Search

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija?

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija?

Tekst: Tina Kovačiček


U tijeku je jubilarno izdanje 35. Salona mladih u Domu HDLU, ujedno najveće i najrespektabilnije izložbe vizualnih umjetnika do 35 godina. Ako još niste, svakako ju pogledajte do 6. prosinca jer ove je godine posebno zanimljiva.

Jedan od razloga zašto je tome tako je i pobjednička koncepcija pod imenom “Millennial“, kustosice Nike Šimičić. Tematski se odnosi na generaciju milenijalsa ili Generaciju Y, koja je odrasla uz nove tehnologije, ali je imala dodira i sa svijetom prije smartphonea. Ovu generaciju karakteriziraju digitalno doba, globalizacija, društvene mreže, perceptivna zasićenost, egocentričnost, hiperprodukcija proizvoda i osjećaja; vječita potraga za smislom te kriza nedostignutih očekivanja, ali i svijest o društvenim problemima i ekologiji te težnja ka povratku prirodi i uspostavljanju ravnoteže. Iako me na prvu 'zaškakljala' krovna tema te što taj pop termin uopće radi u HDLU-u, shvatila sam da sam već ispala iz kategorije tih “mladih“, reklo bi se pa možda više nemam pojma o čemu se tu točno radi. A nakon odličnog Nikinog uvoda, bilo mi je jasno da želim saznati više o tim “novim“ percepcijama (a izgleda da nisam niti tako daleko od “mladih“).

Generacija je to koja se na istom mjestu ne zadržava dugo, govori puno jezika (čak i kad ih ne zna, samouvjereno natuca) kako bi naučila ponešto o nekoj novoj kulturi i tradiciji pa za mjesec dana roditeljima oduševljeno pripremila tofu s klicama graha i bambusom, da bi isti gadljivo prevrnuli nosom nazivajući to splačinom i ponudili im punjenu papriku iz frižidera da pojedu „nešto normalno“. Da, oni i dalje žive s roditeljima. Što zbog komfora, jednostavnosti i istih maminih punjenih paprika, to i zbog nikad lošijih mogućnosti za stabilno zaposlenje i visokih cijena nekretnina. Doktorandi pune police u Kauflandu, ali su uvijek nasmijani i skupljaju novce za neko novo putovanje (jer ona nikad nisu bila dostupnija ili jeftinija). Na isto mjesto rijetko putuju dvaput, i na jednom se mjestu kratko zadržavaju u stalnoj potrazi za novim osjetilnim podražajima. Potreba za gomilanjem doživljaja nadilazi potrebu za godišnjim odmorom kakvi su bili nekada. Generacija je to koja malo drži do zimnice (osim ako nije neki poseban džem od smokava s rogačem i arancinima), do braka i stvaranja obitelji, a puno više do osobne slobode i potrage za smislom. Puno kasnije, ako uopće, stupaju u bračnu zajednicu. Biti sam nije sramota. Naprotiv, biti solo je poželjno. Skloni su aktivizmu, društveno angažirani, altruistični i liberalni. Brižljivi su oko odabira kvalitete namirnica, poštuju rad drugog čovjeka i duboko razočarani pred okrutnošću. Udomljuju životinje i ekološki su osviješteni, fizički aktivni, željni povezivanja s prirodom, ali i pretjerano opterećeni vlastitim izgledom. Interese koje imaju, ranije bi se zasigurno nazivali štreberskim. Danas je to prihvatljivo i moderno, a znanje i učenje se slave...(iz uvoda Nike Šimičić)

Čak 68 umjetnika, iz različitih dijelova Hrvatske, i potpuno različitih zanimanja, ovoj je temi pristupilo na inovativne i iznenađujuće načine. Neke od njih pitala sam što za njih znači tema milenijalaca.

Alex Brajković

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 1)

 

Teško je generalizirati, kada se priča o “milenijalcima“ kojima bih i ja trebao pripadati, obično se govori o karakteristikama koje društvo smatra negativnim - osjećaj opće zbunjenosti i neizvjesnosti u budućnost, kako za poslovni tako i privatni život. No, to zasigurno nisu osjećaji koje je jedna cijela generacija “izmislila”. Doba u kojem živimo zaista je dinamično i nepredvidivo. Unatoč tome, primjećujem da je velik broj mojih vršnjaka prihvatio te vanjske čimbenike kao izliku za nerad, ili su generalno manje entuzijastični oko ostvarivanja svojih snova, ako si uopće dopuštaju sanjati. S druge strane, postoje fantastične priče mladih ljudi koji se ne osvrću nego samo stvaraju, rade i inoviraju u svakom sektoru. Stoga, ne vidim i ne mogu znati da li se ljudska priroda znatno promijenila u usporedbi s prošlim ili pretprošlim stoljećem. Jedino što je sigurno je da se sve odvija znatno brže, ali to je nešto što pogađa sve dobne skupine i čitav svijet.

 

 

Za ovogodišnji Salon Mladih stvorio sam instalaciju koja direktno odgovara na probleme informacijskog doba i gomile vizualnih podražaja pozivom na meditativno iskustvo i prisustvo. “Disperzije 0.1” je multisenzorna ambisonična instalacija kojom se u stvarnom prostoru modificira perceptivno iskustvo promatrača istražujući vezu između zvuka, vjetra, magle, pokreta i prostora, čime se prostor obogaćuje novim značenjima i sadržajem. Instalacijom istražujem mogućnosti sinkronizacije pokreta ventilatora i mist-makera s 10 vlastitih glazbenih kompozicija kako bi jedan korak bili bliže sinesteziji osjeta. Nastala je kao rezultat istraživanja poveznice između digitalnog zvuka i njegove fizičke manifestacije u prostoru. Referiram se i na Lewisa Mumforda koji poziva na svijet kojim ne vlada tehnologija, već se ostvaruje ravnoteža s prirodom. Njegovu idealnu viziju možemo opisati kao “organski grad“, gdje kultura nije nadvladana tehnološkim inovacijama, već se s njima razvija.

 

Nikica Jurković

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 2)

 

U zadnje vrijeme često čujem od starijih ljudi da su sretni što su stari i što ne moraju odrastati u ovom vremenu. Mi smo generacija koja je odrasla u ovom vremenu i za drugo niti ne znamo. Svaki vremenski period nosi svoje, a ljudi se na sve prilagode. Snalazimo se kako znamo i umijemo. Ne znam što bi mislio o milenijalcima jer sam dio te generacije pa je teško biti objektivan. Lakše mi je uspoređivati se sa starijima ili mlađima. Tu su razlike puno jasnije.

 

 

Rad “Predomislio sam se predomislio sam se“ nastao je isključivo za ovogodišnji Salon mladih. Inače segmente tog rada počeo sam sakupljati još 2013., ali tada nisam znao da ću ih izložiti kao jednu cjelinu. Taj rad dokumentira različite periode posljednjih 7 godina; od upisa na Akademiju i prve prijave na natječaj, do Erasmusa u Madridu i nedavnih događanja. Možda nije toliko čitljiv na prvu, ali svaki taj predmet ima svoju priču i zato sam ih čuvao svih ovih godina jer sam znao da ću ih u jedom trenutku negdje izložiti. Jako je osoban, poput dnevnika. Rad čini određeni broj predmeta koji su ostali na razini dosjetke zbog različitih distrakcija. Nemogućnost zadržavanja fokusa jedna je od karakteristika s kojom se većina nas može poistovjetiti.

 

Tjaša Kalkan

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 3)

 

Ovogodišnja mi se tema Salona mladih, kao i sam izbor radova, čini kao izrazito široko i plodno tlo za promišljanje doba u kojem živimo. Rad koji izlažem pod imenom “Chandelier“, instalacija zlatnog neobaroknog lustera s nadzornim kamerama, specifično je vezan uz kontroverzni urbanistički “make-over” grada Skopja (Projekt “Skopje 2014”), koji, ako izuzmemo megalomanski razmjer estetskih promjena, ideoloških poruka i političkih malverzacija, nudi jasnu metaforu realnosti u kojoj živimo. Jer način na koji jedan grad pomalo negira svoju prošlost i iskrivljuje realnost, predstavljajući neku “poželjniju” varijantu sebe zvuči kao obično brendiranje, koncept toliko sveprisutan u našim životima, bilo na instagramu, facebooku, u medijima ili politici, da u svojoj suštini nije samo izoliran primjer nego pravilo. Radom sam teatralno pokušala evocirati ambivalentnost i apsurdnost svijeta kao i prostora u kojem živimo.

 

Denis Butorac

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 4)
Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 5)

 

Rođenjem sam pripao milenijalcima, no unatoč tome što sam dio te generacije nisam dovoljno informiran o karakteristikama kojima opisuju ljude mojih godina. Ponašanje i način života svake takve skupine zasigurno su uvjetovani i mjestom bivanja pa bih rekao da je generacija milenijalaca u Hrvatskoj rastrgana između prošlosti vlastitih roditelja i ideje zapadnog svijeta kojem su nas uvjerili da pripadamo. Na osobnom primjeru rada kojeg izlažem na ovogodišnjem Salonu mladih mogu bolje predočiti jaz između dviju generacija, a to je ova kojoj pripadaju moji roditelji i kojoj pripadam ja.

 

 

Izlažem osam fotografija mrtve prirode na kojima su prikazi mrtvih životinja i njihovih iznutrica nastale po uzoru na nizozemsko slikarstvo. S obzirom da dolazim iz malog mjesta, gdje se tradicija klanja tzv. svinjokolja prenosi generacijski stoljećima, bilo je očekivano i poželjno da sudjelujem u procesu klanja odmalena. Nikada se nisam uklapao u sliku slavonskog djeteta, odnosno muškarca pa sam zbog toga često trpio zadirkivanja i uvrede. Godinama kasnije, prvi put svjedočim klanju, nakon čega zajedno s ocem aranžiram posljedice tog rituala muškosti kako bih konzervirao neugodne uspomene i kreirao nove, ali ujedno uspostavio i novi model povezivanja s obitelji i sredinom u kojoj sam odrastao.

 

Grgur Akrap

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 6)

 

Svojim radom “American Boy“ nastojao sam dotaknuti i likovno verbalizirati svoju osobnu potrebu za bijegom od stvarnosti u koju smo smješteni, ali ujedno se i nadovezati na rastuću prisutnost virtualnih svjetova koji parazitski zauzimaju mjesto istinskog življenja. Čini mi se da sam dio društva koje gomila narcisoidne načine na koji se možemo predstaviti ili biti predstavljeni, koje potiče lažni sjaj prolaznog i nastoji popuniti prazninu življenja besmislenim objavama na društvenim mrežama.

 

Ana Sladetić

Svijet očima ‘milenijalaca’: O čemu nam zapravo govori ta generacija? (фото 7)

 

Ako razmišljam o problemima komunikacije, prvo mi napamet pada pismo i jezik (slikovno pismo - emoji, korištenje kratica engleskog jezika, (ne)uporaba dijakritičkih znakova). Sam tijek mijenjanja pisma i jezika ubrzan je uporabom smartphonea na dodir. Od smajlića sa dvotočkom i zagradom do personaliziranog avatara. Socijalna empatija pada mi kao drugi problem u komuniciranju. Kakva realnost je vrijedna pokazivanja? I da li je realno to što nam se prikazuje u digitalnoj socijalnoj komunikaciji? Identitet u komunikaciji navest ću kao treći zanimljivi fenomen, u kojem posebno mjesto zauzima umjetna inteligencija. Moj rad je upravo ironičan jer traga za nekom civilizacijom pronađenom u zakopanom tlu bez digitalnih tehnologija. Odnosno, zanima me što bi to opstalo i ostalo zapisano na uporabnim stvarima koje bi jednom neznancu dalo na uvid u današnji položaj čovjeka u Hrvatskoj.

 

Više o glavnoj izložbi te svim popratnim događanjima pratite ovdje.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više