj publici, u Hrvatskoj ga vjerojatno poznaje samo najzagriženiji filmofilski kadar koji pohodi domaće filmske festivale, Xavier Dolan s pravom se smatra jednim od najzanimljivijih mladih autora i filmaša danas koji svoju karijeru gradi daleko od Hollywooda u svakom značenju te riječi: zanatskom, industrijskom, financijskom, i ono najvažnije, autorskom, emotivnom i senzibilnom. "Filmaši i umjetnici koji su utjecali na moje viđenje sedme umjetnosti i moje autorsko odrastanje brojčano su mnogo manji od onoga što često čujem i pročitam", otkriva nam kanadski filmaš odgovarajući na pitanje o vlastitim uzorima i redateljima koji su mu otvarali autorske horizonte. "Da, naravno, i ja imam svoje junake i uzore, ali nema ih mnogo. Među njima najveći utjecaj na mene imao je Gus Van Sant. Njegovi filmovi imaju tu jednu specifičnu formu, slobodan tijek događanja u filmu. Njegovi filmovi nisu suhoparno direktni, banalni i stereotipni, oni su puni digresija koje kreiraju emocije", zaključuje mladi kanadski filmaš koji je na dobrom putu da zasjeni svojeg američkog uzora.

Tekst: Stjepan Hundić

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor