Search

Mahatma Gandhi „Otac indijskog pokreta za nezavisnost“

Mahatma Gandhi „Otac indijskog pokreta za nezavisnost“

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu


Rijetko koja ličnost u svijetu uživa toliko istinskog divljenja i poštovanja kao što je to Mahatma Gandhi, otac indijskog pokreta za nezavisnost, osnivač modela nenasilja AHIMSAb (sanskrtska riječ - nepovređivanje) i SATYAGRAHA (sanskrtska riječ – satya-istina i agraha – čistoća; građanski neposluh). Mnogi su prije njega pokušavali, uzvikivali i zahtijevali nešto, ali Gandhi je živio to o čemu je govorio.

„Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.“ 

"Nenasilje je prva točka moje vjere. Ono je također zadnja točka mojih načela .“ 

"Mi imamo nešto važnije od oružja. Imamo istinu i pravdu i vrijeme na svojoj strani. Ne možete još dugo zadržati 350 milijuna ljudi koji su odlučili biti slobodni." 

"Jedini način da živiš je da pustiš i druge da žive."

"Ljubav nikad ništa ne zahtijeva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti."

"Ljubav je najjača snaga koju sebi svijet može predstaviti, a istovremeno i najskromnija."

"Ma koliko bila okorjela nečija ćud, rastopit će se na vatri ljubavi. Ako se pak ne promijeni, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka."

"Zemlja omogućuje dovoljno da zadovolji sve ljudske potrebe, ali ne i sve ljudske pohlepe."

"Ti i ja nismo drugo doli jedno biće. Ne mogu povrijediti tebe, a da time i sebe ne povrijedim."

„Sila je oružje slabih; nenasilje je oružje jakih."

"Građanska neposlušnost je urođeno pravo svakog građanina. Ukoliko je se odrekne, prestaje biti čovjekom."

"Postoji samo jedan put da se ostvari nezavisnost, a to je  nenasiljem; ako umremo, mi ćemo i dalje živjeti, ako ubijemo nećemo više nikada živjeti ."

"Moramo pružati otpor ugnjetavanju, ali nipošto ne smijemo nanositi zlo ugnjetavaču. Njega moramo pobijediti ljubavlju – otkazati mu poslušnost, makar po cijenu života."

Politički cilj kojem je stremio su bezuvjetna pravila borbe bez nasilja, osvete i mržnje. Za to je trebalo živjeti vjeru, a ne vjerovati, trebalo je znati, a ne nadati se. Osnovna pravila kojih se pridržavao Gandhi kao i njegovi sljedbenici bila su: nenasilje, istina, celibat, fizički rad, neposjedovanje vlasništva, umjerenost u jelu, hrabrost, poštovanje svih religija, domaća radinost i ukidanje imuniteta svima.

Mohandas Karamchand Gandhi rodio se 2. listopada 1869. godine u Porbandaru, u današnjoj državi Gujarat. U djetinjstvu je bio tih, sramežljiv i poslušan dječak. Školovao se u Rajkotu gdje mu je otac služio kao savjetnik lokalnom vladaru pod britanskom vlašću.

U najranijoj mladosti, s trinaest godina oženili su ga s djevojčicom Kasturbai, Ba. Kad je prvi put postao otac, otišao je u London na studij prava 1888. godine. S Kasturbai je dobio četiri sina (Harilal, Maninal, Ramdas i Devadas). Makar su ostali zajedno u braku 62 godine, o njihovom se braku malo govorilo.

Na studiju je pročitao ep Bhagavad Gitu, sveti tekst hindusa i u simbolici borbe između čovjekove više i niže prirode pronašao je temelj svim svojim uvjerenjima. Diplomiravši već 1891. godine vratio se u Bombaj sa željom da se zaposli,ali nije dovoljno poznavao indijske zakone i nije imao dovoljno samopouzdanja na suđenju pa je priliku za posao dobio tek u Južnoj Africi, 1893. godine. Radio je kao pravni savjetnik i nije se mogao nositi s nepravdama koje je primjećivao. Indijski imigranti bili su potpuno obespravljeni pa se Gandhi pridružio borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Ostao je tamo dvadesetak godina od čega je većinu proveo u zatvoru. Otkako su ga napali Južnoafrikanci 1896. godine zalagao se za politiku nenasilja. Istomišljenike je nalazio u L.N. Tolstoju te u H.D. Thoreau. Koloniju za Indijce blizu Johannesburga je osnovao 1910. godine. Južnoafrička vlada učinila je Indijcima, 1914. godine, neke ustupke, ali sve je to bilo nedostojno života. U Indiju se vratio 1919. godine i zaživio Indijski nacionalni kongres postavši vođa za samostalnu Indiju. Iste godine kad je izglasan Rowlatt Act, kolonijalne vlasti krenule su oružjem na Gandhijeve istomišljenike kojih je bilo sve više. Nažalost, to je rezultiralo velikim i krvavim sukobima.

Kad britanska vlada nije uspjela silom, 1920. godine pokušala je s privođenjem najistaknutijih ljudi ugušiti miran prosvjed. Zatvori su postali tijesni za sve „neposlušnike“ koji su na taj način činili korake za nezavisnost Indije. Gandhi je osmislio swaraj pokret (samovlada) koji se zalagao za oživljavanje zamrlih tradicionalnih indijskih obrta. M. Gandhi živio je duhovnim i asketskim životom provodeći vrijeme u meditaciji. Odijevao je tradicionalnu indijsku nošnju najsiromašnijih Indijaca. Nije posjedovao nikakva materijalna dobra i bio je vegetarijanac. Indijci su ga proglasili svetim (Mahatma ili velika duša). Smatrao je kako će Britanci nakon nekog vremena odustati i napustiti Indiju, ali bio je svjestan kako je za to bilo potrebno vrijeme.

U 1921. godini Indijski nacionalni kongres dao je potpunu izvršnu vlast Gandhiju i on je nastavio istim putem makar ga Indijci željni brzih promjena nisu slijedili. Zatvorili su ga pet puta, a on je poslije svakog puštanja nastavljao po korak dalje na putu mirnog  građanskog neposluha.

Mahatma Gandhi predstavljao je Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu 1931. godine i nakon toga štrajkao glađu. Britanci nisu bili indiferentni prema tomu jer su njegovom smrću mogli puno izgubiti. On je već tada bio planetarno poznat. U 1934. godini formalno je napustio politiku, a na njegovo mjesto je došao Jawanarlal Nehru.

Mahatma Gandhi „Otac indijskog pokreta za nezavisnost“ (фото 1)

Godine 1939. vratio se na političku scenu drugim štrajkom glađu. Prisiljavao je time vladara države Rajkot da promijeni autokratski način vladanja što je ovaj na kraju i učinio. Mahatma Gandhi time je potvrdio kako je najznačajnija politička figura Indije. Kad je započeo Drugi svjetski rat, Kongresna stranka i Gandhi nisu se htjeli priključiti dok Britanci ne udovolje zahtjevu – trenutačnoj nezavisnosti Indije. Indijci su pristali ratovati na strani Britanije 1942. godine. Za dvije godine Britanija je pristala na nezavisnost pod uvjetom mirenja Muslimanske lige i Kongresne stranke što bi Indiju podijelilo na dva dijela. Indija i Pakistan postale su zasebne države, 1947. godine kad su napokon priznali indijsku nezavisnost. Sljedeće godine u siječnju pokušali su ga ubiti, a 30. siječnja 1948. godine to im je i uspjelo. Hindu fanatik Nathuram Godse usmrtio ga je dok je išao na večernju molitvu.

„Mržnja uvijek ubija, ljubav nikad ne umire. To je velika razlika među njima. Što se ostvari ljubavlju ostaje za sva vremena. Što se ostvari mržnjom postaje teret u stvarnosti jer se mržnja još povećava". "Jedno je u meni usadilo dubok korijen: uvjerenje da je moral osnova svih stvari i da je istina supstanca sve moralnosti. Istina je bila moj jedini cilj. Ona je svakodnevno dobivala na svom značaju, i moja predstava istine bivala je svakog dana sve šira."

„Sreća je ravnoteža između onoga što misliš, što govoriš i što radiš ."

„Humanost sljedbenika nenasilja ne poznaje granice. On ne propušta ni jednu priliku da odvrati dobrotom i ne obazire se na to smatra li ga netko smatra kukavicom ili ne... zbog toga je on pristojan prema svakome i na taj način pridobiva cijeli svijet za njegovu osobnu stvar.“

„Ja samog sebe držim nesposobnog za mrziti bilo koje živo biće na zemlji.“  

"Čak i najsitnija neistina truje čovjeka, isto kao što i samo jedna kap otrova truje cijelo more."  

"Ja odbijam silu, jer ono što se čini da ona učini dobrim ne traje dugo, nasuprot tome, ono loše što učini ostaje zauvijek.“ Mahatma je s poštovanjem proučavao sve religije svijeta. Glavni izvori njegovog učenja o nenasilju jesu sveti spisi hindusa, Novi zavjet i sociološke rasprave Lava N. Tolstoja. 

“Vjerujem da je Bog nadahnuo stvaranje Biblije, Kurana i Zend-Aveste jednako kao i što je nadahnuo Vede. Vjerujem u instituciju gurua, ali u ovom današnjem vremenu milijuni ljudi moraju biti bez gurua, jer je teško naći savršenu čistoću združenu sa savršenom učenošću. No nitko ne treba strahovati da neće shvatiti istinu svoje religije, jer su temelji hinduizma, kao i temelji svake druge velike religije nepromjenljivi i lako razumljivi. Kao svaki hinduist vjerujem u Boga i njegovo jedinstvo, u ponovno rođenje i spasenje. Hinduizam nije isključiva religija. U njemu ima mjesta za štovanje svih proroka svijeta... Ona svakome preporučuje neka štuje Boga u skladu s osobnom vjerom ili dharmom i stoga nije u ratu ni s jednom drugom religijom.”
Gandhijev glas nenasilja obraća se najvišem dijelu čovjekove savjesti.

“Čovjek treba oprostiti svaku uvredu”, piše u Mahabharati. ”Rečeno je da produženje vrste ovisi o čovjekovoj sposobnosti praštanja. Opraštanje je svetost. Opraštanje drži svemir na okupu. Opraštanje je moć moćnih. Opraštanje je žrtva. Opraštanje je duševni mir. Opraštanje i blagost svojstva su pribranog čovjeka. Oni su vječna vrlina... Slabići ne mogu nikad oprostiti. Opraštanje je osobina jakih. “Svojim metodama nenasilja Gandhi je za svoju zemlju uspio dobiti više političkih prava nego vođa bilo koje druge zemlje, iako nije upotrijebio oružje.  

Mahatma je zaista bio “velika duša“ i i jedan je od najzaslužnijih kandidata za Nobelovu nagradu za mir iako ju nikad nije primio. Gandhi nije zato smatrao da je njegov život nepotpun, a vjerujemo i  kako bi kao i L.N.Tolstoj odbio primiti nagradu od onih čije stavove nije podržavao. Tog blagog proroka poštuju u njegovoj zemlji, ali i u cijelom svijetu. Mnogima je bio inspiracija kao Dalaj Lami, M. L. Kingu i drugima. Mahatma je rano shvatio da je kolonizacija uma puno opasnija od ekonomskog i političkog kolonijalizma i dominacije, kao i da taj vrlo podmukao način ima dalekosežne posljedice. Neizbježni neuspjesi nisu ga razočarali. “Čak i ako ga protivnik prevari dvadeset puta”, piše on, “satyagrahin  je spreman da mu dvadeset i prvi put povjeruje, jer je implicitno povjerenje u ljudsku prirodu sama suština njegovog vjerovanja.”

Pored neizrecive okrutnosti XX. stoljeća, Gandhijev model nenasilja djeluje nekima bezuspješan i neučinkovit, romantičan i utopistički. Na sreću, daleko je veći broj onih koji dobro znaju kako je to jedini ispravni način rješavanja problema. U jednom od svojih brojnih intervjua izjavio je: “Nastojim pokazati da sam, iako posjedujem neke od tih moći, slab smrtnik kao i svi ostali, i da u meni nikad nije bilo, niti sad ima, ičeg izuzetnog. Jednostavan sam čovjek sklon greškama kao i svaki moj bližnji. Priznajem, međutim, da sam dovoljno ponizan da priznam svoje greške i da ih nastojim ispraviti. Priznajem da nepokolebljivo vjerujem u Boga i njegovu dobrotu i strastveno volim istinu i ljubav...  Želimo li napredovati, ne smijemo ponavljati povijest, nego moramo stvarati novu povijest... Zar čovjek uvijek mora najprije biti zvijer, a tek zatim – ako uopće – čovjek... Ne opirite se zlu. Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ 

Tekst: Sanja Ercegović
Foto: Getty Images

Leave a comment

više