Search

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada

Tekst: BURO.


Fondazione Prada godinama slovi za instituciju s ugledom na koju mnogi gledaju s poštovanjem. I to ne samo publika, kojoj je institucija približila suvremenu umjetnost i učinila ju dostupnijom. Fondazione Prada ima sjajnu reputaciju i u muzejskoj zajednici širom svijeta, među ekspertima.

Dio uspjeha ove institucije i ovog fenomena spajanja mode i umjetnosti leži u snazi samog brenda, a poznati modni brend je otvorio Fondaciju još 1995. godine čime su istupili u sektor neprofitnih kulturnih projekata. Poznato ime u svijetu mode je moglo biti problem i prepreka u priznavanju od strane art profesionalaca, ali nije bilo. Fondacija je od samih početaka prikazivala velike izložbe renomiranih imena kao što su Anish Kapoor (1995), Louise Bourgeois (1997), Sam Taylor-Wood (1998) i John Baldessari (2010), čime su stekli poštovanje, a 2015. i otvorili svoj prostor u Milanu. Rem Koolhaasov studio OMA / AMO je nekadašnju destileriju džina, izgrađenu 1910. godine pretvorio u muzejski prostor, a režiser Wes Anderson je dizajnirao Luce bar ironičnu i ušećerenu verziju starih milanskih kafea, koji je brzo postao zvijezda za sebe i legendarno mjesto Instagrama.

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 1)

Izložba Jannisa Kounellisa, Fondazione Prada u Milanu, 2019.
Foto: Agostino Ozio

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 2)

Izložba "Atlas", Fondazione Prada u Milanu, 2017.

 

Danas Fondazione Prada raspolaže s četiri prostora u Milanu, Veneciji i Šangaju i nitko ne dovodi u pitanje kvalitetu ove inicijative i profesionalnost onoga što rade. Kao i sve nas, i zaposlene u Fondazione Prada je 2020. godina iznenadila i naučili su nekoliko lekcija. Pandemija koja je pokosila sjever Italije, Black Lives Matter pokret, generalna frustracija, potreba da se povezujemo online i okrenemo digitalu, i važnost razgovora i diskusija - o svemu tome je Chiara Costa razgovarala s BURO-om. Ona je na poziciju urednice programa došla 2019. godine, i samo nekoliko mjeseci kasnije je bila primorana organizirati se na sasvim drugačiji način i suočiti se s izazovima godine i kaosom menadžeriranja i organiziranja u jeku pandemije.

 

koronavirus: zatvori, ali nastavi ŽIVJETI

Italija je trenutno po bojama podijeljena na nekoliko regija ovisno o opasnosti i ozbiljnosti situacije s pandemijom. Crvena je jako loša, pa zatim narančasta žuta pa bijela. Milano, u kojem se nalazim spada u žutu zonu što znači da nije katastrofa, ali da još uvijek imamo ograničenja i pravila koja moramo poštovati. Odlazak na kulturne i sportske manifestacije je zabranjen, restorani su navečer zatvoreni. Muzeji su se ponovo otvorili, ali Fondazione Prada čeka svoje veliko otvaranje s novom izložbom.

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 3)

Chiara Costa

Vodila sam art program u Fondazione Prada od sredine 2019., do veljače 2020. godine kada sam upala u krug bez izlaska. Bilo je nekoliko izložbi: kineski umjetnik Liu Ye i izložba o Kafki, gdje je bio prikazan projekt Martina Kippenbergera ‘"The Happy End of Franz Kafka's “Amerika”, u koji je uključen i film Orsona Wellesa “Proces” i album “Zamak,” benda Tangerine Dream. Mislila sam da sam za tih nekoliko mjeseci taman imala dovoljno vremena da se naviknem na dinamiku ali odjednom se sve promijenilo, već 8. ožujka smo bili u karanteni. U početku nam se činilo da je jedina razlika to što će biti manje posla. Ali umjesto toga posao se samo udvostručio: naša institucija je morala smisliti kako će prilagoditi program, a to mi je bila i najbolja vježba. Što može biti ekstremnije od toga da zatvoriš prostor ali da “ostaneš živ” i nastaviš raditi, usprkos tome što nema publike. Otvorili smo opet na ljeto i bili sigurni da možemo osigurati sigurne uvjete za posjete. Provjeravali smo temperaturu posjetilaca, oni su morali rezervirati svoje dolaske unaprijed, nismo dozvoljavali više od 40 ljudi u jednom satu. Odaziv je bio nevjerojatan: ljudi su jedva čekali da idu u muzeje i uživaju u relativno poznatoj dinamici života. Morali smo opet zatvoriti 30. listopada.

 

Prethodno, sav posao fondacije se vrtio oko hitne implementacije i produkcije projekata - izložba je bila rezultat rada. Bili smo fokusirani na to da uradimo nešto, i onda odjednom smo morali zastati i razmisliti. Promišljali smo, razgovarali jedni s drugima, to je jedino što nam je ostalo, morali smo razumjeti što je od svih ovih promišljanja stvarno vrijedno pažnje. Maknuli smo fokus od akcije i promatrali ono što se događa oko nas i kako da reagiramo na to. Mislim, i dalje su izložbe izuzetno važne; one su oduviek bile važan dio naših projekata, ali ne govorim o izložbi kao “dekoraciji” u prostoru. Nikada nismo započeli izložbu bez rasprave o svemu što daje kontekst umjetnosti i drugim predmetima.

 

.

Dobar primjer toga je online projekt Francesco Vezzolija "Love Stories", koji je na neki način postao izvještaj o emocijama tijekom pandemije. Radili smo istraživanje na Instagramu: imali smo dvije slike i pitanja na koja je publika mogla odgovoriti tijekom vikenda, u subotu smo komentirali rezultate. Tijekom pandemije, ideja o online izložbama je prevladala u većini muzeja zbog mogućnosti da ih ljudi posjete samo uz pomoć tehnologije.

Ali, nema smisla vjerovati da će Internet izložbe zadovoljiti javnost u potpunosti u budućnosti. Ako iz iskustva oduzmemo fizičku interakciju - biste li to željeli? Ne! To bi značilo da je izložba samo informacija, a nije. Izložba je emotivan odgovor. Fizičko prisustvo otkriva najjaču komunikaciju.

 

Fondazione Prada je napravila moćne projekte u pogledu postavke i produkcije. 2018. godine imali smo sjajnu izložbu o umjetnosti u doba fašizma Post Zang Tumb Tuuum. Art Life Politics: Italia 1918-1943 , i cijela ideja izložbe je bila građena oko metode izlaganja. Rekonstruirali smo povijesne izložbe, predstavljajući originalan presjek tog doba, zajedno s fotografijama 1 na 1. Tako je gledatelj imao priliku proživjeti iskustvo tih izložbi. Koristeći ovu tehniku, željeli smo pokazati da izlaganje može biti propaganda, a ne samo vizualna komunikacija.

 

umJetnici znaju kako predosJEĆATI

 

Izložbi "Post Zang Tumb Tuuum. Art Life Politics: Italia 1918-1943" je prethodilo ozbiljno temeljno istraživanje i trebalo nam je tri godine da je završimo. MoMA muzeju treba 5 do 6 godina da završe projekt- mi radimo relativno brzo i mislim da smo to na neki način naslijedili od Prade kao modnog brenda i njihove dinamike. Oni su veoma dobro organizirani, sve se završi u najkraćem mogućem periodu i mi se tome također učimo.

 

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 4)

Jean-Luc Godard, “Le Studio d'Orphée”, Fondazione Prada. Foto: Agostino Ozio

 

Kada nas netko pita kako odgovaramo na izazove 2020. godine - ne samo na pandemiju nego i na sva događanja kao recimo BLM pokret- čini mi se da se ne bi trebalo raditi o odgovoru nego o predviđanju. To je uloga kulturnih institucija. Umjetnici su često ispred svog vremena, i stvaraju ono što ćemo vidjeti u filmovima ili literaturi za 5 godina. U slučaju nemira uslijed hapšenja i ubojstva Georgea Floyda Fondazione Prada je predvidjela krizu. 2016, smo završili projekt američkog umjetnika Edward Kienholza, koji je 1972. napravio sjajan politički rad. Ovaj rad se nalazi u našoj kolekciji i zove se "Five Car Stud": 5 automobila i 5 ljudi s maskama (koji su u dimenzijama pravih ljudi) napadaju Afro-Amerikanca i pokušavaju ga kastrirati. Prikazali smo taj rad 2016. godine uz mnogo dokumentacije o tome kako je ovaj rad viđen 1972. kada je nastao. Istog ljeta otvorene su tri izložbe afro-američkih umjetnika— nismo to planirali samo se tako dogodilo.

 

POVIJEST fondazione prada

Fondacija je osnovana 1995. godine, dakle mnogo prije nego što sam se ja pridružila timu. Tada je postojalo baš malo kulturnih institucija koje su pokrenuli modni brendovi. To je sada prilično česta pojava ali je Pradi tada trebalo neko vrijeme da stekne povjerenje art svijeta i profesionalaca. Mnogi su bili uplašeni: modni brend ulazi u polje suvremene umjetnosti i funkcionirat će kao muzej ili kulturni centar. Trebalo je proći nekoliko izložbi kao Louise Bourgeois 1997. godine kao i mlađih umjetnika poput Carsten Heller 2000. godine da bi se njihovo mišljenje promijenilo. U početku, naš program se bazirao na poznatim umjetnicima, a onda su se pojavile i druge aktivnosti: čim je art svijet malo odahnuo, i kada su vidjeli da fondacija ima kvalitetan program počeli smo s filmovima, filozofijom i arhitekturom. Bilo je potrebno nekoliko godina da se izgradi reputacija ali smo je dosegli kroz istraživački rad, opsežne kataloge, i kvalitetne muzejske aktivnosti.

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 5)

Michael Heizer, "Negative Line", 1996. vlasništvo Fondazione Prada. Foto: Attilio Maranzano

Miuccia sistem

 

Neki ljudi misle da je ona samo predsjednica tvrtke koja je informirana o onome što se događa u Fondazione Prada na samom kraju cijelog procesa, kada je izložba pri kraju. Ako vas zanima, to nije tako, zato što je ona zapravo u potpunosti uključena u cijeli proces. Kada sam bila urednica u izdavaštvu svakako da je nismo konzultirali u vezi svakog detalja u publikacijama. Ali, u onom stadiju u kojem se diskutira o konceptu knjige, koja se pojavljuje simultano s izložbom, kada pričamo o konceptu i dizajnu, tu je uvijek uključena. Ja sam obično predlagala nekoliko suradnika koji bi mogli pisati tekstove, a Miuccia je uvijek sudjelovala u finalnom izboru. I sada se čujemo gotovo svaki dan, i ništa ne finaliziramo bez njenog konačnog suda i diskusije. Istina, ovi pozivi se obično događaju poslije 7 sati zato što Miuccia kaže da posao dolazi na prvo mjesto, a onda se može baviti fondacijom. Ona taj dio posla gotovo da ne smatra radom iako ulaže mnogo rada i truda u to. I da, naravno da imamo rasprave i neslaganja, koji se iskreno završavaju tako što pomislim: “Ona je u pravu.” Nekada Miuccia zna predložiti neke ideje koje smatram previše hrabrima, revolucionarnima čak i pomalo ludima zato što u početku ne razumemijem na što cilja. I svaki put na kraju shvatim koliko sam pogriješila. Ona je pravi vizionar, mnogo daje svakom timu povjesničara umjetnosti. Jer, ako netko stalno ispituje tvoje metode i tjera te da probaš nešto novo, možeš postići nevjerojatne rezultate. Treba biti i inspiriran, i zabrinut, a to je ono što Miuccia Prada donosi svima s kojima surađuje.

 

ekspanzija disciplina i geografije fondazione prada

Da, nekada radimo predivne povijesne izložbe ali to u principu nije naša misija. Mi imamo cilj biti ispred vremena. U početku je fondacija koristila neke druge prostore za izlaganje, radili smo recimo izložbe u predivnoj baroknoj palači u Veneciji. Od 2015. godine od kada imamo prostor u Milanu imamo drugačiji pristup. I program je postao sve više inkluzivan: na primjer sada spremamo projekt koji je veoma udaljen od vizualne kulture, posvećen je neurobiologiji. Rong Zhai je otvoren 2017. u Šangaju, to je bio priličan eksperiment za nas, jer nismo bili upoznati s tim čemu su Kinezi naklonjeni kada je umjetnost u pitanju. Prva izložba u tom prostoru je bila posvećena talijanskoj umjetnosti 50-ih i 60-ih, koju je kurirao Germano Celant, veoma važan umjetnički kritičar koji je nažalost preminuo prošle godine od COVID-a. Također smo prikazivali i radove kineskih umjetnika Liu Ye i Li Qing, ne bismo li počeli više surađivati s lokalnom art scenom, a ne samo predstavljati zapadnu kulturu. Na jesen je bila otvorena izložba Alex Da Corte, kada je prostor u Milanu bio zatvoren zbog još jedne karantene, tako da programi nisu tekli paralelno: uostalom svi se moramo priviknuti na činjenicu da se sada sve prvo događa u Kini. Kina je odraz budućnosti, i veoma je ispred vremena u usporedbi s Europom.

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 6)

Damien Hirst, Lost Love, 2000. Vlasništvo Fondazione Prada. Foto: Attilio Maranzano

ŠTO NAM JE ostavila 2020.?

 

Bilo je nemoguće predvidjeti razmjere ove pandemije, ali nas je pogurala u pravcu da razmišljamo o novim stvarima i da mnoge stvari počnemo raditi prvi put. Na primjer, Fondazione Prada je pokrenula seriju podcasta u kojima se čitaju knjige koje smo objavili. To su sjajne knjige, ali prilično skupe, a snimci ovih čitanja su besplatni i dostupni svima.

 

 

Ja učim svaki dan na poziciji na kojoj se nalazim. Koristili smo sve što nam je bilo na raspolaganju da napravimo neki plan i program: SoundCloud, YouTube, Instagram. Ako su kulturna mjesta fizički zatvorena, nađite nove prostore za svoje aktivnosti- ima ih toliko mnogo danas. Nije kao prije 30 godina kada bi sve institucije u ovoj situaciji morale vjerojatno ostati nijeme i neaktivne. Čak i danas dobivam mailove iz nekih muzeja koji su u vrlo lošoj situaciji i ne znaju što da rade. Žao mi ih je i plašim se mogućih rizika koji mogu čekati i nas. Mogu provesti godinu dana pokušavajući shvatiti što će se dogoditi 2022. godine, ali to je besmisleno. Primorani ste da eksperimentirate - to je teško, ali je i najbolja strategija za one u kulturi. Treba imati na umu da je i neuspjeh također normalan kada je riječ o pokušajima i razmišljanjima da se nešto napravi drugačije, što ne bi trebalo prestati niti kad situacija završi. Moramo ići dalje i gledati naprijed.

 

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 7)

Izložba Jannisa Kounellisa, Fondazione Prada u Milanu, 2019; Foto: Agostino Ozio

Razgovarali smo s Chiarom Costa - direktoricom programa u Fondazione Prada (фото 8)

 

Naravno važno je i raditi izložbe, praviti kolekcije i predstavljati ih publici. Ali neće biti preveliko iznenađenje ako kažem i da muzeji trebaju raditi i nešto drugo - ne samo na očuvanju umetnosti. To je postajalo sve očiglednije tokom posljednjih 20 godina, ali nisu svi spremni za taj korak na globalnom nivou. U svakom slučaju, svi će se morati promijeniti - čak i oni koji se drže starih načina funkcioniranja kulture. Mislim da uvijek treba reći “da” novom - bilo da je to nova aplikacija ili tema za istraživanje. Ako vam se ponudi nešto sasvim nepoznato, možete reći i ne, ili ipak pokušati. Pogledajte kako nešto novo funkcionira i kako vam može koristiti. Tehnologija rađa nove jezike, a ljudi koji govore mnogo jezika obično imaju više mogućnosti. I ne bojte se ničega!

 


www.fondazioneprada.org

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više