Traži

Recenzija monodrame \"FreeDA\"

Recenzija monodrame "FreeDA"

Osvrt na predstavu

Urednik: BURO.


Fotografija: PR

Nera Stipičević nedavno je predstavila multiumjetnički projekt "FreeDA" koji započinje monodramom, a nastavit će se izložbom i dokumentarnim filmom koji će se realizirati u sljedećim fazama razvijanja projekta. Ovo je osvrt na monodramu "FreeDA"

Projekt "FreeDA" posveta je umjetnosti kao takvoj i načinu na koji mijenja ljude, otvara pitanja, te svijet čini boljim. Duboko i iskreno inspirirani djelom slikarice Fride Kahlo, Nera Stipičević i njezin tim kojeg čine redateljica i koautorica projekta Mia Biondić te Petar Cvirn kao umjetnički asistent, promiču granice vlastite umjetničke hrabrosti te se u potpunosti izlažu publici. Rezultat je projekt "FreeDA" - hibrid monodrame i intimnog kabarea o suočavanju umjetnice sa samom sobom. Taj hibrid, zahvaljujući radu cijelog umjetničkog tima, ogromnom nježnošću otvara bogatu unutrašnjost Nere Stipičević, ali na potpuno nespektakularan način, otkrivajući nestalnost umjetničke osobnosti, borbe sa vlastitim nesigurnostima, egoizmima i željama. Upravo zbog toga projekt je dramaturški sazdan od niza pokušaja, "grešaka", teško uhvatljivih poanti, teško pronađenih riječi, borbe sa jezikom, smijeh se na začudan način stapa sa tugom, umjetnost sa biografskim podacima, želje sa mogućnostima... Kao što je uostalom i u samom životu.

Recenzija monodrame "FreeDA" (фото 1)

Iznimno je dirljivo i pošteno što se autorski tim ne bavi biografijom Fride Kahlo, ne uspoređuju se s njom i njenim bolima, već Fridu postavljaju kao sugovornicu kako bi s njom vodili jedan intimni dijalog, onaj kroz njezinu umjetnost. Dijalog o svemu onome što im je dugogodišnje bavljenje Fridom pružilo kao umjetnicima, a rezultat čega je potpuno oslobađanje i intimno ogoljivanje. Upravo zbog toga ova predstava posveta je umjetnosti i tome kako umjetnost može utjecati na druge, u ovom slučaju na druge umjetnike. Intimnost koju nam "FreeDA" pruža je nesvakidašnja, toliko tiha, skromna i iskrena da se publika ne osjeća poput voajera, već se osjeća začudno "prepoznata", kao kod kuće, a glavna protagonistica glumica Nera Stipičević postaje "naša", Nera postaje "mi".

Recenzija monodrame "FreeDA" (фото 2)

U tom trenutku bez ikakvog srama smijemo se njenim greškama, njenim pokušajima, suosjećamo sa njenim malim životnim neuspjesima, taštinama, grižnjom savješću i ne sramimo se smijati Neri, jer se tada smijemo i sami sebi, ne sramimo se suosjećati s Nerom jer tada suosjećamo i sami sa sobom. Umjetnost Fride Kahlo služila je autorskom timu za promišljanje onoga što trenutačno živimo. Pri svemu tome Nera nam svoj vlastiti talent prostire nenametljivo, skromno, pa u toj intimnosti i talent Nere Stipičević prihvaćamo kao nešto samorazumljivo, blisko, osobno, dohvatljivo. I zaista umjetnost nam je kroz život nadohvat ruke, s umjetnošću samo treba znati uspostaviti dijalog. Projekt "FreeDa" je zbog svega toga važan - kako bismo se ponovno prisjetili zbog čega je umjetnost kao takva potrebna.

Recenzija monodrame "FreeDA" (фото 3)

Recenzija monodrame "FreeDA" (фото 4)

Tekst: Ivor Martinić

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor