Traži

Tamna strana \"La La Landa\": traume iz prošlosti, nostalgija i naporan rad umjesto talenta

Tamna strana "La La Landa": traume iz prošlosti, nostalgija i naporan rad umjesto talenta

Kako je tekao put mladog redatelja Damiena Chazellea


Fotografija: Buro247ru

Damien Chazelle, mladi student Sveučilišta Princeton, htio je postati glazbenik. No, nije mogao zamisliti da će se na putu do uspjeha naći izuzetno strog profesor. Dugo je vježbao svoje bubnjanje, no na kraju je odustao, a kasnije ga je lik profesora s Princetona inspirirao za istinitu priču o mladom jazz bubnjaru Andrewu Neimanu i tako je 2014. nastao njegov prvi veliki film, "Whiplash"

Na sreću, druga velika ljubav bio mu je film. Tako je odlučio upisati vizualne studije na Harvardu, diplomirao je 2007., a 2009. već režirao svoj prvi mjuzikl, "Guy and Madeline on a Park Bench". Bila je to ljubavna priča o jazz glazbeniku Guyu i djevojci Madeline inspirirana američkim mjuziklima iz tridesetih godina prošlog stoljeća u kojima su glumili glazbenici poput Dukea Ellingtona i Bessie Smith, a Chazelle je tako odao počast i mjuziklima iz pedesetih i šezdesetih kao što su "Singing in the Rain" i "West Side Story".

Njegov treći film "La La Land" je u kina stigao tek nedavno, a već je mnogo suza isplakano u kino dvoranama diljem svijeta zbog ljubavne priče o jazz pijanistu Sebastianu i glumici u usponu, Miji. No, trebamo pogledati iza kulisa kako bismo doista shvatili zašto je "La La Land" jedan od najvećih favorita za ovogodišnju dodjelu Oscara.

Chazelle je prekinuo s glazbom kad je shvatio da jednostavno nije talentiran. No, u "Whiplashu" i "La La Landu" talent se uopće ne dovodi u pitanje. Što bi bilo da je Andrew Neiman zapravo bio loš bubnjar, Mia loša glumica, a Sebastian loš pijanist?

Miles Teller kao Andrew Neiman, "Whiplash", 2014.

No, Chazelle se za svoje likove nije inspirirao svojom osobnošću. Oni su proizvod modernog doba. Današnji genijalci su obično radoholičari. Genetske predispozicije danas su manje važne nego što je to nekad bilo jer je i uz malo prirodnog talenta i puno rada moguće izgraditi nešto veliko. Ključno je vjerovati u sebe i slijediti svoj san.

Zbog toga Chazelleu uopće nije važno je li uspjeh njegovih likova opravdan talentom. Njihova sposobnost za sanjarenje i "ganjanje" svog sna je ono što ih ističe iz mase. Ta činjenica, dakako, ne osporava koliko je talentiran sam Chazelle.

U holivudskim brdima postoje tri grobnice - jedna je ona klasičnog jazza na kojoj piše 1880.-1929., druga pripada zlatnom dobu Hollywooda koje je trajalo 1928.-1949., a treća američkom mjuziklu i na njoj piše 1866.-1985. Znalci su im odavali počast, svađali se oko točnih datuma njihove "smrti", no nitko nije primijetio da su grobnice zapravo prazne.

Danas često raskidamo s poviješću i odbijamo u njoj ostati, no Chazelle nije takav. On ne vjeruje da su jazz, mjuzikli i klasični Hollywood mrtvi. Na fakultetu se zaljubio u mjuzikle 20-ih i 30-ih, a tijekom odmora koje je provodio u Parizu prvi je put na velikom filmskom platnu gledao film "Bonnie and Clyde" i filmove s Marlonom Brandom. A kad je njegova ljubav prema jazzu u pitanju, izbrisati ju nije mogao ni strogi profesor na Princetonu.

Uz to, valja spomenuti da mu je danas tek 32. rođendan, a svu je svoju snagu do sada usmjerio na kucanje i čekanje ispred zatvorenih vrata holivudskih studija. Nije ni slučajnost što ga uspoređuju s Tarantinom, još jednim zarobljenikom 20. stoljeća. Chazelleov "La La Land" nije nostalgičan film za poviješću, to je film o nostalgiji. Unatoč odličnim kostimima, bljeskovi modernosti pomažu nam shvatiti kako su protagonisti zapravo zarobljeni u ovom vremenu.

Emma Stone kao Mia, "La La Land", 2016.

Glumica u usponu, Mia, žuri u "tvornicu snova" i ne primjećuje u što se pretvorila. U prvoj trećini filma nalazi se na tulumu tijekom kojeg jedan od posjetitelja priča kako bi bilo zanimljivo ispričati priču o "Zlatokosi i tri medvjeda" iz perspektive medvjeda. No, Mia ne primjećuje što se događa oko nje, razmišlja kako pobjeći s tuluma i sanjari o pozdravu Humphrey Bogarta i Ingrid Bergman u filmu "Casablanca". No, moderni Warner Bros. bi joj danas mogao ponuditi tek ulogu u filmu "Wonder Woman" ili "Fantastične zvijeri i gdje ih naći".

Sebastian, pijanist iz Los Angelesa, nešto je skromniji. On je svjestan da nikada neće postati novi Duke Ellington i želi otvoriti svoj klub u kojem će se svirati pravi jazz. Kako bi zaradio novac svira u klubovima i restoranima, a uskoro postaje i dio popularne glazbene skupine zbog koje odustaje od svog sna.

Veza između njih dvoje otpočetka je osuđena na propast. Idealist i realist ne mogu živjeti pod istim krovom. Sebastian je za Miu ako već ne izdajica, onda barem konformist.

Ryan Gosling kao Sebastian, "La La Land", 2016.

"Whiplash" je bio utjelovljenje Chazelleovih traumatičnih sjećanja, a "La La Land" nostalgije za danima u kojima nikada nije živio. Njegov sljedeći projekt bit će film o Neilu Armstrongu, prvom čovjeku na Mjesecu, kojeg će navodno utjeloviti Ryan Gosling. A što će još pripremiti ovaj miljenik publike i kritike? I što će se dogoditi kad ostvari sve svoje snove u području filma? Iskreno, bolje je da ova pitanja ostanu neodgovorena. 

U sjeni "La La Landa" kriju se još tri redateljska imena koja pokušavaju oživjeti mjuzikl.

"La La Land", 2016.

Prvi je John Carney, bivši basist irskog rock benda The Frames koji je, kao i Chazelle, bio skloniji glazbi nego filmu. Prošle godine je predstavio svoj drugi mjuzikl "Sing Street" i bio nominiran za Zlatni globus, no ostao je u sjeni "La La Landa". Carney se u svom radu prisjeća sedamdesetih kada je slušao Duran Duran, The Cure, The Clash i Spandau Ballet, te se pokušava što više udaljiti od mainstreama. U Hollywoodu se istaknuo filmom "Begin Again" iz 2013. u kojem glume Keira Knightley i Mark Ruffalo.

Sljedeći redatelj je Rob Marshall koji je natjerao publiku da ponovno počne shvaćati mjuzikle ozbiljno. Njegova adaptacija mjuzikla "Chicago" dobila je osam Oscara što će "La La Land" teško postići. Nakon velikog uspjeha, Marshall je snimio i mjuzikl "Nine", a onda i "Into the Woods". Iduće godine, nakon gotovo tri godine pauze, planira ponovno osvojiti Hollywood mjuziklom o legendarnoj dadilji Mary Poppins koju će utjeloviti Emily Blunt.

Treći redatelj koji pokušava oživjeti mjuzikl u 21. stoljeću je Tom Hooper. On je režirao film "The King's Speech" i hvaljeni mjuzikl "Les Miserables". Tijekom snimanja "Les Miserablesa" živio je na setu, tamo je radio s glumcima, pisao i spavao, a naposljetku mu je to donijelo i tri Oscara i tri Zlatna globusa.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor