Search

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić

Tekst: Tina Kovačiček


Jedna sam od onih koja se iznova zaljubljuje u keramiku. U sve njezine lakoće uklapanja u interijere kao materijala, čiste linije, funkcionalnosti, fotogeničnost, sve do njezinih nesavršenosti. I posljednjih nekoliko godina keramika je vladarica dekor scene, a amaterske radionice izrade predmeta od keramike brzo se pune pri čemu njezin terapijski učinak i doticaj ruku pri izradi određuju važnu ulogu u popularnosti. Postoji nešto jako poetično i bezvremensko u tom materijalu, a baš to prepoznajem i jako cijenim kod Martine Franić, nekoć kostimografkinje, a danas sve više autorice divnih serija posuđa od keramike. Prije nešto više od godinu dana, na zagrebačkoj adresi Trg Petra Petretića 1, Martina je otvorila dućan-galeriju Pepel koja je vrlo brzo postala poznatom lokacijom na koju se ide po ručno rađene komade od keramike, kao poklon, suvenir, sebi za gušt. S njom sam poželjela razgovarati o tome kako se zaljubila u glinu, kako se stvari odvijaju u Pepelu danas te o aktualnoj izložbi u galeriji Kranjčar...I zahvaljujući njezinom doživljaju stvaranja, potvrdila sam ideju kako keramika može biti itekako poetična...

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić (фото 1)

Prvo je bila kostimografija, a zatim ljubav prema glini i keramici. Kakav je bio prijelaz, što je bio okidač i zašto si se posvetila baš keramici?

Onaj unutarnji prijelaz, baš na nivou materije je bio nježan i zapravo što sam dulje u keramici, to više ponovno primjećujem i važne su mi ljepote zanata koje sam doticala kroz kostimografiju. Rekla bih da se to fino prožima, na kraju krajeva razne grane književnosti, filozofije, etike sve se to ogleda u umjetnosti. Vanjski okidači su nešto grublje prirode - postala sam umorna i nezadovoljna načinom na koji se kod nas stvara kostimografija, posebice na filmu. Zatim, iz nekih intimnih razloga, sve sam više čeznula za mirom, za svojim prostorom stvaranja, potpuno neuvjetovanim i mojim. Na horizontu se odjednom pojavila glina. Danas znam da sam ju zapravo vidjela i pozdravljala izdaleka, nejasnu, nedefiniranu, puno prije nego je tako postala jasna na toj mojoj ravni. Otme mi se dah kad vidim keramiku, posebice uporabna, jednostavna, ručno građena ili oblikovana na kolu, kad vidim nesavršenosti na njoj, kad vidim sva ta mjesta gdje ju je dodirivala vatra, i palila i palila satima na 1300 i više stupnjeva, kad vidim umijeće nenametljive glazure, izbora i izvora gline. Nesavršenost, prolaznost, kozmologija, filozofija, život, smrt, sve to osjećam kroz glinu i keramiku.

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić (фото 2)

Na kojem si kostimografskom projektu posljednje radila i prihvaćaš li i dalje ponude za te tipove suradnji? Što trenutno prevladava po pitanju posla u tvojem životu?

Posljednji projekt koji sam radila bio je film o herojskoj humanitarki Diani Budisavljević, s redateljicom Danom Budisavljević, s kojom se odlično slažem u estetskom smislu, cijenim njen rad i njenu duboku i veselu prirodu. Imala sam nekih par manjih ponuda tijekom ovog nepredvidivog vremena i zanesem se. Ja zaista uživam u materijalima i raznim zanatima unutar kostimografije, poput tkanja, vezenja, pletenja, postolarskih obrta i samo me takva kostimografija zanima. Za ostalu fundus iIi dućansku, više nemam volje! Po pitanju posla, jasno sam određena, ono što sama stvorim svojim rukama s time poslujem. Ne možeš možda odmah biti u toj fazi, no odredište je jasno, a put je predivan i uzbudljiv!

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić (фото 3)

Iako znamo da ima svoju dugačku tradiciju, keramika je već nekoliko godina materijal o kojem se puno govori, koji iznimno fotogeničan i kao takav ušao je na velika vrata u mnoge domove. Zašto joj se iznova vraćamo, što je to tako magično privlačno u keramici?

Mislim da je keramika svoj povratak na scenu našla prvenstveno kroz hranu. Hrana je ta koja se zadnja dva desetljeća uvelike promijenila u većini kućanstava. Naime, velika imena kulinarstva su svoje delicije donijeli kroz razne pristupačne knjige, internetske i Tv puteve, približili su našem stolu te nas pomalo educirali i navikli na drugačije okuse. I sad tu nekako, uz tako pomno pripremljenu hranu i te nove začine više baš i ne ide ono najkomercijalnije posuđe. Ljudima se sviđa da je to komad koji je takav jedan jedini i već prvi do njega je sličan, ali opet drugačiji, to je ljepota ručnog rada. Puno se pisalo i otkrivalo Wabi-sabi japanski stil života kod eksterijerne i interijerne arhitekture. On je pomalo ušao u svakodnevicu pa su ljudi počeli sa zanimanjem gledati set za jelo gdje je svaki tanjur drugačiji ili ima tu “namjernu” grešku. Mislim da je to divno, da te male stvari oplemenjuju svakodnevicu. Ljudi traže svoju nesavršenu ljudsku prirodu nazad i žele uživati u njoj. To je predivno i opuštajuće!

Kakvu vrstu keramike najviše voliš, kakvim se oblicima u izradi baviš, što je na kraju bitno za taj završni proizvod?

Moja najdraža keramika je upravo ta nesavršena, jer mi se čini da je keramičar pri izradi nekako duboko spojen s onim većim od sebe, oslobođen sebe, prepušten kozmičkom plesu, pa gotovo da može I zažmiriti I pustiti da ruke plešu po glini dok se lončarsko kolo okreće. Volim keramiku u kojoj to osjetim I vidim ju kao očišćenu od suvišnih misli, riječi I pokreta. Eto na to uzdahnem. Trenutno me najviše privlači izrada 130 ml shiboridashija - malog keramičkog predmeta u kojem se priprema čaj te velikih “ćupova”, japanskih tsubo predmeta. Dakle, uvijek krajnosti (smijeh). Kod shiboridashija uživam u stvaranju lijevka i dobro prianjajućeg poklopčića, a kod Tsubo vaze, izazov su mi ta njena široka ramena. I to svakim danom raste pomalo pa se suši pa krećem dalje i odjednom eto je – stamena, skulpturalna postoji.

Pročitala sam kako su tvoja najveća strast “divlje gline”. Zvuči vrlo poetično i zanimljivo.

Ah,daaa, glina koju pronađete u prirodi izuzetno je topla i živa. To je njena unutarnja ljepota. Ja pripadam onom smjeru keramičara koji vole traganje za tom neprerađenom glinom. No sve u svoje vrijeme. Ja se tome još uvijek nisam posvetila jer se sada bavim formama i formulama vlastito kreiranih glazura. No, i to je već tu sve bliže. Termin” divlja glina” je uobičajen u svijetu keramičara i označava tu pronađenu i neprerađenu glinu. I da povučemo neke prave niti, mogu vam spomenuti i “divlju svilu”, taj izraz pak potječe od Gandhija i još se naziva i Gandhijeva svila - on se jako zauzimao za ahimsu (poznata našim jogijima i joginama), riječ koja označava nenasilje. Naime, da bi se dobila svila uobičajeno je da se čahura dudovog svilca u kojem je ličinka skuha. Tako ličinka je ubijena. Gandhi je zagovarao tehnologiju dobivanja svile bez agresije na ta bića. Divlja svila, divlja glina - predivno!

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić (фото 9)

Prije više od godinu dana otvorila si divan dućančić-galeriju kod Petrove crkve. Kako on danas funkcionira, kako si zadovoljna s odazivom, što se sve tamo može pronaći i planiraš li, nakon što se vratimo u “staro normalno”, organizirati opet druženja u vidu čajanki i slično?

Hvala na - divan. Pepel je otvoren svakog dana na 4 sata, osim nedjelje i ponedjeljka. Nema potrebe za više. Ljudi su to brzo prihvatili. Šalju upite na IG ili Fb, i dođu kupiti točno ono što ih zanima. Četiri sata je moj maksimum koji mogu posvetiti kupcima i korisnicima, ostalo vrijeme radim u svom ateljeu kod kuće. Zadovoljna sam odazivom, sve se razvija polako i dobro, baš koliko ja mogu i želim.U Pepelu možete svako malo ugledati nešto novo, jer mene još uvijek sve zanima i svakom svom interesu se prepuštam.. Tako se ponekad mogu prelijevati neke sjajne pepelne glazure od pečenja keramike na drva, no u neko drugo vrijeme mogu pretendirati na neku mirniju monokromatsku fazu. U planu mi je razviti nekoliko serija posuđa i čim više “hvatati” paljenja keramike na drva okolo po Europi i svijetu. To mi je trenutno najveći san.

I sada bez obzira na restrikcije, a opet u skladu s njima, ponudim svoje kupce čajem, ali da, neki redovitiji susreti i ispijanje čaja u duhu kineske ili japanske kulture sigurno su u planu. To me sve više privlači. Šalica pravog čaja zaista donosi smiraj i radost.

U tijeku je izložba u galeriji Kranjčar u sklopu koje se mogu vidjeti i tvoji radovi od keramike. O čemu se radi i kako je došlo do ovakvog tipa izlagačke suradnje?

Izložba slika i fotografija je jedan divan izbor Elvire Kranjčar. Budući da se odvija tijekom prosinca, galeristica Elvira odlučila je ponuditi posjetiteljima mogućnost uživanja u izložbi, ali i kupovinu vrijednih knjiga o umjetnosti, na čemu sam joj jako zahvalna. Prvenstveno, puno znači kad vaš rad tako netko prepozna preko objava na društvenim mrežama. To znači da ste i svoj dio promocije dobro odradili, što je jako puno posla i ulaganja. Elvira je nazvala, ja sam se brzo odazvala i iza nas je prva mala, ali jako vrijedna i predivna suradnja. Ponosna sam i na to da su moji radovi stajali uz radove Bojane Švertasek, moje starije kolegice, keramičarke značajne prepoznatljivosti i imena te ostalih kvalitetnih umjetnika u tako profesionalnom postavu galerije Kranjčar.

Pepel je divna galerija keramike u Zagrebu. Razgovarali smo s vlasnicom Martinom Franić (фото 10)

Postoji li razlika između uporabne i umjetničke keramike, ili je tanka granica, iz tvoje perspektive?

Izgleda da je sve tanja ta granica, tendencije su da uporabna keramika sve više izgleda kao objekt, onako neprimjetno apstraktno. Tome može pridonijeti izvitoperena forma, nekakva grubost u glazuri ili samoj glini, ili jednostavno nefunkcionalnost (smijeh) pa onda ono što izgleda kao uporabni predmet zbog nefunkcionalnosti prelazi na stranu umjetničke keramike. I opet dobro, predivno!

Što je dalje u pripremi?

U pripremi je linija posuđa od osobno kreirane gline i glazure. To traje, proces je to od nepregledno puno testova, bilješki, pokušaja i pogrešaka.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više