Traži

Sasvim osobno: Mirela Remi Priselac

Sasvim osobno: Mirela Remi Priselac

Jedan drugačiji razgovor s karizmatičnom Remi

Tekst: Tina Kovačiček


Fotografija: Maja Bota

Razgovarali smo s Mirelom Remi Priselac povodom velikog Elementalovog koncerta ove subote, 5. ožujka, u Maloj dvorani Doma sportova. Ovog puta razgovarali smo o nekim malo drugačijim temama...

Imati 18 glazbenih godina, e to je puno. Plivati dobro u vodama gdje se sastaju i rastaju, pa opet sastaju, e to je upornost. A kad radiš ono što voliš, nije teško biti uporan, dođe samo od sebe i dogodi se ta punoljetna osamnaesta. Elemental su pritom ostali dosljedni sebi; iskreni, ljudski i vjerni ideji – ajmo naglas reći što mislimo! Ponekad provokativni, ali to ti vjerojatno prikače kad govoriš istinu, bez predrasuda i granica. Ove će subote, 5. ožujka, u Maloj dvorani Doma sportova pripremiti pravi tulum kako i priliči kad prelaziš taj prvi prag zrelosti – bit će to presjek svih 18 godina koji ćete na jednom mjestu čuti i doživjeti. Sedam objavljenih albuma, od kojih su ovaj posljednji, "Tijelo", izdali prije par tjedana pod vlastitom diskografskom etiketom 383 Records, predstavljaju njihovo formiranje, odrastanje, promjene i zrelost. Bit će to i njihov najvažniji koncert u karijeri, bit će to Dan E.

A Remi? E to je već druga priča. U njezin sam život, odnosno i ona u moj, ušla na neka druga, mala vrata iz backstagea. Drugim riječima, spojile su nas privatne vode gdje ste lišeni očekivanja i predrasuda. Upoznajete onu privatnu, svakodnevnu stranu čovjeka, jednako toliko iskrenu i obilježenu velikim znatiželjnim Mirelinim očima. Rekla sam joj da moramo napraviti malo drugačiji upitnik za Büro 24/7 jer, recimo, nigdje nisam pročitala bez čega ne bi mogla u životu i što ju jako veseli, a baš me to zanimalo. I razgovor s Remi je ispao ponovno inspirativan...

Tajna vaših dugih 18 glazbenih godina.

Puno strpljenja, upornosti, dizanja-nakon-što-padneš, stvaranja bez fige u džepu, ogromne ljubavi prema muzici, ctrl+z na sve fajlove, poštovanja prema sebi, ali i drugima u bendu, smijeha i zajebancije.

Na što si najviše ponosna u svojoj glazbenoj karijeri?

Imam problem izgovoriti sintagmu "glazbena karijera". Zvuči mi kao nešto strašno ozbiljno i konačno. Ja jednostavno radim muziku, pišem, stvaram, to je ono najbolje što znam i nastojim uvijek smisliti nešto novo i drukčije. Mislim da sam najponosnija na to što smo kao bend izdržali 18 godina, što nismo odustajali i što smo vječni borci. Do zadnje kapi krvi, a onda i još malo...

Po čemu ćemo pamtiti veliki Elementalov koncert koji nas očekuje ovu subotu, 5. ožujka?

Po super usviranom bendu, po sjajnom nastupu, odličnom ambijentu i publici koja će biti na razini zadatka. Ovo nam je prvi samostalni nastup u Domu sportova, a prvi se pamte. Isfurat ćemo koncert zajednički, kao bend, ali i uz potporu ljudi koji su nam dragi –Marčela i Sassje. Bit će to zbilja "Dan E", osvajanje!

Imaš li tremu?

Imala sam je prije dva tjedna, ali sada, nakon ovoliko proba, više nemam tremu. Osjećam ogromno uzbuđenje, jedva čekam izletjeti na pozornicu i razvaliti. Spremna sam! Ne osjećam strah, samo iščekivanje. Strah te napadne kad nisi siguran u ono što radiš, a mi smo sve isprobali u detalje! Neka nam je samo malo sreće i sve će biti super.

Sasvim osobno: Mirela Remi Priselac (фото 1)

Najbolji savjet koji si dosad dobila?

"Kad se susretneš s problemom, razmisli ugrožava li te. Ako je odgovor 'ne', prestani razmišljati o tome."

Tvoja najdraža okupacija u životu?

Pisanje i čitanje. Međusobno su povezani. Kad čitam, želim pisati, kad pišem, želim se još više inspirirati. Bez toga bih bila prazna, ljuštura same sebe. Bez obzira pišem li poeziju, prozu ili pišem nešto u notes koji uvijek nosim sa sobom. Pisanje mi daje nevjerojatan odmak od same sebe, a istovremeno uranjam dublje nego što bih inače mogla. Paradoksalno je, ali upravo je zato beskrajno zanimljivo.

Bez čega ne bi mogla u životu?

Ma, čovjek se brzo navikne i snađe kad mu nešto nedostaje. Materijalne stvari su nebitne, prolazne, porozne.... Mene najviše pune one male stvari kojima je teško naći ime – glas drage osobe u presudnom momentu, znak od svemira da sam na dobrom putu, osmijeh prijatelja baš kad treba, cerekanje zbog nebitnih sitnica koje život znače, duboki udisaj koji smiri, onaj osjećaj kad avion polijeće, leptirići u trbuhu kad me nešto obuzme, pogled bez riječi koji govori sve... To mi je bitno.

Kvaliteta koju najviše cijeniš kod ljudi?

Iskrenost, makar me i povrijedila. Barem znam na čemu sam. Previše sam puta s ljudima bila u odnosu "čardak ni na nebu, ni na zemlji" da bih više imala vremena i strpljenja za takvo što. Cijenim velikodušnost, obzirnost prema drugima i svijetu u kojem živimo, pažljivost, osmijeh...

Prirodni talent koji bi željela posjedovati?

Flegmatičnost. Malo više toga ne bi mi bilo naodmet.

Mjesto na svijetu gdje se osjećaš najugodnije?

Znaš onaj osjećaj kad nakon dugog i napornog dana staviš ključ u bravu i zatvoriš vrata, kad dođeš doma? E, taj osjećaj, bez obzira na to koje mjesto smatraš domom. Može to biti osjećaj koji te preplavi kad dođeš doma, gdje stanuješ, ili recimo, kad zađeš iz Ilice na Britanac, na onu kaldrmu na cesti. Može to biti ulazak u šumu, kada mentalno staviš ključ u bravu i "zatvoriš vrata" svemu onome što te opsjedalo.

Tko su junakinje u tvom stvarnom životu?

Žene koje se bore za sebe, za svoje najdraže. Žene koje su spremne i pametne, koje će dati sve da budu sretne, a da pritom ne budu makijavelistice. Žene koje kao da imaju supermoći, koje mogu 'multitaskati' i sve odraditi sjajno. I pritom izgledati sjajno, ha ha... Žene u mojoj obitelji velika su mi inspiracija, a i volim tu žensku snagu, volim slušati priče drugih žena, razmjenjivati iskustva. U tome ima nešto vrlo plemensko i iskonsko.

Sasvim osobno: Mirela Remi Priselac (фото 2)

U kojim prilikama lažeš?

Ne lažem, ali prešutjet ću nešto ako znam da ću time nekoga povrijediti. Prešutjet ću ako želim zaštititi svoju privatnost, svoj mir. Ne spletkarim i ne lažem, prezirem ljude koji time upotpunjuju svoje vrijeme i onda povrijede druge. Kod mene vrijedi: "what you see is what you get". Zato prijatelje mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Žališ li za čime?

Zasad ne, još uvijek smatram da imam dovoljno vremena i prilika učiniti što mi je volja. Nikada nije kasno ni za što. Ljudi s 50 godina upisuju faks. Osim toga, stvari ti ponekad dođu tek kad si za njih spreman, tako da se kategorija žaljenja u to ne uklapa. Doduše, neki put poželim imati više vremena u danu.

Trenutak u životu kad si osjetila najveću sreću?

Ne pamtim samo jedan takav moment, pamtim djeliće stvarnosti kada sam bila presretna i iz takvih trenutaka crpim snagu. I to su sve one stvari koje sam već nabrojala, koje me čine sretnom i bez kojih mogu – ali ne želim! Sreća je ono što osjećaš svaki put kada izađeš iz svoje sigurne zone i pobijediš, ili barem sudjeluješ u nekom novom iskustvu. To su stvari koje pamtim i prepričavam.

Tvoje trenutno stanje uma?

Quiet before the storm :)

Sasvim osobno: Mirela Remi Priselac (фото 3)

Do 4. ožujka cijena ulaznice za koncert u Domu sportova iznosi 65 kuna, dok će se na dan koncerta za ulaz trebati izdvojiti 80 kuna.

Službena prodajna mjesta:
• Dirty old shop, Tratinska 18
• Rockmark, Berislavićeva 13
• Aquarius CD Shop, Varšavska 13
• Eventim prodajna mjesta i www.eventim.hr

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više