Traži

Nik Oroši: Razgovarali smo s baristom koji je upravo izdao svoj prvi album i otkrili ponešto novog o stvaranju elektronske glazbe

Nik Oroši: Razgovarali smo s baristom koji je upravo izdao svoj prvi album i otkrili ponešto novog o stvaranju elektronske glazbe

S Nikom Orošijem o glazbi, kavi, novim pothvatima i vinilima

Tekst: Lidija Lončarić


Fotografija: Instagram,
Facebook,
Deboto Festival

Barista s titulom najboljeg u zemlji, veliki zaljubljenik u vinile i glazbu općenito te osoba koja nikada ne staje, Nik Oroši napokon je, nakon godina posvećenih elektronskoj glazbi, izdao svoj prvi album. To i ne bi bilo toliko čudno da se na taj potez nije pripremao godinama da bi zatim, sve što je stvarao, objavio na - vinilu. Pitali smo Nika ima li kava koju prži veze s glazbom koju stvara, kome je svoju glazbu namijenio te zašto mu je toliko dugo trebalo da album napokon ugleda svjetlo dana.

Nik nam je otkrio kako je na albumu "Underline" radio pune tri godine, promijenio tri studija i četiri suradnika, da bi na kraju, rekao nam je, ispao potpuno drugačije od prvotne zamisli. Album smo preslušali i nama je odličan, no on kaže kako je sve to tek uvertira u ono što priprema.

"Ovaj je album zapravo uvod u sljedeći koji je skoro gotov i ima početak i kraj. No, negdje sam morao ‘prerezati’ i jednostavno se više nisam mogao okretati u krug u potrazi za savršenim zvukom", započeo je Nik razgovor, a zatim nastavio kako je i sam naziv albuma došao sasvim slučajno. Prvotna ideja bila je da se nazove "Introspective", no kaže kako je imao razdoblje kada se jednostavno previše trošio emotivno, vremenski i financijski te je u jednom trenutku odabrao pjesme i sam sebi rekao kako je to ono što je tražio, kako je došao do kraja.

"Nema više, sada ili nikada! 'Underline', nema ispod i podcrtano može također", rekao je Nik.

 

Zanimalo nas je i na koji način povezuje kavu i glazbu, svoje dvije životne strasti, te kako to da je album odlučio izdati upravo na vinilu. Odgovori su bili jednostavni jer svako tko je barem jednom ušao u eliscafe, Nikovo mjesto rada te ono na kojem prži vrhunsku, usudili bismo se reći, najbolju kavu u gradu, mogao je uživati i u opuštajućoj glazbi kojoj ovaj barista i glazbenik, uz kavu, posvećuje ogromnu pažnju.

"Rad u caffe-u i moja glazba su zapravo usko povezane. Imam svoju kolekciju vinila i moj tim i ja pazimo koja glazba svira u koje vrijeme. Kava je doživljaj i nije ujutro kava i glazba jednaka podnevu ili kavi i muzici predvečer. Tako je zapravo i nastao album ambijentalnijeg i mirnijeg zvuka", objasnio je Nik te dodao kako na albumu nema hitova za mase, samo dobre glaze stvorene za slušanje uz one najveće užitke u životu.

 

 

Odluka da album izdaje na vinilu je pak bila sasvim očekivana. Vinile skuplja već dugi niz godina i znao je da će njegov prvi album izaći u toj formi. Smatra kako je najbitnije biti iskren, taktilan i svoj, a upravo to za njega predstavlja vinil. Za one koji nisu u mogućnosti slušati vinile, mogu se pak jednostavno zaputiti na Nikovu web stranicu i album preslušati besplatno.

"Vinil je meni osobno kao knjiga, nešto osobno, emotivno i kao takav je namijenjen kupnji, čuvanju, darivanju, a ne posuđivanju i dijeljenju. Kada daruješ vinil i knjigu, to je poseban momenat u ljudskom odnosu jer je u toj jednoj sekundi, kada ga poklanjaš ili primaš, uključen cijeli svemir.. I zato opet vinil! Sjećam se prvog glazbenog poklona, vinil Yazoo 'Upstairs at Eric’s' još 1982 i još ga čuvam. Drugi pak glazbeni poklon je bio album od Alphavillea 'Forever Young' na kaseti te nešto kasnije Pet Shop Boys 'Please'. Kasete su nestale pa sam nabavio vinile. Digitalni album sam odlučio podijeliti besplatno jer, uvijek ponavljam, meni je muzika veselje i hobi i neka digitalni album bude gratis. Možda bedasto no vidio sam i glupljih stvari na svijetu. Album u vinil izdanju je trenutno u ponudi preko mog osobnog weba ili Discogs platforme kao i u mom caffe-u. Gdje je sljedeće prodajno mjesto, ne zamaram se time..."

Svoj stil opisao je kao miks ambijentala, "chill" glazbe pa sve do deep housea gdje se igra s pop figurama. Dodaje i kako elektroniku voli koji god žanr da je u pitanju te da nije tip od akustičnih instrumenata.

"U muzičkoj sam svirao klarinet no 'syntheri' su meni sve. Ne postoji ništa drugo i to želim prenijeti drugima. Emociju u kojoj nema mjesta sitnim previranjima radi možda veće priče u nekoj budućnosti. Kada pišem pjesme ili ih komponiram na klavijaturama, ja ih radim da vesele mene i ne razmišljam o tome hoće li se nekome svidjeti. Ljudi moraju pronaći sebe u mojoj muzici kao što ja, primjerice, nađem sebe u nekom arhitektonskom zdanju, slici, detalju, servisu hrane u nekom restoranu. Sve je potraga za nama samima, našim mirom."

Na pitanje kome je onda zapravo namijenjen njegov album i kome bi preporučio preslušavanje, Nik nam je dao neočekivan odgovor. Kaže kako je svjestan da će se album u potpunosti svidjeti malom broju ljudi, baš kao i njegova kava. Dodaje kako nije riječ o komercijalnoj glazbi za mase, već o onome što njemu predstavlja veselje, bijeg, borbu sa samim sobom kada je u pitanju izražavanje. Nema nikakvih ugovora s glazbenim kućama i obaveze da se mora nekome svidjeti.

"Tko radi muziku samo i isključivo zbog uspjeha, to za mene nije muzika. I opet, upravo zato vinil", dodaje.

Cover za album, baš kao i čitav album, dogodio se spontano. Napravio ga je, objasnio nam je Nik, Neven Udovičić, jedan od redovnih gostiju u eliscaffe-u, oduševio ga i već rade na novom. Kaže kako uglavnom zna što želi, samo mu treba netko da to stavi u prihvatljiv format. Nema bez kave, dodaje kroz smijeh.

Gdje Nika Orošija možemo slušati ovog ljeta, zanimalo nas je za kraj, a on nam je spremno odgovorio kako je za ovo ljeto gotov te je sezonu zatvorio nastupima na Forestlandu, u zagrebačkoj Operi uz bok Bob Mosesu te u šibenskom Azimutu. No, za kraj obećaje kako priprema jednu ozbiljniju svirku u sklopu koje će zatim predstaviti i svoj prvi album, ali i najaviti nove projekte. Što drugo nego – sretno Nik!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar