Search

Tihana Lazović: \"Na svu sreću uloge mi se nižu, a jedino što zasad još želim jest da netko napiše dobar ženski lik\"

Tihana Lazović: "Na svu sreću uloge mi se nižu, a jedino što zasad još želim jest da netko napiše dobar ženski lik"

O ulozi u projektu "Tajkun", glumi uz bok legendarnom Draganu Bjelogrliću te životu u Beogradu razgovarali smo s jednom od najperspektivnijih domaćih glumica

Tekst: D.M.


Image: PR

S mladom glumicom Tihanom Lazović šira se publika upoznala još 2013. kada se pojavila u filmu "Šuti" Lukasa Nole, a do danas je postala ne samo lokalna, već i regionalna zvijezda s nagradom Un Certain Regard s filmskog festivala u Cannesu i dvije Zlatne arene. Neki od njezinih istaknutijih projekata su "Zvizdan" Dalibora Matanića, glavna uloga u "Aleksi" Barbare Vekarić, "Uspjeh" Denisa Tanovića, uloga zlikovke Vesne u filmu "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" i "Just Like My Son" talijanske redateljice Constanze Quatriglio. Njezin aktualni  projekt, serijal "Tajkun" u režiji Miše Terzića i produkciji Firefly koji će se premijerno prikazati 15. i 16. ožujka priča je o mračnim tajnama najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Srbiji u kojoj igra ulogu Ksenije, žene tajkuna Vladana Simonovića čiju ulogu tumači Dragan Bjelogrlić. Glumica nam je otkrila kako je glumiti uz legendu jugoslavenskog filma i jednog od njezinih idola, tko je Ksenija, koja je razlika između hrvatske i srpske scene i ulogu koju priželjkuje još od studentskih dana.

"Tajkun je moje prvo profesionalno iskustvo s ekavicom. Lakše mi je bilo glumiti u "Just Like My Son" na talijanskom! Srpski jezik je toliko sličan hrvatskom da je teško odglumiti ga bez da se primijeti da nisi odavde. Na svu sreću, Ksenija je za vrijeme rata došla u Beograd iz Knina", Lazović se prisjeća upoznavanja s ulogom tajkunove supruge i nastavlja o tome kako je zajedno s redateljem oživjela lik. Naime, ekipa je odlučila da neće biti riječ o stereotipnoj ženi mafijaša. Iako živi u njegovoj sjeni, ona je svojeglava, snažna i dobiva svoje mjesto pod reflektorom kroz vlastitu priču.

Tihana Lazović i Miša Terzić

"Ksenija je u početku napisana kao 'dobra ženska', no Miša, scenaristi i ja zajedno smo došli do ideje da bi zaista zanimljivo bilo kada bi ona bila djevojka iz susjedstva u svijetu tajkuna. Nastojala sam da se vidi njezina 'prljavština', Konstantno je anksiozna, kao da se nazire tračak ludosti. Obožavam momente u kojima vidim priliku za ubaciti nešto mračno u nju. Kod nje je zanimljivo to što ima ozbiljnu dilemu. Između voljenog čovjeka i obitelji je i muči se s izborom. U sjeni je tajkuna i nema ambiciju za moći. Ona je njegov odmor. Izvan tog svijeta je i sasvim drugačija, normalna, mlada", Lazović dočarava Kseniju. Razlika u godinama između dvoje glavnih likova jedna je od pokretača drame, a gluma nasuprot Bjelogrlića svojevrsno ostvarenje Lazovićkinih snova.

"Čast mi je da radim s Draganom. On je velikan kojeg sam gledala sam još u djetinjstvu. Divan je partner, divno je kad netko toliko daje. Može mi biti otac i upravo to je problem likova. Što to njih dvoje imaju da su se zaljubili? To je ono na čemu radimo. Nije ovdje riječ o probijanju leda s partnerom već se traži motivacija i tek kada je sve što odglumiš motivirano njihovom pričom - do koje treba doći - postaje prirodno. Ljubavne scene, primjerice, napisane su u stanu i zanimalo nas je na koji način pokazati ljubav a da ne bude stereotipno. Na koji način prikazati ljubav u kratkom vremenu? Najkreativniji dio je napraviti običnu radnju posebnom, otkriti po čemu je ta ljubav posebna", objašnjava glumica i tvrdi kako joj je sloboda na setu najbitnija. Glumičin posao podrazumijeva mnogo više od zadovoljavajuće interpretacije teksta. Otkriva da, ovisno o redatelju, glumci dobivaju određenu odgovornost da od lika naprave nešto sasvim novo, da mu udahnu život po svom nahođenju. Priznaje kako je od nekih projekata odustala upravo jer se osjećala skučenom.

Tihana Lazović i Dragan Bjelogrlić

"Dijalog mi je najmanje važan, kao i Miši. Valjda se zato tako dobro slažemo. Puno se više oslanjam na govor tijela, kemiju, osjećaj... Rečenice su tek početna informacija. Osim toga, ne znam raditi bez improvizacije. Svi redatelji s kojima sam radila su me zvali da lika stvorim unutar svog igrališta. Imala sam par loših iskustava kada sam se osjećala potisnutom pa sam izašla iz projekta ili ga uopće nisam prihvatila. To shvatiš već pri čitaćim probama", objašnjava i prisjeća se projekata s kojima se oprostila nakon plodonosnog rada.

"Kada imaš dobar dan na setu, to je takva injekcija adrenalina koja te drži tako dugo i nosiš to sa sobom određeno vrijeme. Za mene je gluma prvenstveno igra.  Nije mi se nikad dogodilo da se nisam vratila iz lika u stvarnost. Teški likovi su likovi od kojih se teško opraštaš. No, nikada nisam zapela u perspektivi nekog lika, taj je rastanak sličniji opraštanju od prijatelja. Već sad znam da će mi set nedostajati, no u zadnje vrijeme nemam mnogo vremena za tugovanje. Na svu sreću, uloge mi se samo nižu", veselo će glumica. Činjenica da zna kako će se serija koju snima zasigurno gledati i kritizirati na konstruktivan način, zasigurno pomaže da se u potpunosti unese u lika. Hrvatskoj publici, zaključuje, domaći sadržaj nije dovoljno serviran, a zvijezdom se postaje putem televizijskih emisija i na posljetku, to jest ono po čemu pamtimo glumce.

Dragan Bjelogrlić i Tihana Lazović

"Beograd ima nešto drugo. U Zagrebu me nikad nitko nije prepoznao. Ljudi ovdje cijene glumce i film. Promovira se i dolazi do ljudi. Najviše me iznenadilo kada sam na nekom festivalu autorskih filmova - dakle, ne komercijalnih - doživjela kako publika ustaje iz stolaca i plješće! Važno je jer ljudi cijene ono u što zaista daš sebe. Beograd je u tom smislu osvježenje", objašnjava i otkriva nam jednu od uloga kojima bi se htjela vratiti.

"Igrala sam Martu u 'Tko se boji Virginije Wolf?' još u studentskim danima. Nju želim ponovno igrati za dvadesetak godina, a zasad samo želim da netko napiše dobar ženski lik", zaključuje mlada glumica kojoj, čini se, nema kraja.

ž

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više