Search

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio

Tekst: BURO.


Znate što je fantastično kod umjetnosti kojoj najčešće dodajemo “ulična”? Što ne poznaje granice, nema nacionalnosti, a ulične priče koje ispisuje ne poznaju zakone, datume i trajanje. Ona je tu, na ulici, živa, dostupna svima i često “zapakirana” u fantastične street art festivale, suradnje i druženja. I baš na takvim festivalima dešava se magija, a naša regija iliti “seoce zvano Balkan” isprepleteno je odličnim street art imenima. Uz dužno poštovanje “jačem spolu”, ovom ćemo prilikom prednost dati damama regionalne umjetničke scene. One su talentirane umjetnice i oslikale su brojne zidove diljem regije impresivnim muralima. Osim toga, stoje uspješno uz bok svojim muškim kolegama, a zašto i ne bi. Upoznajte prve dame regionalne street art scene, saznajte kako se snalaze na skelama, umrljane bojom i kistovima i na čemu trenutno rade. Ovo je mala oda snažnoj ženskoj kreativnoj energiji i uspjehu!

Ojo Magico (Rijeka)

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 1)

Jadranka Lacković u području street arta je završila sasvim slučajno. Kako mi kaže, “Oduvijek sam bila povučeno dijete. Nisam se baš voljela nešto pretjerano igrati s drugom djecom i najsretnija sam bila kada bih crtala negdje u prirodi ili na balkonu. Nisam bila, niti sam dio nekog kolektiva. Oduvijek sam crtala samo za sebe i nisam to pokazivala nikome. Moja priča je krenula s ilustracijama i nakitom. To je bio super način da zaradim neke novce i pokušam se osamostaliti nakon faksa. Moje školovanje je bilo klasično, prvo srednja likovna škola pa zatim Akademija primijenjenih umjetnosti. Zapravo kad malo razmislim - meni struka jesu murali jer sam diplomirala primijenjeno slikarstvo, ali realno, nisam se planirala time baviti. Počela sam crtati zidove tako što se u Rijeci preuređivao Palach i prijatelj me upitao bih li voljela biti dio te priče! To je bila prva stvar koju sam ikada nacrtala na zidu. Svidjelo mi se, odradila sam nakon toga par manjih zidova po Rijeci i samo su krenuli pozivi za dalje. Trebalo mi je neko vrijeme da mi se mozak prebaci s papira na zid. U početku sam krcala format sitnim detaljima koji apsolutno nikako ne funkcioniraju u domeni street arta. Ali naučila sam i dalje učim kroz rad i kroz razgovor s kolegama.” Danas ona stvara velike formate pod svojim umjetničkim imenom Ojo Magico.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 2)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 3)

Kakav je osjećaj biti “žena u svijetu gdje se uglavnom ističu muškarci”? Jesi li ikada osjetila diskriminaciju bilo koje vrste; negativnu ili možda pozitivnu, kakva su tvoja iskustva rada u području street arta iz ženske perspektive?

Uh! Jedini način da ne čuješ seksističke komentare je ili da staviš slušalice ili da radiš na dizalici. A naslušala sam se svega. Eto igrom slučaja su se zaredali murali s ribama, trebam li isticati u kojem smjeru idu komentari? A i one debilne fore di zatresu skale pa kažu "pridržat ću ti ljestve da mi slučajno ne padneš", "ribo, ništa ti ne brini, držim ja ljestve, a i dobar je pogled iz ove perspektive". Iz nekog razloga poveći broj muškaraca misli da su turbo duhoviti s forom - "imam slobodan zid u svojoj sobi". Također mi nisu jasni roditelji koji šalju svoju djecu na skelu ili pod skele. Od rečenice "odi vidjeti što to teta radi" mi se diže kosa na glavi. Vrhunac je bio na Ugljanu gdje je jedno dijete na poticaj majke ulovilo rodul i pofarbalo komad zida dok se to snimalo. Vjerojatno za Instagram story. Trebalo mi je oko 2 sata da popravim taj prefarbani dio. Često mi žele "uvaliti" djecu da crtaju sa mnom, zanimljivo od ženskih umjetnica to često čujem. Od muških nikada.

Također, baš sam nedavno pričala s kolegama o ovoj temi i par njih misli da je lakše dobiti angažman ako si žena. Ne znam, možda su me nekada ciljano zvali jer sam žena, ali mi to nikada nije bilo tako prezentirano niti sam od strane organizacije stekla dojam da "popunjavam kvotu". Što se tiče samog posla, nije to baš lako. Fizički je stvarno jako zahtjevno. Ali gdje god da sam dosad radila ovi negativni komentari su bili u manjini. Imam lijepa iskustva i s organizatorima, tehničarima i kolegama umjetnicima.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 4)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 5)

Kako si pronalazila poslove odnosno kako stižu pozivi za nove projekte? Kako se napreduje i probija u street art zajednici?

Imala sam tu ludu sreću da svaki projekt na kojem sam radila, došla sam zahvaljujući pozivu. Kao što sam ranije napomenula nekako se sve poklopilo, i s vremenom je samo raslo! Svaki zid je bio poticaj za idući poziv. A tko zna možda sam neke pozive i preskočila, nisam baš nešto pretjerano dobra s organizacijom. Štoviše, kada sam dobila poziv iz Belgije nisam odgovarala tjedan dana jer sam mislila da je to neki spam. Tako da nisam baš najbolji primjer za davati savjete o napretku u street art zajednici.

Najljepši dio posla kojim se baviš; kada si na skeli, kada je ulica atelje, u čemu uživaš najviše?

Sjećam se Siska prošle godine, crtala sam na zidu, taman veličine. Nit preveliki nit premali. Lipanj. Skela u hladu. Super susjedi. Sova mi je sletjela pored skele. Baš neki nadrealni scenarij. I samo me preplavio osjećaj sreće! Nisam mogla vjerovati da mi je to uistinu posao! Iz Siska sam otišla za Opuzen, opet divni ljudi, divna ekipa! Nakon toga Koprivnica! Divan je osjećaj baviti se poslom koji voliš, putovati, upoznavati ljude, a ako još pritom imaš sreću da upoznaš ljude s kojima klikneš i kojima se voliš vraćati - pa di ćeš bolje! Nedavno sam crtala u Briselu, komentari susjeda i prolaznika su bili divni i uporno mi i dalje stižu poruke zahvale. Uglavnom se javlja mediteranska ekipa koju moje ribe podsjećaju na more i dom. Sakupljam sve te poruke i ponosno ih čuvam.

A i klinci, nisu sva iskustva s njima loša. Recimo isto na Ugljanu, dan nakon onog incidenta s rodulom, skužila sam par curica kako sjede na zidu i promatraju što radim. I primijetila sam da se nešto došaptavaju i tipkaju na mobitel. U jednom trenutku se jedna curica dignula, pristupila, lagano se zakašljala i rekla - "It is very very beautiful. Thank you so much." Zahvalila sam i kad su shvatile da sam "naša" bile su još sretnije i rekle da će i one biti umjetnice kada odrastu.

Gle, bojim se visine, ali ponosna sam što ne dopuštam strahu da me koči. Ne volim kada me ljudi gledaju dok radim, ali tako sam upoznala neke ljude koji su danas bitan dio mog života. Puno je tu lijepih anegdota i priča...mogla bih ti satima pričati o tome, ali na kraju se sve to svede na sljedeće - kada podvučem crtu dobre stvari i sreća prevladavaju i to mi daje forze za riješiti one negativne i teške aspekte.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 6)

Kako si provela proteklu godinu, jesi li imala posla i poziva na suradnje?

2020. je bila jako teška. U Rijeci smo pripremali jedan divan projekt koji je propao zbog cijele te "situacije". Ne volim koristiti tu riječ, ali eto, pokošeni su bili apsolutni svi projekti od ožujka do kraja godine.

Kakvi su ti planovi trenutno; na čemu radiš, što planiraš?

Zahuktava se ljeto i puni se raspored! Trenutno radim na muralu za Centar za nenasilje i ljudska prava SOS Rijeka te pripremam skice za par dječjih soba. Totalni izlazak iz moje zone komfora, ali počašćena sam što su me djevojke iz SOS-a pozvale, a s dječjim sobama se baš dobro zabavljam! Sredinom lipnja putujem za Beograd. U kolovozu pripremam samostalnu izložba i radionice u Malinskoj na Krku. U pregovorima sam s još par festivala, ali još nisu potvrđeni datumi pa nećemo o tome. I za kraj ono najbitnije - obećala sam samoj sebi barem 10 dana kompletnog odmora.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 7)

Nataša Konjević a.k.a. Konjo (Banja Luka)

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 8)

Ilustratorica i muralistica iz Banja Luke, do kraja gimnazije nije znala da zapravo želi živjeti od slikanja, a još manje da to bude u domeni ulične umjetnosti. Završila je grafiku, ali je do kraja studija interes za tu vrstu umjetnosti oslabio i gotovo nestao.”Mislim da je sudjelovanje na međunarodnim radionicama murala, stripa i teatra bilo prekretnica jer sam imala priliku gledati i stvarati pored ljudi koji oslikavaju zidove već mnogo godina. S druge strane, osvajanje prvog mjesta na natječaju za najbolji mural Paola de Manincor u Prijedoru bio je marketinška prekretnica jer su nakon njega počele stizati ponude za oslikavanje zidova i sudjelovanja na raznim festivalima”, govori mi Nataša koja je Likovnu akademiju završila u Banja Luci, a master na Likovnoj akademiji u Beogradu.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 9)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 10)

Kakav je osjećaj biti “žena u svijetu gdje se uglavnom ističu muškarci”? Jesi li ikada osjetila diskriminaciju bilo koje vrste; negativnu ili možda pozitivnu, kakva su tvoja iskustva rada u području street arta iz ženske perspektive?

Zapravo je fenomenalan i prilično moćan osjećaj. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da su skeptični bili jedino pojedini prolaznici i stariji slikari, a mlađa ekipa je skroz kul. Moram priznati da su muški kolege velika podrška i s njihove strane nisam ni u jednom momentu osjetila bilo kakvu diskriminaciju. Čini mi se da su i žene složnije u ovoj vrsti posla, da podržavamo jedna drugu više nego što je to slučaj s nekim drugim zanimanjima, a to opet rezultira i češćim suradnjama.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 11)

Kako si pronalazila poslove odnosno kako stižu pozivi za nove projekte?

Kod mene je sve to nekako išlo dosta spontano, sve što je bilo potrebno je volja i malo hrabrosti da se upustim u nešto nepoznato. Nakon završene Akademije sudjelovala sam na mnogim međunarodnim radionicama u okviru Erasmus plus programa i upravo tu sam se bolje upoznala s ilustracijama i muralima - onim čime se i danas bavim. Na takvim druženjima se najbolje uči jer imate priliku gledati s kakvom strašću i vještinom rade kolege koji su u tom poslu mnogo duže od vas, a gotovo svi su jako otvoreni i voljni da nesebično podijele svoje znanje. Kako ipak nema tako mnogo umjetnika koji oslikavaju zidove, imala sam sreću da mi angažmani sami dolaze i na meni je bilo samo da biram hoću li prihvatiti poziv ili ne. Meni je u početku bilo bitno steći iskustvo rada na zidu, savladati samu tehniku, tako da sam radila i murale koji mi nisu bili najprivlačniji, kao što su na primjer dječje sobe s likovima iz crtanih filmova. S vremenom mi je naravno postalo primarno steći prepoznatljivi izraz i da moji murali nose ideje koje su mi bliske i važne. I još jedna stvar koja je jako bitna za mlade umjetnike koji se žele baviti ovim poslom - kačite svoje radove na društvene mreže, a ne samo selfije i fotke doručka. I aplicirajte na festivale ulične umjetnosti, nije strašno i bolno kao što vam se čini.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 12)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 13)

Najljepši dio posla kojim se baviš; kada si na skeli, kada je ulica atelje, u čemu uživaš najviše?

Kada umazana bojom završim radni dan i tako prljava promatram zid i vraćam se u smještaj. Ima nešto oslobađajuće u tome, znaš da si taj dan u potpunosti iskoristio radeći ono što voliš, čini mi se da je to najveća satisfakcija. Uživanje dolazi i iz samog procesa rada koji je prilično meditativan. Dok si na skeli i oslikavaš zid, moraš biti maksimalno fokusiran i ne razmišljati o nekim drugim poslovima i obavezana. Tu si i radiš.

Kako si provela proteklu godinu, jesi li imala posla i poziva na suradnje?

Koliko god zvučalo nadrealno znajući za cijelu situaciju u kojoj se svijet nalazi, protekla godina je za mene bila godina s najviše oslikanih murala. Ipak, moram priznati da je na osobnom planu bila teška jer sam prolazila kroz jaku anksioznu fazu što zapravo i ne čudi kada uzmem u obzir s koliko smo straha bili bombardirani sa svih strana. Sve u svemu moram reći da sam prilično zadovoljna proteklom godinom jer sam uspjela pomaknuti neke osobne granice, između ostalog uspjela sam oslikati svoj najveći mural do sada.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 14)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 15)

Kakvi su ti planovi trenutno; na čemu radiš, što planiraš?

Trenutno privodim kraju ilustriranje jedne jako zanimljive feminističke slikovnice. Nakon toga, trebala bih oslikati nekoliko murala u BiH. Zapravo jedva čekam završiti sa svim angažmanima dogovorenim za ovu godinu i više se posvetiti nekim osobnim projektima.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 16)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 17)

Sunita Fišić (Sarajevo)

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 18)

Ova vizualna umjetnica iz Sarajeva oduvijek je znala svoj životni put. “Za mene je to bio moj talenat i ljubav prema stvaranju, a sada i prenošenju znanja crtanja i slikanja. Moj prvi susret s velikim formatom, tj. s oslikavanjem zidova dogodio se na Street Arts Festivalu iz Mostara. Postavila sam sebi izazov i pomaknula granice svojih umjetničkih sposobnosti da prenesem određeni motiv na mnogo veću površinu za slikanje nego prije. Prijateljica i ja smo odgovorile na natječaj festivala, prošle i već kroz tjedan dana stigle u Mostar te radile svoj prvi zid. Nakon toga Mostar je postao nezaobilazna i omiljena ljetna stanica za uživanje u onome što volim raditi. Pored Mostara, izdvojit ću i Eindhoven i Bitolu kao mjesta gdje sam uživala biti ono što jesam.”

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 19)

Kakav je osjećaj biti “žena u svijetu gdje se uglavnom ističu muškarci”? Jesi li ikada osjetila diskriminaciju bilo koje vrste; negativnu ili možda pozitivnu, kakva su tvoja iskustva rada u području street arta iz ženske perspektive?

Radije bih se fokusirala na pozitivne strane. Svi smo mi barem jednom u životu osjetili diskriminaciju na svojoj koži. Ono što je bitno jest ono što se dogodilo poslije. Na koji način ćemo mi to negativno iskustvo doživjeti i u što ćemo ga transformirati.

Kako si pronalazila poslove odnosno kako stižu pozivi za nove projekte?

Radeći ono što volim, prateći svoj unutarnji glas, vjerovanjem u svoje sposobnosti i upuštanjem u nove prilike, mnoga vrata se otvore "sama". Da bi uspjeli u bilo kojoj sferi vašeg interesa jako je važno biti odlučan, ustrajan i neustrašivo napraviti taj prvi, najbitniji korak k cilju. Poslovi i projekti su posljedica onoga čemu ste se posvetili i kako ste pristupili istom.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 20)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 21)

Najljepši dio posla kojim se baviš; kada si na skeli, kada je ulica atelje, u čemu uživaš najviše?

Najviše uživam u samom procesu nastajanja crteža, slike ili murala. Završen rad nikada ne bude točno onakav kakvim ste ga u početku zamislili. Dogode se tu neki "slučajni" potezi koji vode k nečem sasvim novom pa i boljem od zamišljenog.

Kako si provela proteklu godinu, jesi li imala posla i poziva na suradnje?

Prethodne godine otvorila sam atelje - galeriju pod nazivom Artiona. Prostor je namijenjen za stvaranje, izlaganje te radionice crtanja i slikanja za djecu i odrasle. Do sada je održano pet izložbi praćenih glazbenim eventima gdje su se kreativci i publika mogli upoznati, družiti, razmijeniti iskustva i uživati u dobrom raspoloženju.

Kakvi su ti planovi trenutno; na čemu radiš, što planiraš?

Trenutno planiram kroz prostor Artione i stečena iskustva u području ulične umjetnosti i organizacije, zajedno s još nekoliko ljudi koji dijele iste snove, podići umjetničku scenu u Sarajevu i pružiti mladim ljudima mogućnost da se kreativno izraze i povežu jedni s drugima te da djeluju zajedno.

TKV - Kraljica Vila (Beograd)

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 22)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 23)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 24)

Kraljica Vila svoje prve umjetničke korake na ulici je napravila sa 16 godina, a s obzirom na to da sada ima 33, shvatila je da duže crta u svom životu, nego što ne crta. Za nju se sve odvilo spontano, a plan da se s vremenom pretvori u karijeru nije postojao. “Oduvijek sam bila kreativna i jako sam sretna što sam tako rano otkrila street art i koliko me ispunjava. Našla sam za sebe savršen način da se izrazim i to samo nastavlja evoluirati u mom životu. Nikad nisam radila niti jedan drugi posao i najbitnija mi je posvećenost umjetnosti.”

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 25)

Kakav je osjećaj biti “žena u svijetu gdje se uglavnom ističu muškarci”? Jesi li ikada osjetila diskriminaciju bilo koje vrste; negativnu ili možda pozitivnu, kakva su tvoja iskustva rada u području street arta iz ženske perspektive?

Ne vidim nikakvu razliku. Pitaju li muškarce koji crtaju ponekad: “Kako se osjećaš kao muškarac koji crta grafite?” Točno je da je manje djevojaka koje crtaju te da i dalje moramo biti u tom kontekstu “žena koje crtaju”. Mislim da djevojke trebaju samo biti solidarne i uporne u tome što rade. Bolje pitanje je koja je pozicija žene na Balkanu generalno i kako možemo doprinijeti da ona bude bolja kroz to što radimo.

Kako si pronalazila poslove odnosno kako stižu pozivi za nove projekte? Kako se napreduje i probija u street art zajednici?

Rad, rad i samo rad. Ako želiš napredovati moraš se skroz posvetiti tome. Od tamo dolaze ideje i iz njih se stvaraju novi projekti. Najbitnije je razvijati svoj stil i estetiku, na taj te način ljudi prepoznaju i žele da tvoj rad bude dio njihovih projekata i života.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 26)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 27)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 28)

Najljepši dio posla kojim se baviš; kada si na skeli, kada je ulica atelje, u čemu uživaš najviše?

Najviše volim crtanje na ulici. To je uvijek nešto čemu se možeš vratiti, što te ispunjava i čini boljom. Ta vrsta slobode se ne može zamijeniti s ičim drugim. Dosta vremena trenutno provodim i u svom ateljeu radeći na slikama - nekada je dobro povući se u atelje. Rad na skeli je priča za sebe i skroz drugi trip koji također volim.

Kako si provela proteklu godinu, jesi li imala posla i poziva na suradnje?

Na cijelu ovu situaciju oduševljena sam što ima dosta posla. Prvi dio godine je bio težak kao i svima, ali kasnije se situacija popravila. Nažalost, odgođene su mi izložbe u Parizu i Amsterdamu koje su bile planirane 2020. i sad se nadamo najboljem u narednom periodu.

Kakvi su ti planovi trenutno; na čemu radiš, što planiraš?

Upravo se završio drugi po redu All Girls street art festival u Beogradu u sklopu kojeg sam ugostila šest umjetnica iz Bosne, Francuske i Srbije. Oslikale smo 150 m2 zida za tri dana i jako sam ponosna na sve nas. Također, radim na seriji slika gdje neću koristiti sprej već akrilne boje - eksperimentiram s izlaženjem iz svoje zone komfora (smijeh). Trenutno se najviše veselim odmoru i odlasku u šumu.

Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 29)
Ovo su prve dame regionalne street art scene 2. dio (фото 30)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više