
Performans Tilde Swinton začarao publiku
"Cloakroom" u suradnji s Olivierom Saillardom
No upravo se to dogodilo u firentinskom Teatro della Pergola, u kojem su u sklopu manifestacije Pitti Uomo, glumica Tilda Swinton i povjesničar mode Olivier Saillard izveli svoj performans "Cloakroom". Ovog su puta na sceni izmjenjivali saživljavanje s odjevnim predmetima pronađenim, "posuđenim", iz garderobe, no to im nije prva scensko-umjetnička suradnja. Prije dvije godine zajedničkim su snagama popratili pitanje procesa kreiranja haljina u sklopu pariškog Tjedna mode, a iste je godine Tilda legla u staklenu kutiju njujorškog muzeja MoMA poput izloška što je izazvalo veliki interes javnosti. Bila je to rekreacija njenog prvog performansa kojeg je izvela prije 20 godina u galeriji Serpentine, a oba puta posvetila ga je sjećanju na drage osobe.
Upravo se iz memorijalnih posveta rodila ideja za performans "Cloakroom" jer je prebirući po odjeći svoje pokojne majke Tilda počela razmišljati o duši odjevnih komada te ljudima koji "žive" u njima. Performans je zato i koncipiran tako da glumica komunicira sa svime što je u improviziranoj garderobi ostavljeno te u 90 minuta koliko predstava traje u tišini ostvaruje osoban i pomalo ritualistički odnos sa svakom jaknom ili kaputom, nakon čega Olivier komad odnosi na drugu vješalicu. "Tijelo napusti svijet, ali njegova odjeća ostaje. Naša odjeća nas može nadživjeti i ponekad se čak prenosi dalje generacijama. Ta se spona gubi s modernom opsesijom novim, a ja smatram kako se veze ipak trebaju stvarati. Kako fizičke, tako i emotivne jer jedino na taj način naša svakodnevica ima značenje", komentirala je Tilda.
Tilda Swinton jedinstvena je pojava na glumačkoj, ali i umjetničkoj sceni svijeta. Njen eteričan androgin izgled kao da ne pripada svakodnevici što dodatno naglašava porculanska put bez trunke make-upa i krhak, no istovremeno iznimno snažan stav. Ovog je puta to bilo dodatno naglašeno laganom crnom haljinom i crnim salonkama kako ništa ne bi odvlačilo pozornost od same priče. Upravo zbog toga gledati je na pozornici kako ljubi, gladi, miriše, šprica parfemom ili dodiruje svojim licem odjevne komade u sklopu interaktivnog performansa iskustvo je koje se teško može mjeriti s nečim drugim. Tim više što nakon završetka publika dolazi nazad po svoje stvari te ih kao i u najobičnijoj garderobi s brojem preuzima, samo ovog puta iz ruku Tilde Swinton. Odjevni komadi se iz izvedbe u izvedbu mijenjaju, ali to performansu daje poseban pečat jer je svaki put drugačiji, a uostalom to je i poanta svakog performansa - neočekivanost i spontanost.