Search

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro

Tekst: Tina Lončar


Image: Milan Krkač,
Juraj Vuglač

Vlatku beskrajno fasciniraju životinje i sve njihove, zadivljujuće i neobične karakteristike. No, kaže da ju ne fasciniraju ništa više ili manje od čovjeka. U svojem radu "gradila" je i ljudske likove i hibride čovjeka i životinje, ne praveći među njima razlike niti promatrajući životinje antropocentrično, stavljajući čovjeka u superiorni položaj. No, ono što u kiparskom radu Vlatke Škoro posebno oduševljava je to što njezini afrički divlji psi, ljenjivci, nosati majmuni, mravojedi i tapiri izgledaju neobično živo i blisko, a kada ih vidite na okupu njezin atelje doima se poput nekog paralelnog svijeta iz mašte, kao neko mjesto o kojem smo sanjarili kad smo bili djeca.

Osječanka sa zagrebačkom adresom, Vlatka Škoro, početkom ove godine dobila je nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najboljeg mladog umjetnika turbulentne 2020. godine i to za ciklus pod imenom "Životinje" čiji je dio i Vlatkina posljednja izložba "Čopor", a koju je u galeriji Bačva prikazala prošle godine u ožujku. Do sada je izlagala na šest samostalnih te dvadesetak skupnih izložbi u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Vinkovcima, Đakovu uvijek oduševljavajući publiku, a mi se nadamo da ćemo uskoro opet imati priliku ušetati u neki novi čudesan svijet koji je kreirala u svom ateljeu, mjestu koje zove "slobodom".

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 1)

DIPLOMIRALA SI KIPARSTVO NA AKADEMIJI LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU, A NEDAVNO SI ZASLUŽILA I DOKTORSKU TITULU. KAKO SI SE NAŠLA U KIPARSTVU? JE LI UMJETNOST NEŠTO O ČEMU SI MAŠTALA OD DJETINJSTVA?

Diplomirala sam Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2010. godine u klasi profesora Stjepana Gračana, a 2018. godine sam doktorirala na Poslijediplomskom doktorskom studiju Kiparstvo, također na ALU.

Ne mogu reći da sam kao dijete uopće percipirala umjetnost, tada sam jedino bila sigurna da se želim beskonačno igrati, a u igri sam se kao i većina djece voljela uprljati. Imala sam sjajno djetinjstvo ispunjeno igrom i maštom, koja dosta dobro, čak nešto nesuvislije funkcionira i danas. Sada (iz perspektive odrasle osobe) mogu reći da sam oduvijek maštala da ću kad odrastem ostati dijete, a to je strašno važno za nekoga tko se bavi bilo kojim vidom kreativnosti. Tu i tamo sam nešto crtkarala, ali zapravo sam tek u Školi primijenjene umjetnosti u Osijeku dobila kakvu takvu ideju o tome što je umjetnost. Kiparstvo mi se dogodilo iako me u početnoj fazi nije toliko interesiralo, ali na kraju se ispostavilo da je to moj poziv. Odazvala sam se i sad ne mislim nazad.

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 2)
Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 3)

NAJČEŠĆI MOTIV KOJI SE KROZ TVOJ RAD PROVLAČI SU ŽIVOTINJE. ŠTO TE KOD NJIH TOLIKO FASCINIRA? PO KOJEM IH KLJUČU BIRAŠ?

Nekako sam, vjerojatno zasićena ljudskim likom, počela raditi hibride ljudi i životinja i postupno se sve više posvećivala životinjama. Životinje su fascinantne iz nebrojeno mnogo razloga, a uglavnom bi me zainteresirale određene bizarnosti pojedinih vrsta i naravno skulpturalnost njihove građe. Uvjet je bio da bilo koju od probranih životinja mogu i dobro kiparski izvesti.

Životinje su mi, u naravi, bliže nego ljudi. Time ne mislim ništa loše, jednostavno je tako. Iako sve te moje životinje zapravo posjeduju i ljudske osobine, ali su nekako čišće. Sad sam opet na nekoj prekretnici, pa bi se mogla ponovo okrenuti čovjeku. Tko će ga znat'. Bilo mi je važno da me rad inspirira i veseli, da mogu biti iskrena u izrazu i tu su mi se životinje same nametnule. Osvijestila sam puno toga životnog u tom procesu stvaranja i dogodilo se u pravo vrijeme.

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 4)

U JEDNOM SI INTERVJUU IZJAVILA DA NIKADA NE IZRAĐUJEŠ SKICE. KAKAV JE TVOJ PROCES STVARANJA? KAKO RADIŠ? OTKUD KREĆEŠ?

Moj proces stvaranja je neposredan i zahtijeva veliku količinu energije i koncentracije. Skice radim samo kad je to doista neophodno, ali sposobnost vizualizacije mi omogućava preskakanje tog koraka. Kako mi ideje dolaze tim istim kanalom, ne gubim vrijeme i energiju na skiciranje jer se u procesu izravno bavim problemom. Ponekad od početka znam kako bi taj rad otprilike trebao izgledati, ali uglavnom ga rješavam direktno u srednjem ili velikom formatu. Sklonija sam velikom formatu i puno brža i efikasnija nego u malom. Modeliram u glini i tokom rada se stoput predomislim, pa ga srušim i podignem novi, što djeluje dosta mahnito, ali je zato živo. Glina je fantastična i strašno puno daje. Kasnije naravno slijedi ovaj tehnički dio lijevanja kalupa i onda pozitiva, ali i u tom strukturiranom dijelu posla pronalazim određeno zadovoljstvo, odnosno tu ekstaza prelazi u stabilnost i zatvara se krug.

Svakodnevno boravim u ateljeu, što ne znači da konstantno fizički radim. U atelje dolazim ujutro, dopodne, kako kad, ali uglavnom ostajem cijeli dan. Pozdravim i zalijem biljke, skuham kavu, sjednem i razmišljam, gledam u prazno, popijem kavu, pa malo radim, nešto skuham, jedem, promatram rad, radim, odlučim da sam gotova za taj dan, pospremim i odem. Nema pravila, jedini uvjet je da sam tamo, u ateljeu. To ne znači da ne prolazim takav proces i kad nisam tamo, ali se najbolje stvari dogode u ateljeu. Volim tu zdravu rutinu dolaska i boravka u radnom prostoru, to me strašno puni. To je moj sakralni prostor, čist, bistar i tamo najbolje čujem svoje misli. Atelje je sloboda.

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 5)
Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 6)

KAKO SE NA TVOJ RAD ODRAZILA OVA KORONA KRIZA ZA KOJU SE NADAMO DA SE BLIŽI SVOME KRAJU? KAKO SE, PO TVOM MIŠLJENJU, ODRAZILA NA HRVATSKU ART SCENU?

Prošla 2020. godina mi je bila jedna od najaktivnijih, imala sam tri samostalne izložbe u Zagrebu, Splitu i Puli, i sudjelovala sam na dvije grupne izložbe. Većina toga je bila unaprijed dogovorena, još 2019. godine, a ostalo se riješilo u hodu. Generalno sam zadovoljna prošlom godinom iako su neke od tih izložbi bile manje posjećene upravo zbog situacije s pandemijom. Zanimljivo je da sam 10. ožujka 2020. imala otvorenje Čopora u Meštrovićevom paviljonu i tjedan dana nakon toga nastupio je prvi lockdown, a 22. ožujka, do kad je izložba trebala biti otvorena dogodio se onaj prvi potres u Zagrebu. Start je bio buran, ali u konačnici je bilo važno da se izložbe održe usprkos tome, naravno, u skladu s mjerama i kada je to bilo moguće. Radni proces nije patio, jer sam i inače zatvorena u ateljeu, tako da tu nije bilo neke razlike u odnosu na vrijeme prije pandemije. Štoviše, bilo je manje ometanja i više fokusa na rad u ateljeu. Ove godine sam primila nagradu HDLU-a za mladog umjetnika u prošloj 2020. godini, pa je priznanjem struke zaokružena ta zahtjevna, ali produktivna godina. 2021. je tempo sporiji i nemam dogovorene nove izložbe, ali tek smo na pola godine, pa ću do kraja još vidjeti.

Pošto je naš kulturni sektor i u uvjetima prije pandemije velikom većinom bio u nepovoljnoj situaciji, promjene koje su nastupile nisu nikog šokirale, ali je puno ljudi ostalo bez osnovnih primanja i mogućnosti općenito. Pomagalo se u vidu mjera potpore, ali ne znam koliko se ljudi izvuklo iz te situacije, nadam se da su se nekako uspjeli održati. Shvaćam da pitanje ide u smjeru posljedica krize, ali život umjetnika je stanje neprekidne krize, a rad, življenje/preživljavanje naš odgovor na sve te podražaje. Mislim da odgovor umjetnosti na pandemiju tek slijedi, jer je uvijek potrebno neko vrijeme da stvar sazrije.

Utvaram si da smo nakon svega barem malo ponizniji i strpljiviji.

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 7)

NA ČEMU TRENUTNO RADIŠ? MOŽEMO LI USKORO OČEKIVATI IZLOŽBU?

Trenutno radim nešto novo i odlučila sam uzeti neko duže vrijeme za stvaranje, bez vanjskih pritisaka - samo unutarnji. To je nešto što me sada veseli, zatvoriti se u atelje i samo raditi, pa kad budem spremna onda ću početi razmišljati o izložbama. Osjećam se mrvu zrelije i cijenit ću svoj mir koju godinu. U međuvremenu imam radova za izlaganje, ali neću ništa forsirati. Baš to mi sad treba. Mir.

Atelje kao mjesto slobode: Upoznajte čudesan svijet kiparice Vlatke Škoro (фото 8)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više