Ovo su naši omiljeni jesenski filmovi. Donosimo vam popis s aktualnih filmskih festivala
Svako kasno ljeto nas htjeli ili ne nekako vrati na tvorničke postavke. Vrijeme je za nove planove i nove projekte, da se opet radi punom parom, ljeto je prošlo kako je prošlo i sada nas čeka novi set radnih dana i tjedana. Sretna vijest jest da je ovo i vrijeme kada počinju festivali i neke od najboljih filmova o kojima ćemo tek pričati tijekom cijele godine premijerno gledamo upravo sada. Prvo na festivalu u Veneciji, odmah potom TIFF-u (Filmski festival u Torontu) pa redom.
Ove godine, sve je naravno dovoljno drugačije da ne osjećamo isto ushićenje kao obično. Venecijanski festival se održao, ali u smanjenom kapacitetu (i filmova i ljudi), Telluride festival je u potpunosti otkazan, a Toronto je trenutno u tijeku iako se filmovi službeno prikazuju samo lokalcima, pa dio “international” iz naziva festivala, ove godine nije baš tako točan kao obično.
Ipak iako hype jest značajno smanjen u odnosu na to kako bi inače bilo u ovo vrijeme, još uvijek postoje naslovi oko kojih smo uzbuđeni. Sastavili smo listu omiljenih koje jedva čekamo gledati na malim i velikim ekranima i pred kojima je, ako je suditi prema dosadašnjim kritikama i nagradama, blistava godina.
"Apples"
Zemlja: Grčka
Ako kažemo (a reći ćemo) da je Yorgos Lanthimos glavni predstavnik grčkog Novog vala, Christos Nikou je odmah tu do njega. Nekada su čak i surađivali što dovoljno govori o sličnosti estetike i načina razmišljanja, i u ovom filmu, koji je već pobrao pohvale i pozitivne kritike na festivalu u Veneciji, Nikou donosi priču o pandemiji amnezije u suvremenoj Ateni. Ova godina će možda biti još kompliciranija za distribuciju i prikazivanje manjih i alternativnijih produkcija kao što je ova, ali kako je u mnogome sličan s realnošću koju živimo, moguće je i da se probije kako zaslužuje.
“Nomadland”
Zemlja: SAD
Chloé Zhao se svojim prethodnim filmovima uspostavila visoko na ljestvici autora koje treba pratiti i od kojih tek treba puno očekivati, a to je uostalom potvrdio i Bong Joon Ho. Za svoj najnoviji film “Nomadland”, Zhao se vratila suradnji koja se već jednom potvrdila kao genijalna, a to je suradnja s Frances McDormand. Filmom “Nomadland” Zhao je ispričala priču o ženi koja je uslijed ekonomske krize 2008. godine odlučila napustiti grad i krenuti na put, bivajući "moderni nomad”, i istražujući život izvan konvencionalnog društva. Glavnu ulogu Fern, igra Frances koja je jako čudnim spletom okolnosti davno obećala da će u 65-oj godini promijeniti ime u Fern, da će pušiti Lucky Strike i putovati državom u kamp prikolici. Na neki način, to joj se i ostvarilo ovim filmom. "Nomadland" je film ispunjen čovječnošću, nježnošću i suosjećajnošću, a njegova autorica je sasvim opravdano otišla kući sa statuom Zlatnog lava.
“The Best Is Yet To Come”
Zemlja: Kina
Novi film Wang Jinga smješten je u suvremenu situaciju, to jest u Kinu u vrijeme poslije SARS epidemije i prati mladog novinara koji se upleo u zamku zdravstvene kontroverze. Sve u svemu, jako relevantno za vrijeme i mjesto u kojem se trenutno nalazimo, i iskreno se nadamo da najbolje stvarno i dolazi. Pored toga, što je dosta lako povezati se sa situacijom, film daje i uvid u kinesku svakodnevicu koju Zapadni svijet ne vidi često.
"Ammonite"
Zemlja: Velika Britanija
Prije tri godine Francis Lee je oduševio publiku intimnom, i nevjerojatno dirljivom pričom “Božja zemlja”, o dva farmera koji pronalaze ljubav na sasvim neočekivanom mjestu. Ove godine, vraća se s još jednom predivnom pričom o ljubavi između britanske paleontologinje Mary Anning i njene imaginarne veze s mladom ženom o kojoj se na neki način treba brinuti. Kate Winslet i Saoirse Ronan su u glavnim ulogama i to dovoljno obećava, kao i činjenica da se o filmu priča već mjesecima unazad. Film je prvobitno planiran za premijeru u Cannesu i još tada je mnoge podsjetio na nevjerojatno dobru prošlogodišnju lezbijsku dramu “Portret žene u plamenu”. Ako neko zna predstaviti I iskontrolirati situaciju koja dolazi do točke pucanja, to je upravo Lee i opravdano se veselimo unaprijed.
"Falling"
Zemlja: SAD
Da, da točno tako. “Falling” vam je već poznat zato što je svoju premijeru zapravo imao na Sundance festivalu. Ali kako je to bilo tako davno, čak u siječnju, i pripada pre-korona eri iz koje se ničeg ne sjećamo, red je da se podsjetimo na ovaj naslov koji je jako dobro prošao na tom festivalu. Ovaj film je debitantski film u kojem se Viggo Mortensen iskušao kao redatelj i donosi priču o gej muškarcu koji se pokušava brinuti o svom dementnom, homofobnom ocu. Jaka, emotivna i životna priča koja je pobrala sjajne komentare da jedva čekamo vidjeti što će napraviti u ovoj sezoni festivala i nagrada. Osim što film potpisuje kao režiser, Mortensen je i nositelj glavne role, a pored njega igra i maestralni Lance Henriksen.
"One Night in Miami"
Zemlja: SAD
Nije neobično da Regina King bude u centru pažnje nekog festivala. Tako je i ovaj put samo što se sada našla u ulozi redateljice. Odabrala je prilično zahtjevan materijal za adaptaciju a to je tekst Kemp Powersa o boksačkoj i političkoj sceni 60-ih. U ovom fiktivnom narativu Cassius Clay, Sam Cooke, Jim Brown, i Malcolm X se sastaju jedne večeri, na večer Cassiusove legendarne pobjede nad Sonnyjem Listonom 1964. i raspravljaju o njihovoj ulozi u društvu, o pravima i kulturološkim promjenama koje se događaju 60-ih. Film je prošao zapaženo na Filmskom festivalu u Veneciji pa je sasvim očekivano da tim putem i nastavi i potvrdi Reginu kao multitalentiranu ženu čije filmove volimo s koje god strane kamere da se nalazi.
“David Byrne’s American Utopia”
Zemlja: SAD
David Byrne je legenda i prvoklasni maher koji sve što radi, radi dobro ili barem sigurno zabavno. U njegovoj biografiji stoji da je: kantautor, producent, glazbenik, teoretičar glazbe, snimatelj, osnivač i frontmen i gitarist američkog benda Talking Heads. Zato je film o njegovom svijetu nešto što opravdano raduje mnoge, pogotovo one kojima nedostaju koncerti, nastupi omiljenih bendova i live svirke. Ekraniziranu verziju Byrnesovog života i ideja potpisuje Spike Lee, a “American Utopia” je predstavljena na prvoj večeri TIFF festivala i podsjetila je na gorko-slatku realnost koju živimo i koliko je divno bilo slušati glazbu uživo.
