Search

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi

Tekst: Ivan Dorotić


Ne sjećam se kada je neka vijest iz svijeta arhitekture pokrenula takvu lavinu pozitivnih komentara, hvale i nekog naslućenog optimizma po feedovima društvenih mreža, od utjecajnih svjetskih magazina, arhitektica, arhitekata i dizajnera koje pratim pa sve do mojih fakultetskih kolega i prijatelja. Čemu takvo veselje? Potaknula ga je prošlotjedna objava da su ovogodišnji laureati Pritzkera - najvažnije svjetske nagrade za životno doprinos arhitekturi, francuski arhitekti Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 1)

 G, H, I Buildings, Grand Parc, 530 Units (Frédéric Druot i Christophe Hutin), photo: Philippe Ruault

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 2)

Anne Lacaton & Jean-Philippe Vassal, photo: Laurent Chalet

Možda ćete se, gledajući fotografije projekata ovog arhitektonskog dvojca koje vam, priznajte, baš i nisu nešto instagramabilne kao što arhitektura “može” biti, zapitati: „Otkud takvo ushićenje, tolike pohvale i, ruku na srce, kod arhitekata rijetko prisutno slaganje u stavovima?“. Odgovor na ovo pitanje je činjenica da su ovi skromni, nerazvikani, ali strukovno često nagrađivani i respektirani arhitekti današnja personifikacija za sve ono u arhitekturi 21. stoljeća što povezujemo s pojmovima kao što su odmjerenost, umjerenost, elementarnost, suptilnost, nenametljivost, transformacija, prenamjena, ekonomičnost te na koncu nužno promišljanje alternativa i opcija prije svakog rušenja i(li) nove gradnje.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 3)

G, H, I Buildings, Grand Parc, 530 Units, Social Housing (Frédéric Druot and Christophe Hutin), photo: Philippe Ruault

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 4)

 G, H, I Buildings, Grand Parc, 530 Units (Frédéric Druot i Christophe Hutin), photo: Philippe Ruault

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 5)

G, H, I Buildings, Grand Parc, 530 Units (Frédéric Druot i Christophe Hutin), photo: Philippe Ruault

Primijetite da svi navedeni termini, kao osnova filozofije arhitektonske prakse nagrađenog dua Lacaton & Vassal, sušta suprotnost svemu onome što danas dominira suvremenom arhitekturom: ikoničkim zgradama koje žele biti još više, još luđe, još fotogeničnije i, dakako, još skuplje, zatim slavnim starhitektima koji takve zgrade obožavaju stvarati ( istovremeno ostavljajući oprostorene spomenike samima sebi), a sve to u vremenu suludo rapidne ziđaj-ziđaj-ziđaj graditeljske mašinerije na valovima tržišta developerstva i golemih investicija.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 6)

Units, Low-Rise Apartments, Social Housing, photo: Philippe Ruault

Arhitektura na steroidima, dubaizacija skoro svake svjetske metropole, ali i karakter brzorastuće stambene gradnje koja dominantno razmišlja o tisućama eura po metru kvadratnom, umjesto o pravoj kvaliteti stanovanja, okruženja i (javnog) prostora – sve ove jasne mane arhitektonske struke danas često ignoriraju respekt spram kontekstu gradova, obala i zona gdje (nova) arhitektura nastaje, još češće se opravdavajući krinkom tehnoloških dostignuća koja razbijaju okvire mogućeg. Ovakav realitet arhitektonsku ostavštinu našeg vremena pretvara u vizualnu kakofoniju kojoj su prioriteti novac, tržište nekretnina, opsesija rušenjem kako bi se stvorilo “novo i bolje” te sve češće agresivno i nepromišljeno osvajanje i potrošenost izgrađenog prostora.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 7)

Units, Low-Rise Apartments, Social Housing, photo: Philippe Ruault

Baš zato je od velikog značaja da svjetske portale i mainstream medije obiđu vijesti o praksi i projektima Lacaton & Vassala – te održi lekcija o pristupu arhitekturi i građenju koji ispred forme stavlja korisnika, ispred ikoničnosti potrebu i upotrebu, ispred ziđanja promišljanje o kvaliteti zazidanih kvadrata, a ispred rušenja i gradnje novog detaljnu evaluaciju i poštovanje spram postojećeg i starog.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 8)

Units, Ourcq-Juarès Student and Social Housing, photo: Philippe Ruault

Tridesetogodišnji rad ovih francuskih arhitekata obilježen je upravo projektima koji primarno sagledavaju kako nešto redefinirati s minimalnim sredstvima, kako poboljšati ono što već imamo dodavanjem i(li) proširivanjem, istražujući načine transformacije i drugačijih opcija korištenja – vodeći se stavom “nikada ne rušiti”. Jasno je da developerski kadar, nekretninski biznis i čitava arhitektonska praksa koja počiva na krupnom kapitalu iskreno zazire od ovakvih stavova pa je baš zato posebno osvježavajuće vidjeti projekte Lacaton & Vassala na naslovnicama svih onih portala koji uobičajeno promoviraju, vole i hypeaju baš sve ono suprotno.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 9)

Units, Ourcq-Juarès Student and Social Housing, photo: Philippe Ruault

Gotovo da nema relevantnog magazina i novinskih rubrika kulture, arhitekture i dizajna koji unazad tjedan dana ne citiraju ove Francuze i “u glas” ponavljaju njihove rečenice i promišljanja. “Transformacija je prilika da napravimo nešto više i bolje s onim što već postoji. Rušenje je laka no kratkoročna odluka, a istovremeno rezultira gubitkom niza stvari; gubitkom energije, trošenjem materijala i resursa, ali i brisanjem povijesti. Još važnije, rušenje ima izrazito negativan socijalni utjecaj. Za nas je to čin nasilja.” – ove izjave Anna Lacaton dobivaju daleki utjecaj i, nadam se, formiraju temelje prijeko potrebnog načina promišljanja u kontekstu održivog razvoja gradova, ekološke i klimatske krize te svih daljnjih koraka koje kao arhitektonska struka i društvo moramo poduzeti, promišljajući održiviju budućnost izgrađenog svijeta u kojem djelujemo.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 10)

École Nationale Supérieure d’Architecture de Nantes, photo: Philippe Ruault

Slaveći njihovo imenovanje ovogodišnjim osvajačima Pritzkera mediji i struka ističu njihovu filozofiju rada koji oživljava modernistička stremljenja poboljšanju života pojedinca i društva u cjelini, često se pitajući ono primarno; tko, zašto i kako koristi zgrade u kojima živi, radi i boravi? Projekti Anne i Jean-Philippea, kako im opisno plješće žiri samog Pritzkera, rade baš sve suprotno od ranije spomenute dubaizacije, građenja zbog građenja i divljanja kapitalizma - ciljaju poboljšati živote stanovnika, istovremeno imajući na umu klimatske i ekološke te socijalne nužnosti i hitnosti aktualnog trenutka. Bivajući pioniri ovakvog pristupa arhitekturi Lacaton & Vassal tvrde da doprinos arhitekata nije te ne bi ni trebao biti vidljiv „na prvu“, ne pokazuje se, ne dominira, već primarno koristi zajednici. Razgovarajući o svom radu naglašavaju kako im je u projektiranju i promišljanju uvijek važno što je već bilo tamo gdje rade; uspomena, život, navike, povijest…te tvrde da svaki prostor ima vrijednost i da je uloga arhitekta da ga, nevezano za mjerilo u kojem radi, poštuje i razumije dok dodaje nove vrijednosti te svoj potpis. Radilo se tu o kvartu u gradu, o malom trgu ili ogromnim stambenim zgradama – zadaća arhitekta jest da poštuje originalni kontekst te težnje sadašnjih stanovnika. Svojim načinom rada ovi intrigantni francuski arhitekti obnavljaju i projektiraju prostore koji bi mnogi već sutra zaboravili, prekrižili ili sravnili sa zemljom, produhovljuju ih i čine kvalitetnijima i iskoristivijima, ne trošeći pretjerano vrijedne prostorne resurse grada. Usudio bi se reći da Lacaton & Vassa svojim radom uspijevaju biti suvremena redefinicija odnosno inačica one legendarne “less is more” / “manje je više" - zakletve modernizma u interpretaciji Mies van der Rohea, koja nam u eksploziji gradnje, pretjeranog formalizma i nepovratnog zauzimanja prostora, danas itekako treba.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 11)

École Nationale Supérieure d’Architecture de Nantes, photo: Philippe Ruault

Jedan od njihovih najpoznatijih i niz puta nagrađivanih radova, kao jasan primjer svega što zagovaraju, je projekt obnove čak 530 stanova unutar 3 ogromne modernističke zgrade iz ranih 60-ih u Bordeauxu. Umjesto rušenja ovih objekata arhitekti su osmislili plan renovacije; osim nužnih dodavanja liftova te obnova instalacija i sanitarija, maksimalna vrijednost projekta bazirana je na proširenju! Stanovi su povećani dodatnim prostorijama; zimskim vrtovima i(li) balkonima – ekstenzijama koje podižu kvadrature stanova, povećavaju iskoristivost prostora, omogućuju veliku količinu prirodnog svijetla i osunčanja, a dimenzijom ostakljenih površina svim stanovnicima pružaju dodatni natkriti ili otvoreni prostor, te prostrani panoramski pogled na grad. Statika niti struktura zgrada nisu dirane, a ono što je najvažnije, kod ovakvih projekata nastojalo se da za vrijeme transformacije niti jedna obitelj nije iseljena, već da se svi radovi izvode dok stanovnici žive u objektima. Povećavajući ekonomske, ekološke i stambene uvjete ovih zgrada, čineći ih kvalitetnima za život sljedeći 50 godina, direktno se podiže kvaliteta stanovanja, ali i atraktivnost te ambijent samog kvarta u kojem jesu. Lacaton & Vassal realizirali su još niz ovakvih obnova i optimizacija starih zgrada socijalnog stanovanja, dodavanjem elemenata koji ih čine prostornijim, osunčanijim, prozračnijim, kako u Parizu tako i drugim francuskim gradovima - tvrdeći i dokazujući da je za trošak rušenja po jednoj stambenoj jedinici moguće redizajnirati, proširiti i nadograditi tri stana iste veličine. Hvaljeni projekt iz Bordeauxa, realiziran u suradnji s arhitektima Frédéricom Druotom i Christopheom Hutinom, donio im je 2019. i EU – Mies van der Rohe Award – najvažniju europsku arhitektonsku nagradu. Za to bijenalno priznanje za najbolje projekte od 1996. do danas su bili nominirani čak 12 puta, od čega su impresivnih sedam puta bili u užem izboru za nagradu, a još dvaput su bili u samom finalu među 5 najboljih projekata. No unatoč strukovnom respektu, njihov im pragmatizam i pristup ne ide uvijek u prilog, posebno kada su u pitanju arhitektonski natječaji gdje slavu, nagrade i konačnu izgradnju često ubiru projekti i studiji koji zavodljivim 3D prikazima i utopijskim simulacijama sugeriraju moguće. Lacaton & Vassal preferiraju realne crteže i precizne financijske tablice, iskreno naglašavajući kako u procesu konceptualizacije natječajne ideje jednostavno „ne mogu znati kako će izgledati konačni rezultat“ i odbijaju se pretvarati da je to moguće. Ovakav stav ih je možda koštao nekih osvojenih prvih nagrada i realizacija no jasno ustraju u njemu. U daljnjem opisivanju svog rada naglašavaju da nikada ne razmišljaju o finalnim formama, da projektiraju od unutra prema van, sagledavajući postojeće situacije i kreirajući sasvim drugačiji pristup urbanizmu, koji nije negdje „od gore“, iz zraka, nego baš iznutra – od stana i samog korisnika.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 12)

House in Bordeaux, photo: Philippe Ruault

Ovi nagrađeni francuski arhitekti u svojoj su karijeri, izuzev spomenutih i egzemplarnih obnova socijalnih stanovanja, radili i brojne ostale projekte koji zadiru u sferu obnove, kao što je primjerice preuređenja prestižnog pariškog hrama suvremene umjetnosti Palais de Tokyo. No svoje postulate i pristup elementarnom, odmjerenom i funkcionalnom ispred formalističkog, afirmiraju i u sasvim novim projektima koje rade. Svjestan je toga i žiri ovogodišnjeg Pritzkera, na čelu s predsjednikom žirija - arhitektom Alejandrom Aravenom koji ih opisuje kao „radikalne u svojoj profinjenosti i hrabre kroz svoju suptilnost“. Objašnjavaju nadalje kako su novi projekti Lacaton & Vassala jednako inventivni i umjereni kao njihove renovacije, elaborirajući to na primjeru jednog od recentnih - nove škole u Nantesu, na kojoj su arhitekti pametnim projektantskim odlukama uspjeli udvostručiti iskoristivi prostor za jednak budžet, poentirajući stav da „ekonomičnost nije manjak ambicije, već alat za slobodu“.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 13)

Multipurpose Theater, photo: Philippe Ruault

Ako nam suvremena arhitektura na ovim našim postsocijalističkim i posttranzicijskim uvjetima izgledno nije omogućila suvisle i osviještene modele da stvaramo kvalitetno, dobro isprojektirano i održivo suvremeno stanovanje, a nije - iskoristimo onda ono što je možda najrealnije - mudrosti i inovativne pristupe arhitekata kao što su Lacaton & Vassal. Naše lokalno, hrvatsko, postojeće nasljeđe stambene izgradnje 60-ih, 70-ih godina, čak i 80-ih godina prošlog stoljeća, za koju će se mnogi, osobito nakon recentnih potresa, zakleti da je i najkvalitetnije izvedeno, bi upravo kroz ovakve principe pristupa obnovi i očuvanju moglo izvrsno podnijeti različite oblike osvježavanja, preupotrebe, rekonstrukcije, transformacije i dodavanja. A isti i slični sistemi prenamjena jednako dobro mogu funkcionirati i na primjerima industrijskog nasljeđa, tvorničkih objekata i ostalih napuštenih zona u našim gradovima, koja već sutra mogu biti stambena naselja, ali i kapaciteti kulturne, javne i srodne namjene. Pametnije promišljanje već izgrađenog prostora, resetiranje i korištenje postojećih resursa gradova na primjeru projekata Lacaton & Vassal nameće se kao uhodani imperativ koji potvrđuje efikasnost i potrebu.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 14)

AC Nord-Pas de Calais, photo: Philippe Ruault

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 15)

AC Nord-Pas de Calais, photo: Philippe Ruault

Premda su upravo nagrađeni Francuzi dugogodišnji arhitektonski partneri koji zajedno rade već nekoliko dekada, od samog početka svojih karijera,čini mi se da je osobito bitno da su ovu važnu nagradu primili upravo u 2021. - u trenu kada zaokružujemo i sumiramo čitavu godinu dana karantena, lockdowna i pandemije - „bivanja doma“, boravaka u stanovima i tim samo našim prostorima - kada smo svi skupa puno više disali, mislili i osvještavali bitno.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 16)

Site for Contemporary Creation, Phase 2, Palais de Tokyo, photo: Philippe Ruault

U svakom intervjuu i javnom nastupu Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassala iznenađuje pa potom oduševljava njihova skromnost u nastupu i razgovoru, gdje niti jedan stav i izjava nisu s visoka, nisu pretenciozni, ne dociraju i izuzetno dobro ih opisuje pojam humble. Lacaton & Vassal nemaju bezbroj followera, ako poželite podijeliti neku fotografiju njihovih projekata ne možete ih ni taggati u storyju, Instagram i društvene mreže ih možda i „ne vole“ jer im kuće nisu samo fotogenične, nemaju krdo pripadajućih hashtagova i, uvjeren sam, kao i njihova arhitektura, zaziru od pretjerane slave i od iste preferiraju esenciju i smisao.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 17)

100 Units, Tour Bois le Prêtre, Social Housing (Frédéric Druot), photo: Philippe Ruault

Pritzker nagrada dodjeljuje se svake godine od 1979. nekom živućem arhitektu/ici ili timu arhitekata za čitav opus i karijeru. Do sada je Pritzker dodijeljen 44 puta, nagradu je dobilo točno 50 arhitekata, a samo 6 od njih su žene, uključujući i Anna Lacaton. Među ranijim laureatima su pokojna Zaha Hadid (jedina žena koja je samostalno dobila Pritzkera) te najpoznatiji arhitekti 20. i 21. stoljeća; pokojni Oscar Niemeyer, zatim Alvaro Siza, Rem Koolhaas, Tadao Ando, Peter Zumthor, Norman Foster, Renzo Piano i Shigeru Ban. Pritzker je, za razliku od spomenute europske nagrade Mies van der Rohe Award koja se svake dvije godine dodjeljuje za izvedene projekte, jedina globalno relevantna arhitektonska nagrada za životni doprinos arhitekturi, a projekti njegovih dobitnika i dobitnica u zadnjih četrdesetak godina gradili su slike brojnih gradova i država. Premda Lacaton & Vassal među svim recentnim dobitnicima zasigurno nisu jedini kojima su brojne ranije navedene komponente suvremenog projektiranja i promišljanja prostora daleko ispred same konačne forme arhitekture, u tome su možda najglasniji te trenutno daleko najaktualniji. Stoga se nadajmo se da će upravo tako zaokrenuti smjer arhitektonskog diskursa i budućih slavodobitnika Pritzkera. Znakovito je da ovakva odluka o dodijeli Pritzkera arhitektima zbilja osebujnog opusa, kojima su društvo, zajednica i kolektivno stanovanje stalno u prvom planu i fokusu rada, dolazi ususret Bijenalu arhitekture u Veneciji na kojem će gotovo sve države svijeta, kroz svoje paviljone i projekte, pokušati dati odgovor na temu kustosa Hashim Sarkisa i pitanje “How will we live together? / Kako ćemo živjeti zajedno?”.

Što trebate znati o ovogodišnjim dobitnicima najprestižnije nagrade u arhitekturi (фото 18)

Tour Bois le Prêtre, Social Housing (Frédéric Druot), photo: Philippe Ruault

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više