Search

Majstor neponovljivog fotografskog trenutka

Majstor neponovljivog fotografskog trenutka

Domagoj Blažević

Urednik: Tina Kovačiček


Razgovarali smo s jednim od najtalentiranijih hrvatskih fotografa

Postoje talenti. A postoje i oni koji premašuju tu kategoriju. Oni koji će vam razbiti standardni okvir onoga što ste mislili da znate. Tu pripada fotograf Domagoj Blažević čije vas fotografije vode u neki paralelni trenutak. Tamo gdje se događa ona sekunda između vidljivog i nevidljivog, izrečenog i neizrečenog. Savršena sekunda trenutka. 

Sjećaš li se svoje prve fotografije?

Sjećam. Sjedim kao neki nespremni džepni kralj tik do vrta s ružama u avliji tatine rodne kuće u Bosni, u crvenoj fotelji koja je duplo veća od mene, noge u dugačkim bijelim čarapicama diraju rub fotelje, a za ruke me sa svake strane drže moja dva starija brata. Na Dominkovoj majici piše "Dominko", a na Darievoj "Dario". Na mojoj ništa, valjda me zato drže za ruke.

Krenuo si studirati arhitekturu, a nastavio se baviti fotografijom... Kako se dogodio taj prijelaz?

Slučajno i lagano. Čim na jednom polju, zbog ovog ili onog razloga, gubiš interes, biva ti istovremeno ponuđeno nekoliko boljih opcija. Kao u lošim ljubavnim vezama. Ako si znatiželjan onda se neka opcija zakači, ako se bojiš onda radiš djecu i vjerojatno na jadne njih preneseš svaku frustraciju s kojom se nisi obračunao. Kod mene je tranzicija bila bezbolna, a podrazumijevala je tu znatiželju i otvorenost za nesigurnost.

Domagoj Blažević

Arhitektura je ostala i dalje jedan od tvojih čestih motiva. Kako su se oni mijenjali kroz godine, kada usporediš svoje početke?

U početku su to bili "sticks & stones" (smijeh), slikao sam štapove, kamenje i oblake (nekad sam ih sve uspijevao zgužvati u jedan kadar, zamisli!) u izolaciji i prirodnom ambijentu brda gdje sam odrastao. Pa sam nešto sramežljivo čačkao po ulici. To me pomalo približilo ljudima, za razliku od arhitekture, za koju mi se činilo da radi suprotno, unatoč plemenitim idealima na kojima počiva.

Domagoj Blažević

Koji je to odlučujući moment u kojem posežeš za okidačem fotoaparata?

Kad sam bez Wi-Fi signala. Ne znam, sve manje posežem, sve više mi se čini da (mi) to nije potrebno, kvariti taj 'warp' emocije koja se ispred tebe događa. U vrijeme dok sam intenzivno dokumentirao, naučio sam biti "revolveraš" i tako probao zaštititi sebe od tog kvantnog iskakanja, da bi ostao u Sada i Ovdje, i da ljudima pored sebe isto ne bi poremetio ritam. To je atletska disciplina i ne podrazumijeva veliki talent. Talent je možda više u odabiranju dobrih i toplih ljudi s kojima ćeš biti okružen.

Majstor neponovljivog fotografskog trenutka (фото 1)

Čini mi se kako tvoji projekti dobivaju uvijek neku dodatnu razinu: izložba portreta "Tranzicije" koje si izložio na jumbo plakatima ispred SC-a, zatim foto-video instalacija "Marko Polo", foto dnevnici u kojima dokumentiraš obiteljske situacije. Što ti predstavlja izazov kao fotografu?

Da me se što manje naziva fotografom. Ako ću nešto ubuduće pokazivati i raditi, mora izlazit iz okvira medija, ne zanima me preciznost.

Statično ili pokret, što preferiraš? I kakvu razliku čini..

Ni približno ne shvaćam što bi to bila statičnost, tako da o razlikama ne bih mogao reći puno. Pokret je stalno u bijegu.

Domagoj Blažević

Majstor neponovljivog fotografskog trenutka (фото 2)

Jesi li samokritičan?

Jesam, samo predano se učim griješiti.

Osim što sjajno loviš momente fotoaparatom, sjajno ih dočaravaš riječima, što možemo pratiti i na tvom blogu (domagojblazevicstories). Kako se to nadovezuje jedno na drugo?

Ima raznih programa, web-platformi, u kojima možeš staviti riječi ispod slike i poravnati ih s rubom, ja većinom s lijevim "J". Potreba za tekstom je vezana uz radoznalost, i ne zapinjanje u krutim okvirima medija. I s upijanjem od mog brata Dominka, kojem je tekst moćan alat. Slučajno sam ušao u fotografiju, slučajno bih i izašao.

Koja je tajna dobre fotografije?

Kod mene najviše ovisi o nadi da u svakom trenu imam barem jedan objektiv kojem stakla nisu ispala iz kućišta. Rijetko imam opremu koja funkcionira.

Crpiš li inspiraciju iz drugih umjetnosti?

Nisam pretjerano informiran, utjecaji koji me grade se svode na par filmova, par rečenica i nešto više nota te ljudi kojima se onda vraćam, u nadi da ću i ja jednom reći nešto tako jasno, a plemenito. Volio bi se obratit velikom broju ljudi, ali nisam na dobrom putu. Trebao sam bit uporan s tim tenisom...

Majstor neponovljivog fotografskog trenutka (фото 3)

Da nekome tko se nikada nije susreo s fotografijom moraš objasniti što je to, što bi mu rekao...

Dobro pitanje. Krenuo sam zamišljati, ali stvarno mislim da bi valjan odgovor mogao pronaći samo ako bi se zaista našao pred osobom koja se nikad nije susrela s fotografijom. To bi me trglo iz ovog tupila navike.

Što pripremaš sljedeće?

Pripremam si bevandu. Onda smo mislili pomalo za Florianopolis.

Više o Domagoju Blaževiću potražite na www.domagojblazevic.com.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više