Search

Književna preporuka tjedna: \"Opustjeli raj\" Ane Marije Matute

Književna preporuka tjedna: "Opustjeli raj" Ane Marije Matute

Klasik španjolske književnosti

Tekst: Ema Glavina


Image: screenshot

Ana Maria Matute je jedno od najznačajnijih imena suvremene španjolske književnosti, a izdavačka kuća VBZ nam donosi njen prvi prijevod na hrvatski jezik

Oni koji na relativno čestoj bazi čitaju književne novitete, uglavnom primjećuju more epiteta koje korice gotovo svakog naslova donose. Većina su knjiga danas tako "najbolji roman godine", "priča od koje zastaje dah" ili pak "bestseller koji ne smijete zaobići". Posljedično tome, čitatelji sve manje vjeruju komentarima i recenzijama koje čitaju, i ostaje im da se sami probijaju kroz stotine "maestralnih" naslova i pronađu neke koji su zaista vrijedni. Iznimka nije bio ni "Opustjeli raj", Ane Marije Matute, najavljen kao remek-djelo španjolske književnosti. Sumnjičava kakva jesam, odlučila sam malo detaljnije istražiti španjolsku spisateljicu i vidjeti je li i ona jedna u nizu prosječnih autora koji primaju natprosječne pohvale. I drago mi je da se pokazalo upravo suprotno.

Matute je jedna od najutjecajnijih imena španjolske književnosti uopće, a pogotovo kada govorimo o ženskom pismu Razvila je ono što je za svakog autora najteži zadatak, a to je jedinstveni stil pisanja koji se ne može kopirati, i koji se lako prepoznaje među tisućama drugih. S obzirom na navedeno, a i zbog činjenice da je hrvatskoj publici relativno nepoznata, zaslužuje da je ukratko predstavim. Rođena je u Barceloni 1925. godine, a prvo djelo objavljuje već sa 17 godina. Aktivno je pisala sve do svoje smrti, 2014. godine, a upravo je "Opustjeli raj" njen posljednji (za života) objavljen roman. Napisala je petnaestak romana i knjiga za djecu, a djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika. Primila je gotovo sve važne španjolske književne nagrade, uključujući Nacionalnu književnu nagradu te nagradu Cervantes, koju su osvajali i Nobelovci poput Octavia Paza i Maria Vargas Llose.

Književna preporuka tjedna: "Opustjeli raj" Ane Marije Matute (фото 1)
U svojim je djelima često koristila elemente iz vlastitog života, a iznimka nije ni "Opustjeli raj". Dapače, sudeći prema njenoj biografiji, ovo bi mogao biti i jedan od osobnijih romana koje je napisala. Naime, djetinjstvo spisateljice obilježeno je bolešću i izolacijom od obitelji, ratnim zbivanjima i bijegom u svijet mašte. "Opustjeli raj" upravo tematizira djetinjstvo jedne "neprilagođene" djevojčice. Radnja prati Adrianu (za prijatelje Adri), djevojčicu rođenu kao najmlađe dijete u obitelji višeg srednjeg sloja, s poslugom, velikim stanom i najboljim privatnim školama, i to u vremenu prije španjolskog građanskog rata. Za razliku od braće blizanaca i starije sestre Cristine, Adri se ne snalazi najbolje u takvom okruženju. Točnije, Adri je od najranije dobi svjesna kako "biti zločest znači biti drugačiji od onih koji me tako nazivaju." Od manira i elegancije, oduvijek su joj bile važnije mašta i igra. Rečenica s kojom počinje roman glasi: "Rodila sam se onda kad se moji roditelji više nisu voljeli" i prikazuje svijest djeteta o okruženju u kojem odrasta. Otac je uglavnom bio odsutan zbog posla, a majka nikad nije ostvarila značajniju vezu s Adri, koja će u svijetu "divova" odabrati svoje ljude kojima vjeruje i u čijem joj je društvu ugodno.

Književna preporuka tjedna: "Opustjeli raj" Ane Marije Matute (фото 2)
Radi se o sluškinjama Mariji i Isabel, njenim osloncima i najdražim stanovnicama kuće, koje svojim priprostim jezikom i toplinom srca puno bolje razumiju Adri. Ipak, kako svi imaju svoja zaduženja i živote, Adri je odrasla igrajući se sama, i navikla je funkcionirati unutar svog imaginarnog svijeta u kojem postoje jednorozi, a mračna sobica u kojoj odrađuje kaznu, postaje najbolja igraonica. Jedini član obitelji koji razumije njenu osebujnost i ne tjera ju da se uklopi u profil svoji "normalnih" vršnjaka jest mamina sestra Eduarda, i sama neshvaćena od okoline, ali prihvaćena i sretna od same sebe. Druženja s tetom Adri predstavljaju rijetke trenutke razumijevanja, ali na njih ne može računati prečesto, budući da teta živi u drugoj zemlji. Adri tada uviđa bolnu činjenicu i izgovara potresnu rečenicu: "Nikad nisam mogla zamisliti da nečija odsutnost može zauzimati toliki prostor, puno veći od nečije prisutnosti."

Uskoro Adri kreće u katoličku vjersku školu, gdje će je ostale djevojke maltretirati, a ona više nikada neće vjerovati u priče "divova" kako je škola predivno mjesto. U svom se mladom životu čak dva puta ozbiljno razboljela i propustila školsku godinu. Iako oslabljena, u tom se periodu nije dosađivala, jer se u njenu zgradu doseljava dječak imena Gavrila, jednako neshvaćen od obitelji i jednako zadubljen u svijet mašte koji nitko ne razumije. Unatoč tome što se se Adriani oduvijek govorilo da se "djevojčice igraju s djevojčicama, a dječaci s dječacima", ništa nije moglo zaustaviti sudbonosni odnos dvoje mladih koji sebe opisuju kao "sijamske blizance".

Književna preporuka tjedna: "Opustjeli raj" Ane Marije Matute (фото 3)
Sama radnja ne obiluje značajnim prevratima i napetost se gotovo nikada ne osjeti. Veličina ove knjige jest u načinu na koji se opisuje svakodnevni život djece u specifičnom momentu povijesti, ali ni on ne mora biti ključan. Ključno je bilo prikazati kompleksnost pojmova poput djetinjstva i odrastanja, pogotovo ako se radi o osjetljivoj djeci koja kao obrambeni mehanizam razvijaju imaginarni svijet koji im je najbolje utočište. "Možda je djetinjstvo duže od života", zapitat će se Adri i pogoditi u srž psihologije ličnosti. Sve one sitne, svakodnevne greške koje roditelji rade, mogu ostaviti veliki trag na djeci, a likovi Adri i Gavrile ovdje nam to zorno prikazuju. Ipak, upravo njihov odnos nudi nadu u mogućnost odabira onih koje ćemo zvati vlastitom obitelji. Ana Maria Matute uvijek ostaje vjerna svom osebujnom stilu pisanja, koji nas svojom magičnošću odvodi u neki drugi svijet, ali i nudi suptilnu društvenu kritiku, izvedenu na vrlo sofisticiran način

Kroz odnos djevojčice i dječaka, Matute propitkuje društvene norme koje nam se nameću, odnosno prikazuje njihovu apsurdnost. Jedino dvoje djece u zgradi, koji se k tome savršeno razumiju i bez riječi, se ne bi smjeli previše igrati jer su različitog spola. Također, vidljiva je kritika odgoja koja je također uvjetovana spolom, a po kojoj nije u redu da Gavrila pokazuje emocije, "jer mora biti pravi muškarac", dok Adri ne dobije takve naputke. Drugim riječima, jedna od vrijednih poruka koje ovaj roman donosi jest i pojam dječje neopterećenosti normama, ulogama ili zadaćama koje nam društvo namjenjuje, i poziva nas da nikad ne zaboravimo takav, jednostavniji način života. U sukusu, priča donosi red povijesti, red dječje psihologije, red kritike društva koji voli podjele i red vrhunskog pisma koji nas s lakoćom odvodi u istraživanje navedenih pojmova.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više