Search

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio

Ana Mihalić

Tekst: Tina Kovačiček


Nakon Marine Paulenke, predstavljamo vam još jedno svježe ima hrvatske fotografije. Rad Ane Mihalić uvršten je u fundus Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt. Do nedavno ste mogli vidjeti njezinu izložbu modne fotografije pod nazivom ''Mijena'' u zagrebačkom KIC-u, a njezini radovi mogu se naći u slobodnoj prodaji u galeriji Inkubator. Ana je završila preddiplomski studij snimanja i trenutno je apsolventica diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na nekoliko radionica iz snimanja i fotografije pod vodstvom renomiranih umjetnika - Billa Butlera, Olivera Stapletona, Paolo Cascija, Willie Ostermana, a bila je i finalistica fotografskog natječaja Rovinj Photodays 2011 godine. Sudjelovala je u više grupnih izložbi, te je samostalno izlagala u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu i Samoboru.

Kako je počela tvoja priča s fotografijom?

Fotografija me oduvijek zanimala. Od listanja mnogobrojnih obiteljskih fotoalbuma, fotografija mi je odmah na početku u djetinjstvu postala nešto vrlo privlačno i tajanstveno, nešto što me na razne načine kao promatrača zainteresiralo. To je bio prvi doticaj, no onaj u kojem sam postala aktivna, a ne samo gledatelj, bio je trenutak kada sam prvi put pogledala kroz široko tražilo tatinog Minoltinog analognog fotoaparata i počela kadrirati. Sve mi je kroz to tražilo izgledalo nekako ljepše i zanimljivije pa sam počela tako gledati kroz tražilo malo češće. Išla sam na nekoliko tečajeva - prvo u Foto kino savezu u osnovnoj školi, a onda nekoliko godina kasnije, prije upisa na Akademiju, kao svojevrsnu  pripremu otišla sam na foto tečajeve u CEKAO klubu koji su mi puno pomogli i usmjerili me što se tiče nekih tehničkih stvari. Upoznala sam se malo s mračnom komorom baš kao uvod za Akademiju u koju sam se upisala te godine i počela studirati. A onda je to priča sama za sebe! Završila sam prve tri godine i završila dodiplomski iz snimanja, a sad sam apsolventica prve generacije diplomskog studija fotografije. Trenutno radim na diplomskom radu.

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 1)

Mijena

Kakvi kadrovi-motivi-trenuci zaokupljaju tvoju pažnju?

Do sada sam se bavila raznolikim temama, od portreta do urbanih pejzaža tako da ne mogu sjediniti sve pod isti nazivnik. No neke od stvari koje su me zanimale u dvjema serijama „U blizini“ i serija „Dvorišta“ su iste. To su prostori podruma i tavana u prvoj i dvorišta u drugoj seriji – svi ti prostori, bili vanjski ili unutarnji, čuvaju naše uspomene, ali im polako uzimaju danak neizbježnim propadanjem i zaboravljanjem. Iako su nam ti prostori bliski i naši, osjećamo se u njima kao stranci. Na fotografijama nema ljudske prisutnosti, ali njihovi, odnosno naši tragovi ostaju. Tragovi su ostali zapisani u žbuci, podu, gredama ili zidu. Serije fotografija u jednom slučaju prikazuju interijere, a u drugoj eksterijere, no u oba slučaja ti prostori nisu nikada potpuno izloženi, oni su uvijek skriveni i tajni. Tajni zbog nedostupnosti i tajni jer nas vezuju uz vlastite uspomene koje možda čuvaju.

Najljepše doba dana za snimanje?

U snimanju postoji pojam zlatnog sata. Tako se zove period od oko 25 minuta kada sunce zađe, do vremena kada potpuno padne mrak. Nebo je još svijetlo, ali nema sunca. Svjetlo je vrlo meko i lijepo no isto tako veoma ograničavajuće zbog kratkog vremena snimanja. Taj period daje romantičnu atmosferu. I to bi možda bio klasični odgovor koje je najljepše doba dana za snimanje. Zapravo nemam omiljeno doba dana za snimanje. Ako već govorimo o snimanju uz ambijentalno svjetlo, rekla bih da je onda bitniji smjer svjetla u odnosu na fotoaparat. Sve se u prirodi konstantno mijenja kroz pomicanje sjena, promjenu temperature, boje i svjetla. Snimanje s prirodnim svjetlom je zapravo mnogo teže nego s kontroliranom umjetnom rasvjetom. Problem je u tome što je prirodno svjetlo kaotično i može izobličiti bilo koji snimani objekt i što sjene i boje konstantno mijenjaju oblik snimanih predmeta.

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 2)

Mijena

Što je bitno za dobru fotografiju?

Ona koja nas zainteresira da stanemo i pogledamo ju još jednom, razmislimo o njoj i njezinoj poruci koju želi prenijeti. Ona koja se ističe u prezasićenom vizualnom svijetu i koja nas uspije zainteresirati i zadržati.

Blur ili oštrina?

Super stvar je to da mogu birati i da imamo mogućnost izbora. Češće odabirem oštrinu u kontroliranim uvjetima, no u reportažnim situacijama gdje se ne utječe na sve dijelove kadra, blur je odličan način da izdvojimo ono što snimamo od pozadine...

Najdraži projekt na kojem si radila?

Najdraži projekt u zadnje vrijeme je serija modnih fotografija pod nazivom „Mijena“ koje su do prije nekoliko dana bile izložene u galeriji Kic. Taj projekt mi je posebno drag jer sam ostvarila suradnju koju do sada nisam iskusila – s velikom ekipom gotovo svih ženskih članica, ali posebno zbog suradnje s scenografkinjom Marijanom Gradečak  s kojom sam odlično kliknula pa smo nakon tog snimanja odmah i nastavile suradnju. Mislim da je to odličan način produbljivanja koncepta i da pred nama stoji dugačak put s još mnogo plodnih suradnji.

Imaš li uzore u fotografiji?

Mnoge fotografe cijenim i divim se njihovom radu, ali teško bih odabrala neke određene fotografe koji su me inspirirali za konkretne projekte i radove. Češće me odabrana tema usmjerava i upućuje na ostale autore koji se njome bave na sličan način. Zanimljivo je istraživati tko se sve bavio time što mene zanima, ali uvijek postoji strah da ću pronaći da se netko već bavio upravo istom temom na sličan način kao ja. Uvijek treba nastojati pronaći neki svoj način.

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 3)

Mijena

Slavna fotografkinja Annie Leibovitz jednom je rekla; Fotograf ne prestaje tražiti. Ne prestaje kadrirati. Ne pali aparat. I ne gasi ga. To je posao koji traje neprestano. Slažeš se?

Slažem se svakako s tom izjavom. No, nekako mi se čini da se to može primijeniti na bilo koji posao kojega volimo. Gdje god idemo i s čim se god susrećemo uvijek ćemo primjećivati one stvari koje nas zanimaju i koje su na neki način povezane s našom strukom. Budući da je fotografija vizualan medij, a mi smo vizualna bića – taj je interes vrlo lako primijeniti svuda i stalno.

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 4)

U blizini

Ana Mihalić

Dvorišta

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 5)

U blizini

Predstavnice nove hrvatske fotografije 2. dio (фото 6)

 Dvorišta

Razgovarala: Tina Kovačiček
Foto: Ana Mihalić 

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više