Traži

BURO. talent: Luna Zimić Mijović

BURO. talent: Luna Zimić Mijović

Sarajevska glumica pred kojom su velike stvari

Tekst: T.K.


Fotografija: Iz filma "Glumim,
jesam"

Na turneju kinima diljem Hrvatske ovih dana krenuo je zanimljiv filmski triptih "Glumim, jesam", redatelja i scenarista Miroslava Mandića s Goranom Bogdanom, Lanom Barić, Lunom Zimić Mijović i Gregorom Zorcom u naslovnim ulogama. Ovaj dugometražni igrani film sniman u Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani, bavi se problemom "izlaženja iz uloge" te je ultimativni film o glumcima koji gledateljima na dramatičan način približava svijet te umjetničke profesije, a istovremeno ih navodi na postavljanje pitanja - što je glumljeno, a što stvarno u našim životima. Uz fantastična glumačka imena iz regije, pojavljuje se i Luna Zimić Mijović, mlada sarajevska glumica koja je već napravila vrlo važne filmske korake na svjetskoj sceni. Poželjeli smo vam ju predstaviti s obzirom na to da ćete još puno o njoj čuti.

Reci mi nešto više o ulozi koju igraš u filmu "Glumim, jesam"?

Moj lik se zove Lina. Lina, kao i mnogi, možda i većina mladih, pokušava svu svoju energiju kanalizirati u dobro, ne znajući što to "dobro" uopće znači, što često dovodi do autodestrukcije, nažalost, kakvu, složilo bi se većina roditelja danas, često vidimo. Zašto? Da bih bila kratka i jasna, bez umjetničkog palamuđenja - zato što države u kojima živimo ne nude nikakav drugu opcije osim autodestrukcije ili ISELJENJA!

BURO. talent: Luna Zimić Mijović (фото 1)

Postoji li sličnost između lika i tebe osobno?

Lina je Luna. Poistovjećujem se s njom, onoliko koliko podupirem postojanje tog lika, što za mene znači postojanje takvih ličnosti, a to je mlada osoba u BiH, ili na Balkanu, koja usprkos velikom naporu da se iskaže, a taj trud može biti na polju ekonomije, prava, veterine, kriminalistike, žurnalistike, režije ili glume, što god da odabereš kao svoje zvanje, ima želju, svjesno ili nesvjesno htijenje i goruću potrebu da od sebe napravi poruku, koja uz svu želju da postane individualni primjer, nažalost ostane na nivou individualne hipersenzibilne budale koja "kofol" vjeruje u bolje sutra kad ćemo svi misliti i osjećati drugačije, i ostane na nivou umišljenog intelektualca kojeg je "kofol" vrijeme pokorilo.

Kako je bilo raditi na filmu s redateljem Miroslavom Mandićem te ekipom koju čine Goran Bogdan, Lana Barić i Gregor Zorc?

Jako je bitno biti dovoljno skroman i pametan, da od starijih kolega, kao nevidljiva spužva usišeš sve maestralnog što nude. Na ovom filmu nisam imala doticaja glumačkog s Goranom, Lanom ili Gregorom takoreći fizičkog, što znači na istom setu, međutim mislim da smo jedni drugima sa svakom pričom i fizičkim otjelovljenjem naših likova strašno puno značili i pomogli. Znam da oni meni jesu, i zahvaljujem se na tome.

Postoji li nešto s projekta što ćeš posebno pamtiti?

Nikad neću zaboraviti kad mi je Miroslav objašnjavao kako treba da se šuljam i krijem oko banke koja igra veliku ulogu u filmu. Miroslav, inače jedan od mojih redateljskih idola, morao se fizički transformirati, u to snimajuću zoru, u 5 h ujutro, u prikrivenu "šuljajuću vjevericu" da mi pokaže kako se to Lina šulja oko banke koju treba opljačkati. Dok je u sabah (čitaj: cik zore), skakutao okolo, gledam ga i mislim si "koji je to carko od čovjeka, od redatelja, kako skakuće k'o vjeverica, svaka mu čast". Nevjerojatno je bitno kako Miroslav Mandić režira, govori i dovodi nas, glumce, do naših likova. Priča o "vjeverici" je kratkotrajna o odnosu na sve ostale koje nisu takoreći "zabavne" kao ova. Čovjek je čudo, i imam mnogo drugih uspomena koje su isto tako bitne, a koje su me malo i kao osobu promijenile, na bolje.

BURO. talent: Luna Zimić Mijović (фото 2)

Zašto bi preporučila film hrvatskim gledateljima?

Preporučila bih film "Glumim, jesam", jer je rijetki prikaz univerzalne priče naših ljudi, što znači da je prikaz bilo koga u svijetu i bilo kojeg naroda. Dakle, to je film lišen političkih i nacionalnih razdora, to je koprodukcija raznih ExYu zemalja, koji govori o današnjoj omladini, sredovječnim i starijim ljudima koji u nekom momentu, u ovom slučaju bivajući glumci, prepuštaju se nekoj drugoj životnoj ulozi, u kojoj se nadaju da mogu svojim primjerom nešto promijeniti. Rijetko se tko takav nađe, rijetko tko takav uspije u svom cilju, ali je bitno da takvi postoje i da takve prepoznamo, kako u ovom filmu, tako i u "tramvaju".

Napravila si zanimljiv iskorak u redateljske vode te si asistirala redatelju Mandiću u stvaranju filma. Krećeš li u smjeru režije?

Prvi put sam asistirala Jasmili Žbanić, koja je režirala prvi film u kojem sam glumila, "Grbavicu" u kojoj sam s trinaest godina krenula na ovaj filmski put, što mi je bila velika čast, nakon čega sam dobila povjerenje Danisa Tanovića, i radila kao drugi asistent na filmu "Smrt u Sarajevu", i iskreno, osjećala sam se dovoljno iskusno i obrazovano vremenom (ne školom), da se ponudim i obavim posao asistentice režije i kasnije tajnicom režije na Mandićevom filmu. Glumila sam glavnu ulogu u prvoj priči, mislim si "druge dvije priče su genijalne... zašto ne bih bila nekako dio ostalih?" I uvalih se. Drugi mogu reći jesam li svoj posao obavila kako treba, ili ne. Ja sam, svakako, sretna, iskusnija za novi projekt, ponosna i mirna.

BURO. talent: Luna Zimić Mijović (фото 3)

Dugih 12 godina je prošlo od tvoje zapažane debitantske uloge u filmu "Grbavica". Kako razmišlja i kako se nosi s filmskom industrijom "današnja Luna"?

S obzirom na to da sam imala samo trinaest godina kad smo snimali "Grbavicu", i nisam znala da će me to dovesti do životnog opredjeljenja kakvo imam danas, a to je glumica, redateljica, asistent režije, snimateljica, montažerka, i najdraže od svega scenaristkinja, mogu samo da se zahvalim na koincidenciji da sam izabrana od dvije tisuće djevojčica da glumim Saru, u "Grbavici", da bih danas bila još zahvalnija što je moj duh i želja dobila svoj cilj prema kojem stremim, iz dana u dan, nekad manje, nekad više, ali istrajno, a to je sedma umjetnost.

Kakve dojmove nosiš sa snimanja filma "Mladost" legendarnog Sorrentina?

Preciznost, ugodnu tišinu, genijalnost privatne osobe Michael Cainea, Harveyja Keitela, mojih najdražih glumaca svih vremena, njihovih savjeta i ljepote švicarskih Alpi.

Paolo Sorrentino je veliki redatelj, kao i skroman, dobar i senzibilan muškarac. Što bi rekla moja mama, on je jedan od "pametnih muškaraca", što znači da može iole razumjeti emotivni svijet oko nas.

Što radiš kada ne radiš?

Volim svijet, ispitujem ljude.

Što si još priželjkuješ u karijeri?

Zasad, da režiram svoj prvi dugometražni film, jer trenutno na tome radim.

Zagrebačka premijera filma "Glumim, jesam" održat će se u ponedjeljak, 9. prosinca u kinu Kinoteka, u prisustvu redatelja Miroslava Mandića, glumica Lune Zimić Mijović i Lane Barić te ostatka filmske ekipe, a tijekom prosinca film će se moći pogledati i u neovisnim kinima u Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Samoboru, Čakovcu i Daruvaru.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar