Search

Književna preporuka tjedna: \"Bog mi je svjedok\" autora Makisa Tsitasa

Književna preporuka tjedna: "Bog mi je svjedok" autora Makisa Tsitasa

Dobitnik Europske nagrade za književnost

Tekst: Ema Glavina


Image: PR

Knjige grčkih autora uglavnom nisu toliko prevođene na ovim prostorima, no "Bog mi je svjedok" lako bi mogao pronaći put do šire publike

Prije nego što predstavim knjigu, ukratko ću predstaviti autora, budući da mi se čini bitnim jasno ga odvojiti od osebujnog glavnog lika ove priče. Osim toga, izdavačka kuća Ocenmore nam sutra dovodi autora u Booksu, gdje će održati predstavljanje svoje nagrađivane knjige, pa pristojnost nalaže da se napiše pokoja rečenica o njemu. Makis Tsitas rođen je 1971. u grčkom gradu Yiannitsi, a profesionalni put ga je naveo na staze novinarstva u raznim oblicima, poput pisanja za tiskane medije i posla na radiju. Osim pisanja, danas se bavi uređivanjem portala koji obrađuje kulturne i umjetničke teme. Kao književnik pisao je i za djecu i za odrasle, a knjige su mu prevedene na desetak europskih jezika. Ipak, dosadašnji vrhunac karijere predstavlja upravo knjiga "Bog mi je svjedok", za koju je 2014. godine primio Europsku nagradu za književnost. Nagradu dodjeljuje Europska komisija u suradnji s Europskom federacijom knjižara, Europskim vijećem pisaca i Federacijom europskih izdavača, a dodjeljuje se talentima koji su u posljednjih pet godina objavili od dvije do pet knjiga.

Pa, o čemu zapravo govori knjiga "Bog mi je svjedok" i zašto je zaslužila nagradu? Radnja prati Hrisovalántisa, klasičnog antijunaka našeg doba. Upravo je izgubio posao tiskarskog radnika, i to kod najluđeg šefa na svijetu, ima preko pedeset godina i još živi s roditeljima i sestrama, a nikad se nije niti približio svom ultimativnom cilju - ženidbi. Osim o dobroj ženi, sanja i o otplati kredita i boljem zdravstvenom stanju, uvjetovanom zdravijim životnim stilom na koji se ne može natjerati. No, je li problem u Hrisovalántisu, njegovoj obitelji ili tragičnoj sudbini na koju ne možemo utjecati? Ako pitate protagonista, problem je u svima osim u njemu. On samo pokušava biti dobar čovjek i dobar vjernik. I tu već dolazimo do jednog netipičnog elementa.

Književna preporuka tjedna: "Bog mi je svjedok" autora Makisa Tsitasa (фото 1)

Naime, u većini djela antijunaci su ujedno nihilističke propalice problematičnog ponašanja, dok Hrisovalántis želi svoj život posvetiti Bogu i duhovnosti, iako mu ni to baš ne polazi za rukom. Hrisovalántisa u Engleskoj zamišljam kao aktivnog govornika na Speaker's Corneru u Hyde Parku, koji ima nepresušno vrelo općih tema o kojima sve zna i želi ih objasniti svijetu, a ukoliko bi živio u Hrvatskoj, vjerojatno bi bio jedan od onih koji pišu malograđanske i ksenofobne komentare na raznim portalima. Jer ljudi koji se bave takvim raspravama u pravilu su prepuni kontradikcija, a naš Hrisovalántis mogao bi biti definicija te riječi. S jedne strane, mizoginija je preblag pojam za ono što misli o ženama, a s druge strane ne može zamisliti život bez njih i najviše žudi upravo za brakom. Uz to, veliki je vjernik koji posjećuje bordele, kao i ksenofob koji zapravo želi oženiti strankinju.

Sve su ga žene u životu, u većoj ili manjoj mjeri, iskorištavale zbog novca. Zbog nekoliko loših iskustava voljan je mrziti svaku ženu na svijetu, osim eventualno onih koje pripadaju njegovoj obitelji. Poželite li mu reći da možda malo pretjeruje, brzo bi vam rekao kako zaista stoje stvari. "Juda je Krista samo izdao, no ona je mene i izdala i ubila." objasnit će slikovito i nastaviti o tome kako su žene, nažalost, bića bez morala. Stranci su drugi veliki problem u njegovom životu, i jako se boji migranata koji mu otimaju radna mjesta i kontaminiraju društvo. Učinite li grešku i upitate li ga da definira na čemu temelji svoj stav, reći će vam da "uostalom, to i jest politika svih tih Albanaca, natjerati nas da odemo iz svojih kuća. To je organizirani plan. Žele u dvije godine steći ono za što je Grcima trebalo trideset". Hrisovalántis je, zapravo, tipičan malograđanin ovih prostora, i koliko god mi to ne željeli priznati, predstavlja velik dio društva u kojem živimo.

Književna preporuka tjedna: "Bog mi je svjedok" autora Makisa Tsitasa (фото 2)
Ni on nije do takvih zastrašujućih stavova došao sam od sebe: oblikovani su i nametnuti od strane društva i okoline. Tsitas nam je na vrlo dobar način portretirao čovjeka kojega možemo mrziti, a u isto vrijeme i suosjećati s njime. Kroz priču dobijemo isprekidane segmente njegova djetinjstva iz kojih saznajemo kako je oduvijek bio sputavan od strane roditelja, nije mogao biti onaj koji je želio, niti se baviti onime što ga usrećuje. Otad do danas sanja da postane samostalan i odgovoran muškarac koji će živjeti sâm (ili sa suprugom) i koji neće morati polagati račune drugima za svoje postupke. Govoreći o anegdoti iz svog djetinjstva, i sâm kaže da bi njegovi memoari trebali biti nazvani "Uspomene jednog nesretnog života".

Knjiga je napisana u monolozima, nema poglavlja kao ni čvrste strukture, a tijekom čitanja stječe se dojam slušanja raspršene introspekcije koja se tek naknadno slaže u pravilan mozaik. Tsitas nam, malo po malo, nudi razne životne epizode nesretnog junaka. Stoga se nisam nimalo iznenadila kad otkrila da se po ovoj knjizi napravila i uspješna kazališna predstava u Ateni. "Bog mi je svjedok" jedna je od onih izuzetno zabavnih knjiga koje se lako čitaju, a koja tek naknadno (p)ostavlja cijeli niz neodgovorenih pitanja i pregršt tema za daljnje razmišljanje: i o vlastitim postupcima, ali i o postupcima i odgovornosti društva u cjelini. Posebice kad se podsjetimo da je mjesto radnje baš Grčka prije nekoliko godina, netom prije eskalacije ekonomske i izbjegličke krize, i cijelog domino efekta koji je tad krenuo. Ako vas je priča zaintrigirala, još jednom podsjećamo na druženje s autorom koje će se održati u četvrtak, 13. listopada, u 19 sati, u Booksi (Martićeva 14), gdje ćete knjigu moći nabaviti po promotivnoj cijeni.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više