Search

Što smo naučili iz serije \"My Love: Six Stories of True Love\"?

Što smo naučili iz serije "My Love: Six Stories of True Love"?

Tekst: BURO.


Nema dileme oko toga da smo svi odrasli na crtanim filmovima. Opčinjeno smo gledali prinčeve i princeze, i poteškoće koje ih zadese ali sve se nekako riješi, i zle vještice, i dobre vile, i čuveni sretan kraj. Rasli smo na toj predivnoj ideji da, kako god bilo, sve mora završiti dobro. Da prava ljubav pobjeđuje sve i da ju je uvijek moguće prepoznati u sto drugih tako što ne posustaje, ne boji se, iskrena je i traje zauvijek. Od generacije do generacije crtani filmovi su se mijenjali, junakinje postajale sve snažnije i odvažnije, samostalnije i hrabrije, ali osnovna romantična premisa uvijek je ostala ista. Svatko ima svog para i samo je potrebno da ga pronađe, a poslije toga je sve lagano jer svi uostalom znamo što se događa u tom “poslije”. “Živjeli su sretno do kraja života”, naravno, što drugo?

Realnost je, doduše, pokazala da ima mnogo toga drugog i da postoji baš dosta opcija i pravaca prema kojima odnosi mogu otići, da nisu svi baš jednako lijepi i da su sive zone poluodnosa i odnosa bez naziva mnogo šire i veće nego što nam je itko ikada rekao. Također je i dosta velika šansa da su nas baš crtani filmovi prilično upropastili kada su očekivanja u pitanju i da sva pogrešna uvjerenja i sve nerealnosti dolaze upravo odavde.

Ipak, usprkos tome ne možemo ih kriviti, svi volimo verovati u magiju i ljubav. Nije ni da se ljutimo što život nije baš ispao kako smo zamišljali, i što je svuda više negativaca nego prinčeva, a i to malo prinčeva koji postoje je prilično diskutabilno i s velikim paketima problema i kofera, i daleko manje stabilno i posvećeno.

Što smo naučili iz serije "My Love: Six Stories of True Love"? (фото 1)

Međutim, sve i da kažemo da uz malo sreće poznati kraj iz crtića možda i je moguć, pravo pitanje je, na što zapravo mislimo kada kažemo “živjeli su sretno do kraja života”? Kako bi to izgledalo u realnosti? Nitko se nikada ne razboli, uvijek imaju para, svi su neprestano sretni i zadovoljni? Imaju li djecu ili ne, što je s poslovima, da li se svađaju, da li netko nekoga vara i još bolje pitanje znaju li to prebroditi, je li im još uvijek zabavno zajedno kao i prvog dana ili 40 godina braka znači rutinu i dosadu? Je li uopće obavezan znak jednakosti između toga? Što zamišljamo kada pomislimo na višedesetljetno partnerstvo, i kako stvarno izgleda ostati s nekim do kraja života?

Dokumentarna serija “My Love: Six Stories of True Love” pokušava dati odgovor na ovo pitanje i u toj misiji prati šest parova od Koreje do Brazila koji su pronašli način kako se funkcionira i ostaje zajedno. I kako stoje stvari, ma koliko svi oni bili različiti na svim meridijanima, u svim odnosima od super tradicionalnih do prilično suvremenih, bilo u gej ili hetero partnerstvu, na kraju dana se sve svodi na isto. Na jednu prilično jednostavnu stvar, a to je da je pravo partnerstvo ono u kojem dvije osobe istinski brinu jedno za drugo.

Što smo naučili iz serije "My Love: Six Stories of True Love"? (фото 2)

U Španjolskoj osamdesettrogodišnji muž pomaže svojoj ženi svako jutro da ustane iz kreveta. U SAD stariji bračni par sjedi na travnjaku i slavi 4. srpnja. U Indiji par radi na plantaži pamuka i skuplja novac za proslavu Diwalija. U Brazilu jedna žena budi drugu i želi joj sretan 65. rođendan. U Japanu jedna žena je davno spasila život jednom muškarcu i dan danas tvrdi da je on nešto sasvim posebno. Detaljno i intimno, ova serija istražuje onaj koncept o kojem svi na neki način sanjamo, ali ga ne razumijemo sasvim. I pored toga što je predivan prikaz ljubavi u starijim godinama i partnerstvima koja odolijevaju svemu i jesu “happily ever after” svoje vrste, podsjeća da ljubav u svim svojim oblicima i na svim krajevima svijeta uvijek izgleda isto.

A podsjeća i na neke druge jednako važne lekcije zbog kojih veza opstaje. Kao na primjer na to da nije uvijek lako, ali da biti partner stvarno znači biti tu. Da je partnerstvo dvosmjerna ulica i da je balans nevjerojatno važan. Ne opstaje odnos u kojem jedan voli, jedan radi, jedan je posvećen i u kom dvije osobe vole istu osobu, već onaj u kojoj je ta razmjena ljubavi prirodna kao disanje. Ciklična dinamika koja nikada ne presuši i gdje naizmjenično uvijek postoji netko tko će biti snažan za oboje. Podsjeća i na to da nema ničega vrednijeg od mogućnosti da živiš u trenutku. Mladost ima tendenciju da trči, da uvijek negdje žuri i kasni i ne osvrće se oko sebe dok ne bude prekasno. Starost zna da je svega ostalo prilično malo, pa je i čišćenje opalog lišća u dvorištu jednako čarobno kao odlazak na more prvi put. Stavlja znak uzvika na male stvari koje se rade zajedno, male rutine i rituale koji održavaju odnos i čine ga posebnim, i to koliko je važno smijati se s nekim. A nije sve uvijek zabavno, ni u životu ni u seriji. Svi stare, svi se mijenjaju, svi su negdje gdje nikada nisu bili prije, i nije sve samo sreća i romantika, pa David i Ginger (SAD), između ostalog posjećuju i krematorij i razgovaraju o svojim planovima i željama kada se to jednog dana dogodi.

Što smo naučili iz serije "My Love: Six Stories of True Love"? (фото 3)

A hoće, jer je i to dio rečenice “do kraja života”, čega smo svi svjesni, samo je dobro kada priču o tome zamijeni red smijeha i kugla sladoleda. Možda to i jest život. Red tuge, red sladoleda, i puno smijeha. I tako, poslije preko 40 godina provedenih zajedno ovi parovi još uvijek znaju kako da se zajedno smiju. Zajedno rade. Zajedno planiraju. Dijele priče i pjevaju. Flertuju i daju komplimente. Nježni su, posvećeni i veoma jasno stavljaju do znanja da je njihova veza, njihov odnos ono što pobjeđuje sve. Ili što bi Satyabhama rekla: “Veza između nas je duža od ovog života”. I nije lako ne osjetiti malo zavisti prema onima koji su pronašli ovakve veze, ali je i utješno znati da netko jest, i da ljubav stvarno postoji tamo negdje.

Što smo naučili iz serije "My Love: Six Stories of True Love"? (фото 4)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više