Search

Ja sam nadrealizam - Dali

Ja sam nadrealizam - Dali

„Raj nije gore, već u srcu čovjeka.“

„Razlika između lažnih i pravih sjećanja je poput razlike u draguljima - uvijek se oni lažni čine da su stvarniji i sjajniji.“

„Svako jutro nakon što se probudim iskusim najveće zadovoljstvo, a to je da sam ja Salvador Dalí.“

„Ratovi nisu nikada nikoga povrijedili osim ljudi koji su izginuli.“

„Postoje dani kada pomislim da ću umrijeti od predoziranja zadovoljstvom.“

„Protivim se monotoniji, podržavam raznolikost, protivim se ograničenju, podržavam divlju strast, protivim se jednoobraznosti, podržavam hijerarhiju, protivim se špinatu, podržavam puža s njegovom kućicom.“

„Raj nije gore,već u srcu čovjeka.“

„Dali je besmrtan i neće umrijeti.“

„Nemoj se bojati perfekcije - nikada je nećeš dostići.“

„Ja se ne drogiram. Ja jesam droga.“

Ovi Dalijevi citati najbolje nam opisuju kakav je to osebujan i interesantan čovjek bio. O njemu su mnogi pisali i vjerujem da nema podatka koji je ostao skriven uvijek radoznaloj javnosti. Nastojat ćemo reći najvažnije, a opet se ne ogriješiti izvornosti i značaju jednom od najvećih umjetnika XX. stoljeća.
Salvador Dali španjolski je ekstravagantni i ekscentrični slikar, pisac, dizajner i autor filmova koji se rodio 11. svibnja 1904. godine u malom katalonskom mjestu Figuerasu. Po čemu je sve poznat taj dramatični slikar koji je objedinio jedinstvenost, snagu, bizarnost i maštu? Dali se okušao u svim modernističkim pravcima s početka XX. stoljeća, primjerice, u impresionizmu, kubizmu, dadaizmu, nadrealizmu, a kako i sam kaže, poistovjetio se s nadrealizmom. Snažni uzori u njegovom životu bili su roditelji; strog i krut otac i nježna, topla majka koja ga je i usmjeravala umjetnosti. Imao je brata koji je umro prije njegovog rođenja, a roditelji su ga opteretili kako je njegova inkarnacija. Majka ga je rano napustila, a otac je na iznenađenje mnogih oženio majčinu sestru. Bio je to najteži udarac koji sam dobio u svom životu. Obožavao sam ju...
O svom bratu rekao je; Sličili smo kao dvije kapi vode, no imali smo različite odraze... On je vjerojatno bio prva verzija mene, no previše koncipiran u potpunosti. Dali je imao i sestru, tri godine mlađu, Ana Mariju koja je proživjela život u sjeni svog poznatog brata, i 1949. godine izdala knjigu o njemu, "Dali viđen od njegove sestre". Najznačajniji prijatelj iz djetinjstva bio je Federico Garcia Lorca te nogometaši Barcelone, Sagibarba i Samitier. Vrlo rano počeo je slikati i krenuo u školu crtanja.
Otada, moje su ambicije neprestano rasle, a s njima i megalomanija. Danas ja jedino želim biti Salvador Dali i ništa više.

Ja sam nadrealizam - Dali (фото 1)

Divio se Pablu Picassu, Rafaelu, Janu Vermeeru, Diegu Velazquezu... Činio je vrlo neobične stvari kako bi šokirao i privukao pažnju na sebe pa je često bio kritiziran zbog toga. Prvu izložbu imao je 1919. godine u kazalištu u Figuerasu, današnjem Dalijevom muzeju. Otac mu je organizirao izložbu u svom domu 1921. godine, a sljedeće godine odlazi u Školu lijepih umjetnosti San Fernando u Madridu. U to vrijeme ekscentrično se ponašao. Nosio je odijela s dokoljenkama, duge plašteve, štap za hodanje, pustio je dugu kosu i izvijao duge i tanke brkove. Prijatelju Carlesu Fagesu de Climenteu ilustrirao je knjigu „Les bruixesde Llers“. Neki autori prenose kako je s F.G. Lorcom imao strasnu ljubavnu vezu što je Dali oštro negirao. Tad nastaju ″Trostruki portret Garcije Lorce“ (1924), “Venera i amoreti“ (1925), “Aparat i ruka“ (1927), “Smrdljivi magarac“ (1928). S Akademije je bio izbačen 1926. godine zbog svog osebujnog načina života i razmišljanja, zbog poticanja studentskih demonstracija, zbog suprotstavljanja profesorima... Smatrao je kako niti jedan profesor nije kompetentan da ga ispita. Iz inata otišao je u Cadaque's i slikao po pet slika dnevno. Iz tog vremena je slika “Košara s kruhom“. Nakon napuštanja studija neko vrijeme se nadahnjivao velikim slikarima. Upoznavši svog idola Pabla Picassa u Parizu, naslikao je nekoliko slika pod njegovim utjecajem. Po uzoru na Velazqueza počeo je njegovati svoje specifične, tanke brkove. Od 1929. godine počinje razvijati svoj osobni, prepoznatljivi stil koji je u početku bio pun seksualnih motiva na nadrealističkim slikama. Prva izložba bila je 1929. godine u Parizu, ali on joj nije prisustvovao.

Ja sam nadrealizam - Dali (фото 2)

To je po mnogočemu bila značajna godina za Dalija, (potpuno razilaženje s ocem), ali vrhunac je bilo upoznavanje Gale, utjelovljenja njegovog dječačkog sna. U udanu rusku imigrantkinju zaljubio se potpuno, apsolutno i doživotno. Iako su mu djela tada bila skandalozna, kritičari su bili oduševljeni. “Veliki masturbator“ (1929.), njegova najpoznatija slika “Postojanost pamćenja (Mekani satovi)“ (1931.) korištena je u mnogim filmovima, “Pečena jaja na tanjuru bez tanjura“ (1932.), “Atmosferska lubanja sodomizirana...“, (1934.), “Telefon sa slušalicom od jastoga“ (1936.), “Metamorfoza Narcisa“ (1937.), “Lice rata“ (1940.). Dali' je nametnuo svoju paranoično-kritičku metodu slikanja u kojoj ističe ljudsku podsvijest kao jedinu mjerodavnu temu koju valja  oslikati. S Galom se oženio 1934. godine, a 1954. godine vjenčali su se u crkvi kako bi udovoljili diktatoru Francescu Francu. To je bio jedan od glavnih razloga razilaženja s pjesnikom Andréom Bretonom koji ga je nazvao „Avida Dollars“ (Željan dolara). Naime, Dali je bio veliki pobornik španjolskog diktatora. Godine 1936. sudjelovao je na Međunarodnoj londonskoj nadrealističkoj izložbi gdje je održao govor u ronilačkom odijelu s bilijarskim štapom i dva ruska hrta. „Samo sam želio pokazati da zaranjam duboko u ljudski um.“

Znao je sa ženom vrlo često šokirati javnost  garderobom, ponašanjem i scenama koje su priređivali. Nadrealiste je obezvrjeđivao i sebe isticao kao jedinog, neprikosnovenog nadrealista, nadrealizam je Dali. Kad je započeo Drugi svjetski rat pobjegli su iz Francuske u SAD gdje su živjeli osam godina i nakon brojnih uspjeha (izložba u New Yorku, 1941. godine, autobiografija „Tajni život Salvadora Dalija“, 1942. godine...) vraćaju se u Europu. “Slonovi“ (1948.), “Madona iz Port Lligata“ (1950.), “Isus sv. Ivana od Križa“ (1951.), “Hiperkubično tijelo (Raspeće)" (1954.), samo su neke slike od izuzetno velikog opusa djela. George Orwell nije bio mekan u kritiziranju Dalijevog bježanja pred ratom; „Kada se približava europski rat, on ima samo jednu preokupaciju, kako naći mjesto s dobrom kuhinjom, a iz kojeg može brzo pobjeći ako se opasnost previše približi.“

Od 1949. godine surađuje i u predstavama „Salome“ i „Kako ti drago“... Jako su mu zamjerali što uporno stvara pod Francovom strahovladom. “Mistični manifest“ izdao je 1951. godine,a s A. Bretonom surađivao je na izložbi u Parizu 1959. godine. Od 1960. godine započeo je s „mističnom serijom“ slika te se okušao u holografiji, optičkim iluzijama, “Gala razmišlja o Sredozemnom moru, koje,dvadeset metara ispod površine, postaje portret Abrahama Lincolna“, pa se smatra kako je utjecao i na pop art. Zanimao se i za geometriju “Nosorog“, za matematiku, za DNK kao i za hiperkocku, “Hiperkubično tijelo(Raspeće)“. Privukla ga je i nuklearna fizika (poslije bombardiranja Hirošime), “Halucinogeni toreador“. Između šezdesetih i osamdesetih godina preuređivao je kazalište u Figuerasu koje je kasnije postalo muzej. Slike „Kolumbov san“i „Lov na tune“ ubrajaju se u period „Gigantizma“. U Veneciji se posvetio kazališnoj umjetnosti 1961. godine, a 1964. godine održana je retrospektiva njegovih djela i „Dnevnik jednog genija“ u Tokiju. Njegova kasnija djela su realnija nego prijašnja, a njihov glavni motiv bila je vječna inspiracija, supruga Gala.

Ja sam nadrealizam - Dali (фото 3)

Od 1969. godine počinje se baviti i dizajnom (Lanvin,Chupa Chups...),a od 1978. godine postaje član Akademije lijepih umjetnosti u Parizu. Ne može se preskočiti njegovo surađivanje na filmovima „Andaluzijski pas“ i „Zlatno doba“ (1929.) s prijateljem i redateljem Luisom Buñuelom, “Začarana“ (1945.) s Alfredom Hitchcockom i “Destino“ s  Waltom Disneyem dovršenim 2003. godine. Zadnje godine života proveo je teško bolestan i nemoćan. Postoje i priče kako ga je Gala trovala i time mu oštetila živčani sustav. Nakon što ga je kralj Juan Carlos imenovao markizom od Pubola seli se u taj istoimeni dvorac i ostaje bez Gale 1982. godine. Više je puta odustajao od života i na kraju, dok je slušao omiljenog Wagnera, 23. siječnja 1989. godine u Torre Galaeta, otišao je zauvijek.

Ja sam nadrealizam - Dali (фото 4)

Taj nadasve intrigantni genij za sobom je ostavio enormno veliki opus koji ga je učinio jednim od najpopularnijih ljudi XX. stoljeća tako da se umjetnici diljem svijeta i danas nadahnjuju njime. Cjelokupno bogatstvo ostavio je voljenoj Španjolskoj. Sva Dalijeva djela nose simboličko značenje počevši od najpoznatijeg, “Mekanih satova“. Ovdje je on demistificirao pojam vremena. Vrijeme nije fiksno, isključuje prošlost i budućnost. Ono je iluzija i obmana pa tako nas Dali vraća u jedino, razgoljeno SADA. Za osjetiti to prekrasno sada potrebno je izaći onkraj uma, na slobodu, u ljubav. Mi jesmo ljubav, poručuje nam Dali. O njegovom burnom životu snimljeno je više filmova i igranih i dokumentarnih. Salvador Domingo Felipe Jacinto  Dali y Doménech bio je čovjek koji se hrabro borio protiv ustajalosti i forme igrajući se motivima, idejama i stilom ne mareći za nerazumijevanje svojih suvremenika. Pri svemu tome je i agresivan, ostaje svoj i onda kad samog sebe ne razumije. Prati trenutak i postaje događaj.

„Ja slikam slike koje me tjeraju da umrem za sreću, ja stvaram s potpunom prirodnošću, bez ikakve brige o estetici, ja stvaram djela koja me inspiriraju s apsolutnom emocijom i pokušavam ih naslikati iskreno.“

Tekst: Sanja Ercegović
Foto: press buro247.ru

više