Traži

Majstori nove regionalne glazbene scene

Majstori nove regionalne glazbene scene

Büro 24/7 intervju: Svi na pod!

Tina Kovačiček


Fotografija: PR

Beogradski sastav Svi na pod!, jedan je od najistaknutijih bendova nove srpske scene, a nedavno su nastupili u zagrebačkoj Tvornici kulture

Ignorirajući definiciju benda i određivanje smjera, Svi na pod! su se okupili 2007. godine oko jedne ideje, a ta je stvaranje dobre glazbe. I od tada im to dobro ide. Album prvijenac "Prvi" objavljen je 2010. godine, a čak 11 od ukupno 12 pjesama s albuma našlo se na radijskim top listama. Među njima su "Bugi Vugi", "Ljubavi", kao i "Zvuk ulice" koju je za bend napisao jedan od najistaknutijih glazbenika novog doba Vlada Divljan. Nastavljajući uspješnu tradiciju stvaranja regionalnih hitova, nedavno su izdali album "Mladost", a zagrebački nastup je dio promocije novog studijskog uratka. A nama prava prilika da ih upoznamo bolje, u čemu nam je pomogla karizmatična pjevačica benda Bojana Vunturišević.

Za početak, kako biste se opisali u par riječi nekome tko se prvi put susreće s projektom Svi na pod!...

Na prvi pogled, svo šestoro smo zgodni, ali na drugi pogled shvatit ćeš da smo vrlo nezgodni. Na prvo slušanje, pomislit ćeš da smo slatki, a slatko mami, pa ćeš onda dotrčati na naš koncert očekujući pop melodije. Onda će Bambi okinuti prvi rif, bit će žestoko, a ja ću reći: "Dobra večer, mi smo pop bend iz Beograda". Tada ćeš shvatiti da si oduvijek volio i živio punk.

Kako je počela priča s bendom Svi na pod!?

To je već pitanje za Petra, ali pokušat ću vam prenijeti kako je to zaista bilo. Početak Svi na pod! priče vezuje se za 2001. godinu kada se Petrov, tada matični, bend "Mravi" raspao. On je imao potrebu povezati se s različitim glazbenicima, a ideja mu je bila stvaranje glazbe. Tada je nastala pjesma pod nazivom "Ona je zmaj", u suradnji s Kizom Radovićem, frontmenom sastava Pressing. Međutim, ovu pjesmu je potpisao bend "Mravi". Sada se već moramo teleportirati u 2007. godinu i spomenuti ljude koji su sudjelovali u projektu Svi na pod!. Svi znate front-žene benda Zemlja gruva: Zoe Kidah i Constructu. E, pa i one su bile s nama, kao i Zoja Borovčanin iz fantastičnog benda Lira Vega. Mnoštvo glazbenika, sto ljudi, sto ćudi. Još jednom se ta stara narodna izreka pokazala kao točna, tako da se moralo oformiti čvrsto jezgro benda. To se dogodilo 2008. godine, kada i počinje rad na albumu "Prvi".

Kako je nastalo ime benda?

Ime benda preuzeto je od jednog fanzinea s početka 90-ih godina.

Majstori nove regionalne glazbene scene (фото 1)

Nema smisla ograničavati se žanrovima, a vaša početna ideja benda je stvaranje dobre glazbe. U tom slučaju što dobru glazbu čini dobrom?

Dobru glazbu stvaraju dobri međuljudski odnosi u bendu. Ako toga nema, sve je uzaludno. Mi se ne možemo ograničiti na jedan žanr, jer smo skupina dijametralno različitih ljudi, Jedno vrijeme smo to shvaćali kao našu manu, pa smo tragali za žanrom, pokušavali se ukalupiti, ali smo onda shvatili - ne, to je naša priča. Žanrovska shizofrenija. Ali shizofrenija u pozitivnom smislu. Različite bendove slušamo, odrastali smo u različitim vremenima. Ono što mene pali, Goranu je dosadno. Ali kada se to pretoči u glazbu, dobija se zvuk koji je, čini mi se, vrlo jedinstven na ovim prostorima.

Što utječe na stvaranje vaše glazbe?

Bukvalno sve, počevši od onih najbanalnijih stvari - je li vani sunčano ili pada kiša, pa do onih priča je li me ostavio dečko ili je grad pod opsadom plakata o otvaranju još jednog shopping centra, dok se Muzej suvremene umjetnosti davi u korovu.

Koliko su vam styling i scenski nastup bitni?

Živimo u 21. stoljeću kada se muzika gleda, kada ljudi kažu: "Idemo na show!", a ne na koncert. Dakle, sve je bitno, ali opet se ne smiješ opterećivati sekundarnim stvarima. Nas glazba tjera na pokret, tako da je i taj scenski nastup nešto što dolazi potpuno prirodno. Svaki čovjek ima potrebu raditi na sebi, usavršavati i njegovati svoje vještine, tako da smo se mi povezali s plesnim klubom "Dance Factory" iz Beograda. Djevojke iz tog kluba su svjetske prvakinje u suvremenom plesu i one nam pomažu u podizanju našeg scenskog nastupa na još višu razinu. Kostim je također bitan, ali samo onog dana kada nismo lijeni da se odemo do Olje koja je, po našem mišljenju, najmaštovitiji kostimograf u gradu. Njeni kostimi nam omogućuju da se oslobodimo stega koje nam diktiraju svakodnevica i tradicija i da na sceni budemo ono što zapravo jesmo.

Tko brine o tome?

Nataša Gvozdenović i Staša Stanković su naši koreografi. Olja Marković je naša kostimografkinja, Bojana Nikolić scenografkinja, Marina Perović direktorica fotografije, a na čelu harema je Ivan Stojiljković - redatelj. Fini ljudi i sigurno im je drago što ste ih sada upoznali.

Razlikuje li se vaš drugi album "Mladost" od albuma prvijenca?

Naravno, uzaludno bi bilo da je drugačije, jer bismo tada svirali jednu te istu pjesmu. Uvijek se trudimo otići makar korak dalje. Uvijek se trudimo naučiti makar notu više. Uvijek se trudimo upoznati sebe i ljude oko sebe što bolje, jer će nam tada i priče biti interesantnije. Poslušajte oba albuma, imate ih na Deezeru, pa prosudite sami.

Koji vam je omiljeni hrvatski bend?

Najbolje kolegice iz Hrvatske su nam Lollobrigida. S njima smo i snimili stvar "Uzalud", a Ida nam je i gostovala na albumu "Mladost". Pored njih volimo i Dječake, Let 3, Punčke, Ljetno kino... Ja bih iskoristila ovu priliku i pozdravila momke iz benda Sinestet čija je stvar "Ziđan" postala jedna od mojih najomiljenijih pjesama ikada...

Planirate li posjetiti glazbene festivale ovog ljeta?

Festivali su must ovog ljeta. Sigurno ćemo svirati u Srbiji na Exitu i Mikseru. Upravo smo se vratili iz Slovenije gde smo s Električnim Orgazmom (SRB) i Kleemarom (SLO) svirali na PungArt festivalu. Žao nam je što Terranea neće biti ove godine. Prošlog ljeta smo tamo svirali i proveli se najbolje na svijetu.

Nedavno ste nastupili po drugi put u zagrebačkoj Tvornici kulture. Kako je bilo?

U Zagrebu smo nastupali dva puta, oba puta u Tvornici. Čudna stvar se dogodi kada se ljudi iz Zagreba i Beograda okupe na jednom mjestu. Uvijek je nabijeno najljepšim emocijama na svijetu. Tako je bilo tokom zlatnih osamdesetih, ali se ni sada situacija nije promijenila. Mi volimo reći da su nam koncerti u zagrebačkoj Tvornici najdraži od svih, ali ne da bismo vam se dodvorili, nego to je zaista istina. Potražite na Internetu fotografiju s našeg prvog koncerta i vidjet ćete nas znojne, tj. doslovno mokre, s osmijehom najvećim na svijetu. Ta fotografija govori više od milijun riječi. Na ovom koncertu sam rekla da je u Zagrebu uvijek fantastično, energično i super-romantično. Zovite nas opet i mi ćemo doletjeti.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor