Search

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio

Marina Paulenka

Tekst: Tina Kovačiček


Büro 24/7 vam predstavlja tri mlade zanimljive fotografkinje nove hrvatske fotografske scene. Oduševile su nas svježom estetikom i načinom razmišljanja o onome čime se bave i u čemu su dobre, fotografijom. Prva u trodijelnom nizu je mlada Marina Paulenka, rođena Vinkovčanka sa stalnom adresom u Zagrebu. Trenutno studira fotografiju na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografijom se bavi od 2006. godine, a izlagala je na brojnim izložbama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Srbiji i BiH. Organizatorica je Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida te koproducentica fotografskog projekta OpenShow Zagreb i službena je predavačica društva Lomography Croatia. Surađivala je s festivalom Vox Feminae, časopisom za kulturu fotografije ReFoto/Srbija za kojeg je pisala, sudjelovala na inozemnim fotografskim projektima „Faces of tomorrow“ i „Facity“, i sl. 

Kako je počela tvoja priča s fotografijom?

Oduvijek sam imala afinitet prema vizualnoj umjetnosti, crtala sam od djetinjstva i tražila se. Na studiju grafičkog dizajna, pored grafike, slikarstva i dizajna, upoznala sam se i s fotografijom. Proučavajući ju i potom fotografirajući, shvatila sam da ju zbilja volim, da je to medij koji mi doista leži i da mi je suđena. Bilo je to prije nekih sedam godina. U godinama koje su uslijedile radila sam na raznim fotografskim projektima i akcijama. Prošle godine sam upisala Akademiju dramske umjetnosti kako bi nastavila obrazovanje na tom polju.

U kojoj vrsti fotografije najviše uživaš? (prepuštam tebi da sama definiraš riječ vrsta, ukoliko želiš)

Najviše od svega interesiraju me ljudi i sve što se veže uz njih, od svakodnevnih situacija do zanimljivih priča, neobičnih karaktera do posljedica ljudskog djelovanja, okruženja u kojem živimo, problema koji egzistiraju u društvu, normama. Volim raditi dokumentarne priče pa i konceptualne projekte. Uživam u istraživanju i otkrivanju, i u tom prijenosu iskustva kojeg imam u danom trenutku kojem svjedočim, kojem sam izložena. Ovisno o prirodi projekta kojeg radim, pokušavam dati vlastitu interpretaciju svijeta i današnjice, poput projekta Zatvoreno/Closed u kojem preispitujem odnos tradicije i suvremenog potrošačkog načina života, bilježenje mijena grada, a samim time i društva.

U uličnoj fotografiji pronalazim odušak, gdje si mogu dopustiti da se u potpunosti predam svojim instinktima i intuiciji, gdje reagiram i stvaram impulzivno. Pri tome me zanimaju spontano uhvaćeni trenutci i ljudi koji su nesvjesni portretiranja. Taj žanr mi daje potpunu slobodu jer to radim kada želim i kada mi odgovara, nema granica, a opet ta ulična fotografija također je dio dokumentarnog žanra, kronika je jednog društva u određenom vremenu.

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio (фото 1)

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio (фото 2) 

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio (фото 3) Kakvi kadrovi-motivi-trenutci pokreću tvoju pažnju?

Na tragu onog što sam spomenula ranije, emocije su ono što želim bilježiti. Bilo da se radi o običnim ljudskim situacijama, iskrenim spontanim osmijesima ili tugama. Kada vidim prizor koji me zaintrigira, želim ga zabilježiti. Privlače me neobične stvari u običnim okruženjima. Ponekad me na nešto podsjećaju, neki filmski kadar, sjećanja koje imam ili uvjerenja.

Fotografija je jedna avantura kojoj nema kraja, Kad pređeš jednu razinu otvara se nova. Sve ono dosad snimljeno vodi do nečeg drugog. Zato mi je dobra stvar kada sam na tragu nečeg zanimljivog, kada se kroz neki period odmota još neka priča, osjećaji ili značenja. Fascinira me ta jedna vrsta otkrivanja i spoznaja o voajerskom u fotografiji.

Najljepše doba dana za snimanje.

Sunce me uvijek zove van. Uživam u kasnim ljetnim sunčanim popodnevima, jakim sjenama i zlatnim tonovima. Mogu to objasniti time da vrijeme doista utječe na mene. Tmurni i sivi dani me spuštaju, više se prepuštam razmišljanju.

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio (фото 4)

Što je bitno za dobru fotografiju?

Dobra ideja je uvijek važna, neovisno o tome o kojem se pravcu radi. Ali, kao i u svemu kreativnom, ideja i to kako ju je autor elaborirao publici čini fotografiju zaokruženom. Fotografija je komunikacija. Ako dobro komunicira, fotografija budi nešto u ljudima, budi osjećaje bilo koje vrste. Ona pogađa. Iza toga stoji uživljenost fotografa prema snimljenom, daljina odnosa do kojeg je uspio doći, kojeg je uspio realizirati ili se asimilirati s postojećom situacijom. Bitna je upravo ta vrsnost u interpretaciji viđenog i komunikacije s okolinom.

Blur ili oštrina?

Ni jedno ni drugo ne smatram uspjehom ili pogreškom. Nekad mi se sviđa oštrina, a nekad zamućenost. Ne smatram tehničko savršenstvo nekim ultimativnim ciljem bez kojega subjekt i stil ne bi nadvladali sliku.

Najdraži projekt na kojem si radila?

Ne mogu baš lako izdvojiti, ali za projekt o starim gradskim izlozima Zatvoreno/Closed sam izrazito vezana. To je bio jedan dugi period promišljanja, lutanja, samoće i otkrivanja. Puno sam toga naučila i nakon svega osjećala zadovoljstvo.

Predstavnice nove hrvatske fotografije I. dio (фото 5)

Imaš li uzore u fotografiji?

Imam autore koje pratim, koji mi se sviđaju i kao osobe, a ne samo kao fotografi. Volim proučavati njihove biografije i ono što ih je oblikovalo kao umjetnike. Primjerice Winogrand, Arbus, B. Davidson, Maier, diCorcia, Prager i mnogi drugi.

Slavna fotografkinja Imogen Cunningham na pitanje Koja vam je najdraža fotografija? odgovorila je: Ona koju ću napraviti sutra.  Koja je tvoja najdraža fotografija?

Drage su mi mnoge fotografije, nekih se zasitim, ali uz sve sam vezana. Nekako imam osjećaj da, ako nešto smatram najboljim, nakon toga ne bi imala poriv raditi još više i samim time bolje. U tom nekom smislu slažem se s Cunningham. Kada nešto snimam, ovisno o tome kakvog je karaktera, unaprijed imam bar neko viđenje toga kako bi to trebalo izgledati. To zna biti nekad lošije od očekivanog nekad bolje. Spoznaja da se uvijek može napraviti nešto još bolje i veće pobija težnju za snimanjem najbolje fotografije. Fotografiranje je prostor u kojem rasteš. Putovanje kroz iskustvo je moja najbolja fotografija.

Iz ciklusa Dvoje

Marina Paulenka

Marina Paulenka

Marina Paulenka

Marina Paulenka

Razgovarala: Tina Kovačiček
Foto: Marina Paulenka 

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više