Traži

Lilly Reich bila je vizionarka koja je zaslužna i za dizajn kauča Barcelona, ali njezino ime vjerojatno niste čuli

Lilly Reich bila je vizionarka koja je zaslužna i za dizajn kauča Barcelona, ali njezino ime vjerojatno niste čuli

Nikad nije dobila zasluge koje su joj pripadale

Urednik: BURO.


Fotografija: Pinterest,
Knoll

Prošle je jeseni, u londonskom kulturnom centru Barbican, otvorena izložba "Modern Couples: Art, Intimacy and the Avant-garde". Izložba prikazuje i otkriva manje poznate činjenice o životu, stvaranju i međusobnom utjecaju umjetničkih parova iz prve polovice 20. stoljeća. Iako na toj listi parova, uz nekoliko izuzetaka, pretežito prepoznajemo muška imena, partnerice umjetnika, arhitekata i dizajnera koji su obilježili prošlo stoljeće, su redom impresivne žene. Većina njih bile su etablirane i uspješne u svojim profesijama i prije nego što su upoznale svoje za neke cjeloživotne, za neke privremene, a za neke fatalne ljubavne partnere.

Jedan od parova koji mi je zapeo za oko zbog značajnog disbalansa u popularnosti i anonimnosti su Ludwig Mies van der Rohe i Lilly Reich. Ovom ću kolumnom, stoga, pokušati barem malo preusmjeriti svjetlo pozornice u prošlost i podsjetiti na vrijedan rad njemačke dizajnerice i umjetnice, koja je nepravedno izostavljena iz šire poznate povijesti dizajna, odnosno kojoj su uskraćene zasluge koje joj pripadaju.

Barcelona Pavillion

Lilly Reich rođena je 1885. godine u Berlinu te je nakon svoje smrti pretežito poznata po 12-godišnjem braku i bliskoj poslovnoj suradnji s arhitektom Mies van der Roheom, kasnih 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća. Iako proizvođač namještaja Knoll danas na svojim stranicama kao koautora naslonjača "Barcelona" navodi Mies van der Rohea te ga opisuje kao "počast odanu braku između modernog dizajna i vještog zanata", nažalost se nigdje ne spominje i brak s Reich te njezin doprinos "Barceloni" kao koautorici dizajna.

Barcelona dnevni krevet danas

Svoju karijeru započela je s interesom za umjetnost vezenja i tkanine uopće te je tri godine provela radeći u Beču u "Wiener Werkstätteu" austrijskog, secesijskog dizajnera Josefa Hofmanna. Po povratku u Berlin počinje dizajnirati namještaj i odjeću te radi kao dekorater brojnih modnih izloga, a nedugo zatim postaje i prva žena koja predsjeda "Deutscher Werkbundom", njemačkim udruženjem umjetnika, arhitekata i dizajnera koje je imalo snažan utjecaj na kasnije otvaranje Bauhaus škole. Grupa se zalagala za suvremeni dizajn i superiornu zanatsku izvedbu, a Reich je aktivno radila na organizacijama i oblikovanju postava izložbi njemačkog dizajna. Kroz rad u Werkbundu se profesionalno ostvaruje i stječe reputaciju, a 1929. započinje ljubavnu vezu i blisku poslovnu suradnju s arhitektom Mies van der Roheom. Iako su imali odvojene studije, duo je često surađivao na oblikovanju namještaja, interijera i izložbi te su konstantno izmjenjivali svoje ideje.

Prvi prototip Barcelona dnevnog kreveta (Lilly Reich)

Iste godine Reich je imenovana za umjetničku direktoricu sajma "Barcelona World Exposition", za koju priliku s van der Roheom dizajnira poznati njemački paviljon, danas poznatiji kao "Barcelona Pavilion". Tada se u paviljonu prvi puta pojavljuje i naslonjač naziva "Barcelona". Njezin utjecaj na dizajn najbolje se vidi kroz "Barcelona" dnevni krevet, koji se također smatra ostavštinom Miesa. Par je zajedno bio angažiran za dizajn i opremanje jednog stana u Berlinu, za koji je umjetnica dizajnirala kauč, koji je poslužio kao prvi prototip za dnevni krevet kakav je i danas poznat, a koji je u finalnom obliku izveden za stan zajedničkog klijenta u New Yorku.

Finalni dizajn Barcelona dnevnog kreveta za stan Philipa Johnsona u New Yorku

Tome u prilog govori i da je Reich imala snažan interes prema novim mogućnostima industrijske proizvodnje i suvremenim materijalima 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, pa tako slovi za prvu dizajnericu koja je samostalno oblikovala čitavu seriju namještaja od čeličnih cijevi, koja je uključivala okvire kreveta, stolice, stolove, dnevne krevete i naslonjače, a proizvodio ih je i prodavao "Bamberg Metallwerkstätten".

Dvije godine nakon što je Mies van der Rohe postao ravnatelj Bauhausa, Reich se 1932. pridružuje školi kao glavni predavač u odjelu dizajna interijera koji je uključivao radionice tkanja izvršnih obrada, stolarije, obrade metala i oslikavanja zidova. Ta je pozicija od dodatnog značaja, jer je Reich bila jedna od dvije žene koje su držale tu titulu od otvorenja škole 1919. godine. Prema zapisima Adriana Sudhaltera, kroničara Bauhaus škole, Reich je izvršavala i značajan dio administrativnih obaveza umjesto Miesa. Njezina akademska karijera bila je kratkoga vijeka, s obzirom na to da su nacisti zatvorili školu idućeg ljeta. Iako su mnogi umjetnici i arhitekti u to vrijeme emigrirali, Reich je odlučila ostati u Njemačkoj i tako žrtvovala svoju karijeru. Nakon rata nastojala je uspostaviti svoj samostalni studio te ponovno počinje predavati na "University of Fine Arts" u Hamburgu, no samo dvije godine kasnije, 1947. godine umire uslijed bolesti.

Cooking cabinet - Apartment For A Single Person (Lilly Reich)

Zaslužna je i što danas imamo uvid u rad Mies van der Rohea, jer je početkom rata sačuvala 3000 njegovih crteža, kao i 900 svojih te ih poslala svome prijatelju, kako bi ih sakrio u kući svojih roditelja u Istočnoj Njemačkoj. Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, netom prije smrti, Mies van der Rohe sve ih je donirao MOMA-i u New Yorku. Među spašenim crtežima jedan od poznatijih je onaj za dizajn kuhinje za jednu osobu. "Cooking cabinet" dio je dizajna interijera "Apartment for a Single Person", osmišljen za "German Building Exhibition" 1931. godine na temu "Dwelling in Our Time" te je kasnije i stavljen u proizvodnju. Naizgled običan ormar, u sebi skriva malenu kuhinju, kao i police i drugi spremišni prostor.

Café Samt & Seide (Lilly Reich & Mies van der Rohe)

Iako su rad, ideje i doprinos Mies van der Rohea neupitni, Lilly Reich svakako zaslužuje biti prepoznata kao dio dizajn-dua koji je tijekom desetljeća zajedno realizirao mnoge lijepe projekte. Jedan od njih je i interijer "Caféa Samt & Seide", otvorenog 1927., prije gotovo 100 godina te koji, s obzirom na današnje okolnosti, djeluje kao pogled u budućnost.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar