Search

Kako je jedan talijanski umjetnik prodao najobičniju bananu za 120,000 dolara

Kako je jedan talijanski umjetnik prodao najobičniju bananu za 120,000 dolara

A drugi ju zatim pojeo pred publikom

Tekst: D.M.


Image: Getty Images

Svakih par desetljeća imamo priliku svjedočiti umjetniku koji mijenja reljef svoje struke i od svih nas traži da redefiniramo što umjetnost uopće znači za nas same. Još od Duchampa i Maljeviča, poput kakvog Bude, takav se avangardni larpurlartist reinkarnira po svom nahođenju, ovaj put u tijelo Maurizia Cattelana.

Cattelan je talijanski umjetnik čiji je medij plastika. Jedan od njegovih najpoznatijih radova jest  zlatna WC školjka koju je Guggenheim htio poslati Trumpu umjesto Van Gogha kojeg je tražio. Tim i ostalim satiričnim radovima poput "La Nona Ora" lansirao si je put u stratosferu konceptualne umjetnosti, a njegovo posljednje djelo jest naizgled suludi predmet žudnje mnogih muzeja, instalacija koja je postigla vrtoglavu cijenu od 120,000 američkih dolara, "Comedian". U mediju banane i ljepljive trake Cattelan je uspio uvjeriti tvrde orahe iz muzeja koji se nepokolebljivo zalažu za institucijsku teoriju umjetnosti da umjetnost ipak nije samo ono što oni već predugo tlape.

Za prepoznavanje ovog djela zaslužan je, dakako i Miami Art Basel koji je već sam po sebi osmišljen kao platforma koja propitkuje i sumnja u sva nepisana pravila i galerija Perrotin koja je djelo sada već uklonila zbog prevelikih gužvi koje su prema njihovoj izjavi putem Instagrama "ugrožavala sigurnost ostalih umjetnina".

Propitkivanje pravila i zazivanje dosad neviđenih muza uvijek je osvježenje, no kako jedna banana koja će istrunuti u tjedan dana može stajati čak 120,000 dolara pitate se. Upravo je sama efemernost jedne banane ključ ovog djela. Naime, muzeji koji su otkupili dvije od tri "Comedian" banane zamjenjuju ih svježima po svom nahođenju, tako da sama banana i nije umjetničko djelo sama po sebi iako estetikom vrlo dobro pristaje u ovo razdoblje asketski čistih i krajnje skicoznih formi s daškom industrial štiha. Ono što u ovom slučaju doista odnosi karte kada je u pitanju cijena jest sama ideja, a njezin je dokaz tiskana potvrda. Povijest svjedoči umjetnicima koji su uz vrlo mali trošak materijala i prilično malo dokazivanja umijeća manipuliranja materijala uspjeli stvoriti djela koja su dosegla vrtoglave cifre, poput Pollockovih apstrakcija, primjerice, no taj bi se posebni primjerak registrirao kao original, a svaka njegova zamjena kao kopija. Zanimljivi plot twist u Cattelanovoj priči jest taj što su sama banana i ljepljiva traka koja ju drži za zid predodređene za zamjenu kada više ne služe svojoj svrsi, a pravi je dokaz o originalnosti, to jest, posjedovanju originala tek potvrda o posjedovanju neke ideje. Ona se manifestira u određenom obliku, no tolerira manje razlike u formi od onog prvotnog originala. Smeđa, trula banana i ljepljiva traka koja se odvaja od zida od stajanja nisu to umjetničko djelo te ih redovito treba zamijeniti novima.

Pollockov Ritam jeseni iz 1950., primjerice, kao bilo koja druga umjetnina pri provjeri originalnosti zahtjeva specifično izučenog stručnjaka povijesti umjetnosti specijaliziranog za apstraktni izraz nastao u pokretu tog razdoblja. Za razliku od toga, "Comedian" od nas ne traži iznimno visoki stupanj obrazovanja da bi ga kao takvog prepoznali. Dovoljno je da, uz potvrdu originalnosti, o umjetnosti znamo onoliko koliko i dijete koje se tek krenulo igrati s didaktičkim igračkama koje pomažu razaznati oblik i boju: žuta banana i siva traka. Osim galerista i vlasnika muzeja taj je princip shvatio i Cattelanov kolega, Njujorčanin i izvedbeni umjetnik, David Datuna. Odlučio je svojim performansom naglasiti nejedinstvenost materijala koji tvore "Comedian": Pojeo je bananu, a performans je nazvao "Hungry Artist".

Ruku na srce, hrabar je potez pojesti umjetničko djelo procijenjeno na stotinjak tisuća dolara, no Datunin ga je performans, ako ne materijalno, učinio puno vrjednijim konceptualno. Nesretnu je bananu zamijenila neka druga, iz ruku posjetitelja, a Datuna je bio tek izbačen iz prostora. Naime, nije uništio Cattelanovo djelo, već je kristalizirao ideju koja iza njega stoji. Ideja o banani nastavlja živjeti.

Leave a comment

više