Search

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti?

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti?

Tekst: Tina Kovačiček


Image: 3LHD / Jure Živković,
Ivan Šardi,
Domagoj Blažević,
Zagreb Design Week,
Pevel Car,
Kristijan Vučković

Prošla nas je godina, jer rijetko je koji tekst 2020. započeo drugačije, potaknula na brojna preispitivanja. Osim što smo dobro pretresli zdravstveni i znanstveni sustav te sve njihove uzroke i posljedice koje su imali na društvo, ovo što nam se trenutno događa rezultat je kompleksnog stila života. Čini se kako je važnije više nego ikad paziti kako razmišljamo i djelujemo, što kupujemo, što unosimo, i što iznosimo, gdje i kako živimo, kako gradimo i od kojih materijala te na kraju krajeva - prema kuda idemo sa svim tim vizijama... Na neka od ovih pitanja potražila sam odgovore kod svojih zanimljivih sugovornika, usudim se reći vizionara.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 1)

Studio 3LHD

Za ovaj nagrađivani arhitektonski studio 2020. je bila iznimno uspješna; preuređeno kino Urania u koje su preselili svoje urede je nagrađeno dvjema nagradama, pobijedili su na međunarodnom natječaju za gradnju kampusa Rimac, a tu je kampus tvrtke Infobip koji se upravo dovršava u Svetoj Klari. Sve su to projekti s iznimnom arhitektonskom vizijom: “Svaki je projekt za nas novi izazov, i svaki projektiramo stvarajući potpuno novi doživljaj uzimajući u obzir lokaciju i kontekst. Usmjereni smo na integraciju različitih disciplina; arhitekture, urbanog i pejzažnog krajolika, dizajna i umjetnosti, u svome radu neprekidno istražujemo nove mogućnosti interakcije i integracije arhitekture, društva i pojedinca. Jedna od karakteristika našeg rada od samih početaka je suradnja.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 2)

I baš mi je ta zadnja riječ zapela za oko kada sam čitala o njihovom zagrebačkom stambenom projektu Blok Bužanova, završenom prije dvije godine, na uglu Bužanove i Štrigine. Na temelju te ideje pitala sam ih da mi objasne upravo krovnu temu ove priče - budućnost arhitekture i gdje ćemo živjeti?

“Blok Bužanova razvijen je u suradnji s investitorom, tvrtkom VMD model. Arhitektonski koncept zgrade pratio je ideju jednostavnosti donjogradskih zagrebačkih blokova. Iako je nov, blok karakterizira klasična elegancija i proporcija otvora. Konstrukcija zgrade, s nosivim fasadnim okvirima i stubišnim jezgrama, omogućila je fleksibilne tlocrte, pa stanovi nude veliku mogućnost prilagodbe i personalizacije prema željama stanara.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 3)

Glavni element arhitektonskog oblikovanja fasade veliki su prozorski otvori, okviri u pravilnom rasteru. Ideja je bila napraviti što veće otvore koji objedinjuju sve prozore i loggie, interijeru daju mnogo prirodnog svjetla i otvaraju pogled prema zelenilu u okolišu.

Od velike je važnosti bilo zgradu što više povezati s okolišem, kako bi postigli što ugodniju atmosferu. Velike panoramske staklene stijene na ventilirajućoj keramičkoj fasadi, omogućuju komunikaciju s okolišem i uživanje u pogledu iz interijera.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 4)

Projekt nudi kvalitetniji standard stanovanja, i brojne dodatne sadržaje. Oblikovan je po principima zelene gradnje i visoke ekološke svijesti. Zato je okoliš maksimalno ozelenjen, bez parkirališnih mjesta. Stanovi su opremljeni "smart home" sustavom, rekuperatorima zraka s filterima protiv alergija koji bez otvaranja prozora osiguravaju dovod svježeg zraka filtriranog od alergena.

Cijela zgrada ima A+ energetski certifikat - vođeni ekološkom sviješću, posebnim tehnološkim rješenjima i ugradnjom najkvalitetnijih materijala i opreme osigurali smo vrlo nisku potrošnju energije i postigli visoki energetski standard. Blok ima i sustav prikupljanja kišnice sa svih terasa i otvorenih površina koja se čuva u posebnom spremniku i koristi za navodnjavanje okoliša, a odlaganje otpada je u podzemnim spremnicima.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 5)

A kakvu nam budućnost predviđaju u arhitekturi, u kojim se smjerovima krećemo?

“Arhitektura je odraz potreba društva. Naši gradovi trebaju ponovno postati privlačni da ih stanovnici ne napuštaju, da mogu konkurirati ostalim europskim vibrantnim metropolama. U današnje vrijeme ovako brzih promjena i hiperprodukcije svega, tehnološkog razvoja, 3D printanja vrlo je teško predviđati bilo kakve smjerove. Sigurno je da će se uvijek graditi stanovi, prostori za rad, rekreaciju. Lokalno gledano, arhitektura u Hrvatskoj je jako dobra, možda i najbolja u regiji. Bez obzira na to što puno toga nedostaje, najviše možda u urbanističkom planiranju, počevši od regulative, planova za razvoj u gradovima, planova za revitalizaciju napuštene industrije i bivših turističkih naselja, začudo arhitektura ima kvalitetu.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 6)

Industrijska konoplja je građevni materijal budućnosti

Nedavno se na domaćem tržištu pojavio iznimno zanimljiv projekt bioblok iza kojeg stoji Mario Franić. Nastao je negdje na razmeđi dizajna, produkt dizajna, kreativnog i odgovornog razmišljanja, arhitekture i organske kemije s ciljem poboljšanja svijesti o materijalima koji nas okružuju, na koji način ih koristimo i što je zapravo u njima. Ovaj nas važan projekt uči o novim zdravijim materijalima te njihovoj primjeni i učinku na čovjeka i okoliš.

“U proizvodnji građevinskih materijala koristi se sve više kemikalija koje služe kao aditivi. Ljudi rado koriste baš te proizvode, ne sumnjajući da mogu naštetiti zdravlju i okolišu jer kod nas još uvijek ne postoji sigurno odlaganje i tretiranje tog opasnog otpada. Bioblok naglašava održivo i netoksično te prenosi informacije o trendovima u odgovornom i održivom dizajnu, arhitekturi i svakodnevnom životu” govori mi Mario o svom projektu u sklopu kojeg je pronašao partnere iz raznih područja te pokrenuo neke nove proizvode na našem tržištu kao što je Hempcrete-Hrvatska koji se bavi industrijskom konopljom kao građevinskim materijalom te njegovom primjenom u arhitekturi. Također, s ovim je projektom gostovao na 4. Konvenciji prirodnog graditeljstva u Vukomeriću, na ZMAG-ovom recikliranom imanju.

Hoćemo li graditi kuće od konoplje ubuduće? Pa mogli bismo.

“Hempcrete (konoplja+vapno) je relativno novi materijal izrađen od konoplje u kombinaciji s vapnom i vodom, ponekad s glinom, i prirodni je građevinski materijal izvrsnih kvaliteta. Prozračan je i ima iznimne toplinske performanse te je izdržljiv. Otporan na potrese koji bi srušili beton pošto on nije toliko elastičan, štedi energiju, otporan je na vatru, na termite i gljivice jer zidovi dišu, sprečava nastanak plijesni, CO2 je negativan, doprinosi zdravom životnom okruženju, ima visok akustični performans i nema gubitka vrijednosti prilikom ponovnog punjenja - samo su neke od prednosti dok sadnja konoplje na području od 1 hektara iz zemlje i zraka pohrani do 20 tona CO2 u samu biljku. Sama konoplja je zdrava kultura koja ne zahtijeva gnojiva, ne uništava korov, pesticide ili fungicide i postaje zrela u roku od 14 tjedana. Uzgoj konoplje nije kompliciran što materijal čini jeftinim po sistemu gdje sječku gledamo kao otpad. Od sječke radimo Hempcrete koji je potpuno prirodan, kompostabilan i reciklirajuć materijal i s time ima potencijal zamijeniti neprirodne izolacije prostora koje su toksične prilikom raspadanja i troše puno vode te emitiraju CO2 u okolinu.

Za sada je još uvijek gradnja od konoplje i do 40% skuplja zato što kod nas još uvijek nema tržišnu vrijednost, zbog cijene prijevoza i naravno pomanjkanja radne snage sa znanjem u gradnji hempcretom. S partnerima sam na početku otvaranja postrojenja za obradu i otkup stabljike konoplje od lokalnih uzgajivača što bi znatno smanjilo cijenu i time bilo dostupno gotovo svima.”

Mario je također osmislio i biopan - panel od konoplje koji zamjenjuje drvo i određenu plastičnu ambalažu, a samim time nema potrebe za sječom. Lagan, čvrst, dugotrajan i prilikom raspadanja potpuno biorazgradiv materijal. Od njega će raditi namještaj i ostale stvari gdje će primjena biti moguća, a s njim je bio finalist na Zagreb Design Weeku 2020., u kategoriji dizajn društvenih inovacija.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 7)
Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 8)

A u kojem se smjeru kreće budućnost arhitekture?

Arhitektura i njezina budućnost u cijelom svijetu, i jednim većim odgovornijim dijelom idu prema održivom sustavu življenja. Odličan mi je model koji koristi resurse s mjesta gradnje i prirodne materijale te koristi manje vode i manje zagađuje čovjeka i okoliš. Imamo primjer pokreta koji je buknuo u Hrvatskoj, a zove se "Tiny Houses", tj. malene kuće. Neke od njih imaju samoodržive sustave tipa solarnih panela i vertikalnih mini farmi pod lampama, do samog života na farmama koje možete vidjeti na primjeru kod Nikole Borića i njegovoj "Šumskoj farmi" na Papuku te ZMAG-ovca Matka Šiška i ostale ekipe koji grade kuće od slame i zemlje.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 9)

Na granici arhitekture i umjetnosti, profesionalnog i DIY

Iva Peručić definitivno vodi glas mlađe generacije koja progovara o pametnim zelenim zanimljivim idejama u arhitekturi i dizajnu. Kako mi kaže, “bavim se marginalnom arhitekturom jer su mi projekti uglavnom na nekakvoj granici arhitekture i umjetnosti, konvencionalnog i održivog, profesionalnog i DIY pristupa. Rubovi su zanimljivi, mogu se gurati i pomicati, a ujedno su i mjesta najveće raznolikosti”. U sklopu svog GROW studija Iva uglavnom crta objekte u prirodi, poput skloništa, bungalova, koliba, kuća i imanja. “Vizija boravka u prirodnom okruženju postala je sve češća i mislim da je to zdrav smjer razmišljanja i za arhitekturu. Koliko god je moguće, u tim projektima istražujem mogućnosti korištenja prirodnih materijala i načine približavanja kakvoj-takvoj održivosti.” Tu je i odličan Paprat Kolektiv koji je pokrenula s dizajnericom Majom Subotić Šušak, fokusiran na izradu urbanih i umjetničkih instalacija te razmjenu znanja i istraživanje kroz grupni rad. Propituju odnose društva i prirode, a kao glavi medij koriste biljke i druge materijale nađene u prirodi.

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 10)

Jedan od posljednjih u nizu Ivinih fantastičnih projekata u kojem se uvjerljivo spajaju “prirodno s ljudskim” su kuće Ekodrom Estate u Bukovici, evo što mi je o tome otkrila:

“To jedan je od mojih prvih projekata otkad radim samostalno. Tradicionalne drvene kuće u sklopu imanja obnovljene su tako da su zadržale svoj izvorni oblik i vanjsku pojavnost, dok im je unutrašnjost poprimila potpuno nov izgled i funkciju. Tako sačuvan je duh mjesta, a istovremeno je unesena dotad nepostojeća vrijednost - mogućnost neopterećenog, ugodnog i kreativnog boravka u prirodi. Imanje se sastoji od četiri kuće za smještaj gostiju i jedne višenamjenske dvorane smještene na mjestu nekadašnje štale. Pristup kod oblikovanja interijera, kojeg sam djelomično osmislila i s umjetnicom Stellom Leboš, bio nam je koristiti što više 'nađenih' i DIY predmeta te postići kombinaciju autentičnog i neočekivanog.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 11)
Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 12)

A zašto je zeleni održivi dizajn danas itekako bitan, odnosno je li uopće bitan, Iva mi dogovara: “Održivost je kompleksan pojam koji uključuje različite aspekte nekog procesa, recimo u procesu nastajanja neke arhitekture možemo pričati o održivim materijalima i metodama građenja, pasivnoj kući, obnovljivim izvorima energije i na kraju održivosti u samom korištenju. Teško je postići održivost na svim razinama o kojem god procesu pričali, toliko da ponekad imam osjećaj kako evolucijski još nismo sposobni za to. Smatram da je bitno baviti se održivim promišljanjem života u cijelosti.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 13)

I na kraju, budućnost arhitekture iz njezine perspektive izgleda kao sloboda i lakoća kretanja, čemu čovječanstvo, čini se, sve češće teži.

“Teško mi je promišljati budućnost ičega trenutno jer sam u procesu suoćavanja s potpunom neizvjesnošću koja nas gleda u oči. Tako da ne mogu reći da ju vidim u nekom generalnom smislu, ali otprilike vidim što bi ona mogla biti za mene. Željela bih razviti sustav drvene modularne gradnje za objekte u prirodi, koji bi im omogućio financijsku prihvatljivost, jednostavan transport i građenje. Živimo u doba intenzivnih migracija i promjena te doba sve većeg okretanja prirodi. Čini mi se da male kuće od prirodnih materijala, koje se brzo i jednostavno sastavljaju i rastavljaju, imaju totalnog smisla. Kako bi nešto bilo održivo, važno je promatrati čitav društveno-ekonomsko-ekološki kontekst.”

Budućnost arhitekture: Kamo idemo i gdje ćemo živjeti? (фото 14)

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više